Ako ste ovih dana prošetali Martićevom i sjeli u jedan od omiljenih nam zagrebačkih kafića, Program, mogli ste primijetiti inspirativne natpise iz raznih književnih djela na njihovom izlogu. Duge proljetne kave u zagrebačkom design districtu, od sada će biti začinjene i književnošću. Razgovarali smo s Ivanom i Sašom iz Program bara koji su nam otkrili kako su došli na tu ideju i kako ljudi na nju reagiraju.
- Posljednjih dana možemo primijetiti nove natpise na vašim izlozima, o čemu se radi i kako ste došli na ideju?
Naš izlog koji zrcali život Martićeve ulice postao je bilježnica – mjesto izražaja, na koji ispisujemo citate iz književnih djela. Tim citatima želimo približiti književnost ljudima u svakodnevici i potvrditi im da ona nije rezervirana samo za Odabrane, nego je tu da bi služila svima nama – usrećivala nas, pružila nam utjehu, poticala nas na razmišljanje o životu i nama samima, ohrabrila nas pa i obogatila za neko novo iskustvo kroz iskustvo Drugoga. Uz to, htjeli smo dodatno oplemeniti Program, ali i kvart općenito, kojemu se stalno trudimo udahnuti novi smisao.
- Kako posjetitelji reagiraju?
Mi se bavimo ugostiteljstvom i želimo posjetitelje ugostiti, upravo tako – ugostiti, i to najbolje što znamo. To ne podrazumijeva samo posluživanje mirisne kave i ostalih pića koja ugađaju okusnim pupoljcima naših gostiju, već i dobre osjećaje. Želimo da im Program (p)ostane sinonim za mjesto druženja, pričanja priča, upoznavanja i stvaranja osobne povijesti. Prekrasno je vidjeti naše goste i ostale slučajne prolaznike kad zastanu, pročitaju citat na izlogu i svoje lice uljepšaju osmijehom. Njihova oduševljenja citatima, fotografiranje i potvrda da su ih na neki način dirnuli najveće su nam priznanje da je književnost u izlogu bila odlična ideja.
- Koliko često mijenjate citate i koja su vam djela inspiracija/izvor?
Citate prilagođavamo osjećajima koje želimo poslati gostima. Primjerice, uoči Valentinova umjesto uobičajenih ljubavnih poruka odlučili smo se za kratku ljubavnu pjesmu Ručak bez kruha pjesnikinje Senke R. Slivar u kojoj ženski lirski subjekt svom voljenom umjesto kruha uz ručak poslužuje srce puno ljubavi. Sunčane dane i početak proljeća obilježili smo strofom iz pjesme Poludjela ptica Dobriše Cesarića. Trenutno se na izlogu nalaze riječi iz Krležine drame Gospoda Glembajevi kojima Leone želi uputiti da ništa u nama nije jednoznačno odredivo i jasno, dapače, zagonetni smo i slojeviti. Možda Leone potakne nekog na promišljanje o onome od čega bježi ili čega se boji. Sukladno misli o kojoj želimo progovoriti, odabiremo i tekst, to je ponekad pjesma, a ponekad rečenica iz nekog romana ili dramskog teksta. Upravo s ciljem usrećivanja naših gostiju i na ovaj način mi uređujemo i nadograđujemo programsku priču.
- Veselite li se lijepim danima i druženjima s gostima na vašoj terasi?
Osunčana Martićeva ulica puna ljudi, djece, biciklista i pasa budi u nama sreću i radost bivanja u kvartu. Program uz park preplavljen zelenilom i cvijećem mikrolokacija je koja opušta, a programsku ekipu iznimno raduju druženja i stvaranje novih zajedničkih priča u nastojanju da se svi osjećaju ugodno u urbanoj oazi Zagreba.
Foto: Instagram
