Veliki murali na pročeljima zgrada definitivno i uvijek privlače pažnju apsolutno svih prolaznika i stanara. U jednom gradu koji odiše kulturom na svakom koraku, Rijeci, oslikavanje fasada očekivano je leglo. Ovaj vikend tako smo na riječkim ulicama mogli vidjeti domaće i regionalne umjetnike kako svojim vještinama uljepšavaju stare i oronule fasade i pročelja. U sklopu festivala Rijeka murala oslikavaju se čak tri fasade u Vodovodnoj ulici koja vodi prema Harteri – kulturno-povijesnom srcu Rijeke. Broj je trebao biti i veći da se nije dogodila kriza s korona virusom. Zagrebačko – Slavonskobrodski duo Chez 186 & Sarme, beogradski genij Artez i zagrebački umjetnik Miron Milić zaslužni su za novu galeriju na otvorenom na riječkim ulicama.
Umjetnička bauštela
Na prvu djeluje kao romantičan i lepršav, ali oslikavanje murala na pročelja zgrada zapravo je poprilično mukotrpan i zahtjevan umjetnički pothvat. Kako sami umjetnici znaju reći “to je bauštela” koje nitko nije svjestan, a finalna slika samo je vrh sante leda koja se krije iza ovakvih vrijednih akcija. Proces izrade ovako velikih murala zahtjeva visoku razinu profesionalizma, od organizatora do samih umjetnika. Razrada ideje, skiciranje, procjena veličine zida, odabir i kupovina boja nešto je od čega se polazi. Dolazak na lokaciju i priprema zida (krečenje u temeljnu boju) zahtjeva poprilično puno vremena, a na fasadu još nije kapnula ni prva kap boje.
Umjetnost dostupna svima
Umjetnički radovi za čiju je izradu potrebno i po nekoliko dana, najčešće u nimalo bajnim uvjetima (kiša, sunce, vrućina, prašina, udisanje boje) na nekoliko metara visine (za što je potrebna i dizalica i znanje upravljanja njome) dobivaju na još većoj vrijednosti upravo zbog ogromnog truda. Rijetko kad situacija ide po planu pa je i psihološki moment samog umjetnika ovdje izrazito važan. Naravno pristanak stanara, dozvole lokalnih institucija i još koješta mogu dodatno zakomplicirati ili pojednostaviti cijeli proces. No kada je on napokon gotov, rezultat je neprocjenjiv. Osmijesi na licu prolaznika malo koga mogu ostaviti ravnodušnim pa tako i same umjetnike. Ona satisfakcija koja pak ostaje njima je da su svoju umjetničku viziju uspjeli prenijeti svima. Na ulicu – da svima bude i dostupna.
Kulturna glad
Neodgovorno je reći kako ljude umjetnost ne interesira, kako nisu naučeni ili odgojeni. Kultura je usađena u svakome od nas, svatko može prepoznati nečiji trud i rad, svatko će osjetiti umjetničku ekspresiju. No nerijetko mnogima na kraju ostane gorak okus u ustima, najčešće samim umjetnicima, u ovim teškim vremenima. Kultura je na koljenima i jedna je od onih grana koja je teško nastradala uslijed pandemije korona virusa. Prvi je primjer Rijeke i projekta EPK 2020. O detaljima, propalim projektima i planovima nećemo govoriti. Bitno je spomenuti da dio ljudi i dalje nije klonuo duhom. Festival Rijeka murala trebao je biti mnogo veći. S mnogo više zidova, umjetnika, budžeta – no prava je sreća da se uopće išta i održalo. Sreća za organizatore, umjetnike i na kraju nas, promatrače, kojima kruli u želudcu od gladi za kulturom.
Etablirani umjetnici
Svaki od ovih umjetnika u ovih nekoliko dana ostavlja dio sebe na tim zidovima, a na nama (a i na institucijama) je hoćemo li to znati cijeniti. O umjetnicima koji ovdje crtaju redovito pišemo i pratimo njihove radove. Chez & Sarme, Artez, Miron Milić, Mosk, Ojo Magico umjetnici su koji oslikavaju pročelja u sklopu festivala Rijeka Murala. Chez & Sarme završili su svoj zid, a u idućim danima to će napraviti i Miron Milić i Artez. Njihova djela i ovaj put govore umjesto njih, zato ćemo vas pustiti da uživate u njima.
Foto: Ana-Marija Topolčić, Miro
