Za početak evo par općenitih podataka o Kopenhagenu.
Uz to što je glavni grad Danske, sa svojih milijun stanovnika (uključujući širu urbanu okolicu) Kopenhagen je jedan od najnaseljenijih gradova nordijskih zemalja. Ekonomska kriza ga nije ni takla i jedan je od najskupljih gradova na svijetu. Glavna ekonomska grana u zadnjih par godina mu je turizam, i to city break turizam. Činjenice da je sam po sebi velika luka te da kopenhaški aerodrom ima najveći broj internacionalnih letova u Skandinaviji svakako pomažu. Uvijek je u vrhu popisa gradova s najvišom kvalitetom života, stoga ne čudi da toliko ljudi hrli u Kopenhagen.
Baest
I zaista, Kopenhagen je divan: arhitektura je po mjeri čovjeka, grad je prepun kanala i brodova, njihov dizajn ostavlja bez daha, skandinavska moda i stil svjetski su hitovi (i ljudi su zaista super isfurani), grad je prepun mladih parova s djecom (koju je, inače, najnormalnije ostaviti da spavaju u kolicima na terasi ili ulazu bara/restorana dok su roditelji unutra), svi su na biciklima čak i zimi… Ako volite sjever, Kopenhagen je zbilja čudo.
Ali, postoji jedna posebna vrsta turista koji hodočaste u Kopenhagen. Kažem hodočaste jer je za njih Kopenhagen zaista svjetska meka. To su zaljubljenici u gastronomiju. Ne, ne foodieji, već oni pravi, istinski štovatelji ozbiljne gastronomije.
Hija de Sanchez
Sjevernjaci su trenutno najveći inovatori u svjetskoj gastronomiji. Nekada je meka bila San Sebastian, a danas je to definitivno Kopenhagen. Kroz zadnjih desetak godina su uspjeli razviti jedan sasvim drugačiji stil gastronomije – u kuhinji promišljen i pročišćen, u odnosu na okoliš održiv, a u servisu i atmosferi opušten i guest-friendly. Glavni jezik gastronomije je engleski što zapravo uopće ne čudi jer k njima dolaze raditi mladi profesionalci iz cijelog svijeta koji žele biti na izvoru znanja i ideja. Ugostiteljska scena općenito je inovativna i vrlo živa. Zahvaljujući odličnom standardu domicilno stavnovništvo puno izlazi, a tu je i taj konstantan priljev turista iz cijelog svijeta. Vrlo je razvijena svijest o očuvanju okoliša stoga je fokus na održivoj lokalnoj gastronomiji, specialty kavama te prirodnim alkoholima – prirodna vina, craft pive, destilati…
Noma, Amass
Neću vas zamarati gdje smo što jeli jer onda ovoj kolumni ne bi bilo kraja, ali reći ću vam da je puno toga u Kopenhagenu s razlogom proglašeno najboljim na svijetu. Tako je, na primjer, najbolja pizza izvan Italije u kopenhaškom Baestu (vjerujte mi da je puuuuno bolja i od većine pizza u Italiji), a najbolji tacosi van Mexica su u Hija de Sanchez.
Tim slijedom, u Kopenhagenu je bila i Noma koja je godinama proglašavana najboljim restoranom na svijetu. Kažem bila jer je u međuvremenu zauvijek zatvorena i čeka se njena 2.0 verzija. I definitivno – objedovanje u Nomi nije obrok već obred. Moram priznati da sam bila jako uzbuđena uoči samog posjeta, ali najiskrenije nisam znala što očekivati – iskustva ljudi kojima vjerujem i bili su tamo su bila podijeljena. Ipak, ono oko čega se svi slažu – Noma je van svake kategorije. Zapravo ne znam da li je to uopće ispravno reći, jer je Noma puno više od restorana. Noma je živo biće koje je u svojih 14 godina odnjegovalo brojne generacije gastronomskih profesionalaca svih vrsta.
Osobno, Noma je moj najbolji restaurant experience do sada, a podijelit ću s vama par detalja da shvatite o čemu pričam. Znači, prvi doček je ispred restorana. Nas su dočekale 2 simpa mlade dame koje su nas uvele u restoran gdje nas je pak dočekao cijeli staff, uključujući glavnog chefa i masterminda cijele ideje – Renea Redzepija – i njegove kćeri također obučene u Nominu uniformu.
Ne moram vam ni govoriti da smo se u prvi tren smeli do krajnjih granica, ali oni su svi toliko pristupačni i zainteresirani za svoje goste da smo se instantno osjetili iskreno dobrodošlima u njihovoj kući. Taj ice-breaker u komunikaciji je ključni moment jer je poanta cijele priče upravo da komunicirate sa svakime tko dođe do vašeg stola. A dođe ih jako puno, jer svaki chef nosi svoje jelo, tu su sommelieri, osoba koja je generalno zadužena za vaš stol (naš je glavni server bio Francuz koji je, mind you, naučio par riječi hrvatskog i svako malo uletio s nekom našom frazom – prejako!), i sva silina staffa s kojim prije ili kasnije dođete u kontakt (čak nam je i Redzepijeva kćer donijela ručnike za osvježiti se). Iako je menu poprilično velik (16 slijedova u našem slučaju), dinamika je fantastična i vrijeme leti.
Znate kako kažu, time flies when you’re having fun, a i fina vina su malo pomogla… Plemenito opijeni bili smo u obilasku cijelog postrojenja, a uspjeli smo i proćaskati sa samim Redzepijem koji nam je priznao da je došlo vrijeme za novu Nomu. Jedva čekam!
Da ne dužim – ako volite gastronomiju i imate priliku, Kopenhagen je zaista dobra ideja!
Foto: Lucija Bilandžić
