Iz ljubavi prema keramici nastao je hrvatski studio Pepel, a svaki komad ima svoju priču
U modernom svijetu gdje društvene mreže diktiraju kako se odijevamo, što jedemo i kako ćemo uređivati dom, pojam estetike potpuno je promijenio značenje. Ako unazad samo nekoliko godina prolistate stare časopise u kojima smo tražili inspiraciju za interijer, slika će biti poprilično drugačija od onoga što gledamo danas. U šetnji gradom pažnju nam je privukao šarmantni izlog jednog dućana sa sitnicama za dom. Pepel je dućan koji se nalazi u blizini Petrove crkve na Trgu Petra Petretića.
Za realizaciju ideje u djelo zaslužna je Martina Franić (kostimografkinja) koja se s keramikom počela baviti prije četiri godine. Rame uz rame s partnerom Janom Sanderom Worstom tako je nastala jedna lijepa, topla priča s potpisom Pepel. Uskoro ćete na Journal.hr-u moći zaviriti i u studio kostimografkinje koja je postala keramičarka.
Pepel: keramika MF
Martina je svoju ljubav prema keramici otkrila prije nekoliko godina, a nakon što se okušala u izradi posudica, tanjurića i raznih drugih sitnica koje trebamo ili želimo doma odlučila je na keramiku dodati i svoje inicijale: MF. Ugostila nas je u novootvorenom prostoru Pepel dućana i uz šalicu kave odgovorila nam na neka pitanja, a mi smo se jedva suzdržale da na krasne komade ne potrošimo cijeli mjesečni budžet.
1.Kako je nastala ideja, ime i konačno – realizacija projekta?
Moja prva profesija je kostimograf i radila sam na divnim projektima, upravo jedan takav imat će svoju premijeru na Pula Film Festivalu. Tražila sam još neki način izražavanja, otkrila i zaljubila se u glinu i keramiku. Posebno u keramiku pečenu u japanskim pećima na drva, zvanim anagama. Sama sam prisustvovala toj ceremoniji i zaljubila sam se u taj proces u kojem drvo sagorijeva na visokim temperaturama i tada pepel leti po toj specifično građenoj peći i spontano glazira predmete od gline. Taj proces visokih temperatura i taljenja pepela do stakla mi je fascinantan, čist i svet. Počelo me je sve više ljudi pitati kad ću početi prodavati svoju keramiku i odlučila sam se da službeni put bude prvenstveno fizički dućan, gdje ljudi mogu dodirnuti, držati i osjetiti keramičku zdjelicu, šalicu, tanjur i svojim osjetom upoznati taj predmet. Keramika kod nas nije dovoljno cjenjenjena, niti ju ljudi poznaju, htjela sam da to bude mjesto gdje će se moći s njom susretati.
2.Što se sve može kupiti u vašoj trgovini na Petretićevom trgu?
Khasto proizvodi i leisure asortiman od divnih slojevitih najtanjih indijskih pamuka, uzorci i printevi sakriveni su ispod tih velova. La cerise sur la gateau nudi odlične čvrste materijale s nenametljivim, a dovoljno jakim dizajnom. Poput kuhinjskih tkanina s printom jastoga u bakrenoj, raka u zlatnoj boji i plavice u metalik plavoj te raznih torbica i torbi. Happy Towels je nizozemski brend koji se proizvodi u Turskoj, to su hamam ručnici i prekrivači od bio pamuka i bambusa, predivnih boja. Dio prihoda odvaja se za školovanje siromašnih djevojčica u Turskoj. Ponosni smo da surađujemo s tim proizvođačem. Njegovi proizvodi stižu zapakirani u papirnatoj ambalaži. U dućanu Pepel još ćete pronaći i divno tkane šalove i tapiserije brenda Breaking the waves te moju keramiku. Asortiman će se polako nadopunjavati ostalim umjetničkim predmetima.
3.Gdje izrađujete zdjelice i možete li nam ukratko opisati cijeli proces?
Zbog privatne situacije vezana sam za kuću. Divno je što sam imala mogućnost smjestiti se u manji prostor unutar mjesta gdje živim i gdje imam i svoj vrt, kontakt s prirodom mi je iznimno važan. Proces počinje pripremom gline. Ako ju idem vrtjeti na kolu moram je dobro premijesiti, to se zove wedging. Nakon toga sjedam za kolo i ne stajem – vrtim spontano što mi dođe u šalicu, zdjelicu ili tanjur. No, uskoro ću uvesti malo discipline i početi proizvoditi iste veličine i raditi serije. One će uvijek zadržati svoj šarm ručne izrade. Kada se predmet izvrti, suši se i u određenom trenutku sušenja, vraća se na kolo i trima. Tu se sad skidaju svi suvišni komadi gline, a to je i trenutak kad se trimanjem izrađuju nogice i postolja ili pak neki posebni uzorci. Suhi predmet odlazi u peć na biskvitno paljenje na 980 stupnjeva. Nakon prvog pečenja se glazira i još jednom se peče na višoj temperaturi. Ja uglavnom radim s glinama i glazurama predviđenim za visoke temperature.
4.Odakle nabavljate materijale i smjese za zdjelice, šalice i tanjuriće?
Glinu kupujem u Zagrebu kod Ravitera te u Kranju u Keratermu. Moja strast su divlje gline, to su gline koje tražite i kopate sami. Od njih nastaju predivne glazure. Osjećaj da sam možeš iskopati glinu, preraditi ju u materijal, napraviti svoju zdjelicu iz koje se hraniš, cjelovit je i iscjeljujući osjećaj samostalnosti. Divlje gline tople su na dodir i poseban je osjećaj držati ih u rukama.
5.Jeste li zadovoljni odazivom zainteresiranih u keramičke rukotvorine?
Više nego ugodno sam iznenađena interesom i prodajom. To je jako poticajno za mene. Ljudi dolaze, raspituju se, slušaju o procesima, odlaze i vraćaju se, to je divno. Povezuju se s prostorom gdje ne moraju nužno potrošiti svoj novac, a mogu dobiti puno. Pepel će sigurno rasti prema jednoj platformi za učenje i druženje s keramikom.
6.Pakirate li odjeću i zdjelice za posebne prilike u poklon paketieće?
Da, malo nam još dajte vremena, uskoro ćemo to razviti do savršenstva.
7.Imate li u planu uskoro pokrenuti i online web-shop?
Sigurno je da se krećemo prema tome, samo polako. Ja proizvodim svoje predmete sama i brinem se za sve oko dućana. Iako je dućan malen, posla je jako puno. Pepel je mjesto gdje se predmeti razgledavaju, dotiču i na miru kupuju. Na tom mjestu možete pročistiti svoje ideje, želje i kupovati ono što vam je zapravo potrebno za dušu i u svakodnevnom životu. Potičemo kupce da u miru donose odluke i da biraju pomno. Keramika je prošla svoj veliki put od neke amorfne mase do homogenizacije, preko sublimacije u izradi i takva ušla u procese visokih temperatura. To je predmet koji može oplemeniti vaš dom i vaše susrete za stolom.
Foto: Marija Laća
