Ako želite početi više čitati domaću književnost, ovo su autori i knjige koje ne smijete propustiti
Kako to biva i u svijetu filma i televizijske (danas gotovo streaming) industrije, tako smo i na polju književnosti ‘bombardirani’ naslovima stranih spisateljica i spisatelja. Bestseller liste, preporuke najvećih book blogera, kritike iz pera stranih kritičara, Goodreads, BookTok i tako dalje – sve vrvi pričom o popularnim beletrističkim romanima stranih autora, ponajviše onih američkih, britanskih, a u posljednje vrijeme i azijskih. I u tome nema ništa loše, štoviše, za takvim romanima i sami najčešće posežemo, a hrvatski nakladnici posljednjih godina sve ažurnije priređuju hrvatske prijevode takvih uspješnica. Mnoge smo ih obradili u Journal Book Clubu i nipošto ih ne treba ‘odbaciti+ zbog komercijalnog uspjeha.
Međutim, ove smo si godine i sami dali ‘zadatak’ da još jačim mahom nego dosad u prvi plan počnemo gurati hrvatske i regionalne autore. Posljednjih je godina u najinteresantnija književna imena stasala nekolicina mladih autora, dok su neki koji već godinama pišu u recentnije vrijeme izbacili nove izvrsne romane.
Izdvojili smo tek nekoliko imena u čije knjige zaista vrijedi investirati i imati na radaru i njihova buduća djela.
Lana Bastašić
Jedan od povoda za ovaj tekst je upravo ulazak knjige Lane Bastašić, bosanskohercegovačke autorice rođene u Zagrebu, u izbor za Dublin Literary Award. Nakon niza kratkih priča, poezije i književnosti za djecu, 2018. godine objavila je svoj roman prvijenac Uhvati zeca koji je ‘kupio’ ne samo regionalnu, već i svjetsku publiku. Preveden je na 18 jezika, osvojio je Europsku nagradu za književnost 2020. godine i potvrdio zašto se ova autorica mora svrstati među najznačajnije književnice generacije. Razlog više da se upoznate s književnošću Lane Bastašić je činjenica da je započela i nekoliko fantastičnih projekata kao što je škola književnosti Bloom u Barceloni i Tri + tri sestre koje promiče opus ženske književnosti u regiji.
Radnja knjige Uhvati zeca prati dvije mlade žene Lejlu i Saru, nekoć najbliže prijateljice u djetinjstvu, koje nisu razgovarale gotovo 12 godina. Međutim, jedan telefonski poziv prekinut će niz godina u kojima su se udaljile, a potraga za Lejlinim bratom Arminom odvest će nas u kompleksnu povijest njihovo prijateljstva,
Monika Herceg
Moniku Herceg u više smo navrata gledali na virtualnim književnim događanjima, kao i onim uživo, a u razgovorima briljira i u ulozima moderatorice i gošće. Koncem 2020. godine donijeli smo vam razgovor s ovom spisateljicom i pjesnikinjom koja je, bez ikakve dileme, obilježila hrvatsko pjesništvo posljednjih nekoliko godina. Pjesme su joj prevedene na desetak jezika u raznim časopisima, a nedavno nas je razveselila prvim pogledom na američko izdanje zbirke pjesama Početne koordinate. Osvojila je brojne relevantne nagrade za poeziju, ali i priču, a povodom našeg posljednjeg razgovora bila je upravo kazališna premijera predstave Gdje se kupuju nježnosti nastale upravo po njezinom dramskom tekstu.
Monika Herceg kroz pjesme se osvrće na vlastita iskustva, ali i ona univerzalno ljudska, o odrastanju, identitetu koji uvjetovan prostorom, vremenom, okolnostima, ljudima. Miljenko Jergović opisao je zbirku riječima impresivnim riječima o tome da je ovo “ne samo da je ovo jedna od najboljih knjiga u nizu dugom četrdeset i koju godinu, što ga čine i nagrađene knjige Refika Ličine, Anke Žagar, Alojza Ihana i Dorte Jagić – nabrojimo te koje se ovoga čitatelja najviše tiču – nego i ona definitivna, posljednja i najstarija.”
Olja Savičević Ivančević
Olju Savičević Ivančević, vjerujemo, ne trebamo pretjerano ni predstavljati. Autorica rođena u Splitu tijekom posljednjeg je desetljeća zaredala priznanja i dobila više od jedanaest jezika u Europi i SAD-u, napisala je brojne kolumne, dramske tekstove i adaptacije, a njezini su radovi pojedinačno zaživjeli na više od tridesetak pjesama. Po njezinim su pričama nastale popularne predstave pa i kratkometražni filmovi pa je tako teško izdvojiti jedno njezino djelo koje bismo vam preporučili Odlučili smo se zato na ono najrecentnije i interesantno napisano djelo Standardan život koji smo prije nekoliko mjeseci uspjeli primiti u ruke.
