Sredinom 90-ih i početkom 2000-ih godina smijali smo se tekstovima i filmovima o Bridget Jones, običnoj Britanki koja se bori s poslovnim odlukama, pritiskom obitelji, ljubavnim životom i vječnim viškom kilograma. Moguće je to nazvati i važnim trenutkom u pop književnosti kad je nastao još jedan stereotip žene u svojim tridesetima kojoj se stvari još uvijek nisu ‘posložile’ ni na jednom polju.
Iako je knjiga ‘Queenie’ autorice Candice Carty-Williams brendirana kao nova i dublja verzija Bridget Jones, sličnosti su zapravo tek granične. Da, protagonistica Queenie je baš kao Bridget izgubljena u moru loših odluka, ali i društvenim problemima koji Bridget nikad nisu okrznuli.
Razmišljanja i svakodnevica milenijalke u kolektivnim problemima
Priča prati 25-godišnju Queenie Jenkins, Britanku jamajačkog porijekla koja živi u Londonu, radi u kulturnoj rubrici u jednim novinama i upravo je doživjela bolan prekid koji je ujedno i startna točka u njezinom vrtoglavom mentalnom propadanju.
Nakon prekida s dečkom koji je bijele rase, Queenie počinje srljati u upitne odluke i sitnica za sitnicom čini njezino ponašanje potpuno autodestruktivnim, a sve u okrilju aplikacija za dejtanje, WhatsApp grupa i društvenih mreža. Kroz odnos sa svojom tradicionalnom jamajačkom obitelji te prijateljstvima s bijelim prijateljicama upoznajemo njezin način balansiranja klasama, kulturama i statusima. Istovremeno, iz prvog lica Jamajčanke, otkrivamo rasizam i seksizam na novi način.
Slengom i humorom kroz važne tabuu teme i dirljive obiteljske trenutke
Prva stranica pokazala je odmah da se radi o page-turner štivu, lako čitljivoj knjizi jednostavnog jezika i bez mnogo okolišanja. Karakteristično je da se kroz cijelu knjigu koristi sleng tipičan za mjesto u kojem Queenie živi, a svakih nekoliko stranica prikazan je i WhatsApp grupni chat s porukama. Istovremeno je to i snaga i slabost romana; iako smo navikli na takvu internetsku komunikaciju i tekst nam se čini dinamičan, ipak ponekad odaje sladunjav i pojednostavljen dojam.
Queenie upoznajemo na ginekološkom pregledu na koji ju prati njezina pobožna, konzervativna teta što nam brzinski daje uvid u dinamiku između 25-godišnjakinje i njezine obitelji. Iako je humor prvenstvena udica na koju će se čitatelji ‘nakačiti’, pogled iz prve ruke na društvene probleme ono je što će ih zadržati. ‘Queenie’ ne sadrži puno filozofije, definicija rasizma ili seksizma – svodi ih na samu svakodnevicu zbog čega su još vidljiviji. Knjiga tako zalazi u teške traume i probleme – što kolektivne jednoj kulturi kroz Queenieinu obitelj i tamnopute prijateljice iz djetinjstva, tako i individualne kroz tjeskobu koja postaje sve izraženija kako vrijeme prolazi.
Heroina koja ponekad izluđuje
Mogli bismo ovu knjigu podijeliti na dva dijela. Prvi u kojem je humor izraženiji, Queenie se nalazi u brojnim tipično awkward situacijama i radi katastrofalne odluke zbog kojih je ponekad doista teško biti na njezinoj strani. Jedna je od onih heroina koja vas nerijetko iritira, a opet se teško ne poistovjetiti s njom. Drugi je dio knjige, pak, onaj u kojem se protagonistica pokušava izboriti sa psihičkom tamom koja ju je obuzela i konačno odlučuje da želi biti bolje.
Jednako je možemo podijeliti na teme koje je Carty-Williams izvrsno iznijela i one koje na nas nisu ostavile jaki dojam. Među prizorima koje ćemo pamtiti svakako su razgovori Queenie s bakom i djedom koji paze na svaku kunu, čvrsto drže do svog jamajačkog identiteta i porijekla i ne vjeruju u ‘moderne millennial’ probleme. Tako se ne možete oduprijeti dojmu koji ostavlja trenutak kad njezin djed odlučuje ostaviti takvu tradiciju i pružiti joj podršku da ode na psihoterapiju – nešto za što dotad nitko iz obitelji nije htio čuti, a kamoli prepoznati kao lijek.
‘Queenie’ možda nije najbolja knjiga koju smo pročitali u posljednje vrijeme, ali idealan je odabir za ljetne dane kad ste raspoloženi za štivo napisano jednostavno, pitko i zabavno, a pritom i kao britki komentar na goruće probleme današnjice.
Foto: Hena com, Journal, Instagram