Standardan život posebno je intrigantno djelo jer spaja ‘dvije’ autorice – Olju Savičević Ivančević i Sašku Rojc (Oljin heteronim). Sastoji se od prepoznatih zbirki s njihovim potpisima Kućna pravila, genijalni Mamasafari (i ostale stvari) i Puzzlerojc. Atipična poezija pokriva široki dijapazon univerzalnih, velikih i malih svakodnevnih tema i prizora.
Želimir Periš
Želimir Periš doslovce je rasturao hrvatsku književnu scenu 2020. godine svojim romanom Mladenka Kostonoga. Gotovo da nema većeg hrvatskog medija koji nije pisao o ovom romanu, a s obzirom na sve što je ovaj autor uspio postići u knjizi, bez straha možemo reći da bi se tijekom godina mogao svrstati u moderne hrvatske klasike. Iako inače radi kao inženjer računarstva i kreator video igara, Periš piše već dugi niz godina, vodio je brojne književne programe i radionice, a osvojio je i niz nagrada za književnost. Iako mu ovaj roman nije bio prvi doticaj s pisanjem o temama ženskog iskustva, svakako je najimpresivniji.
Na 450 stranice rasteže se priča koju je Periš pisao četiri godine, zatrpao se povijesnom literaturom i istraživanjem i na kraju napravio fascinantan, u najmanju ruku, hibrid epa, povijesnog romana, istraživačkog rada – po riječima mnogih – revolucionarna knjiga u našoj književnosti. Donosi priču o vještici Gili, progonjenoj ženi koju pratimo kroz 19. stoljeća kroz široko područje – od carskog Beča, Istre preko Dalmatinske Zagore do Hercegovine i s njezinim progonom koračamo kroz temu ženskog traumatskog iskustva.
Ivana Bodrožić
Nakon knjige Hotel Zagorje, Ivana Bodrožić nije stala s angažiranim i fantastičnim naslovima. Djela su joj također prevedena na desetak stranih jezika, a našu pažnju svaki put privuče intervjuima koje daje za medije, a u kojima se nerijetko osvrće na društvenu klimu u Hrvatskoj koja se neminovno prepliće s književnošću. Bez obzira na koji se njezin roman odlučili, nećete pogriješiti, ali mi bismo istaknuli jedinstvene Sinove i kćeri, knjigu o kojoj smo s autoricom razgovarali na zimu 2020. godine.
Tada nam je približila temu romana, objasnivši da je “Junakinja ovog romana, Lucija, upravo iz te perspektive priča svoju priču prisjećajući se svega što se dogodilo i što ju je dovelo u to stanje. Druga perspektiva je mladića Doriana koji je zaključan u vlastitom tijelu, prema kojem osjeća nesklad, a samo želi biti samoostvaren, živjeti slobodno, biti partner i sin u svom ogromnom potencijalu koji ima. Međutim, u datim okolnostima on je prisiljen boriti se s društvom koje ga diskriminira i kažnjava bez ikakvog razloga i posljedica. Treća perspektiva je Lucijine majke koja lomljena nasilnim patrijarhatom, zlostavljanjem u djetinjstvu i životu ispunjenom zabranama, predstavlja srce tame iz kojeg proizlaze njezina djeca, upravo time, već u začetku, oštećena.” Više o romanu otkrijte ovdje.
Igor Štiks
Roman W Igora Štiksa prije nekoliko je mjeseci izašao na engleskom jeziku i tako proširio publiku koja mora upoznati rad ovog domaćeg autora rođenog u Sarajevu. Već godinama piše i uređuje, a osim romana koji su mu prevedeni na čak petnaest jezika, Štiks briljira i u dramskim tekstovima i esejima, a primio je brojna međunarodna priznanja.
Kako Journalova kolumnistica Ilina Cenov piše: “Svi oni koji su čitali Štiksa znaju da je on pisac koji pokriva raznolika područja: piše književnu, publicističku i akademsku prozu, dramske tekstove i pjesme, a o raznolikosti tema da niti ne govorimo. Kako piše? Pa izuzetno temeljito i ozbiljno, a njegov literarni talent prepoznat je već u prvijencu.” Njegov roman W politički je triler koji donosi napetu sagu o dvojici nekoć nerazdvojnih mladića, Wladimiru i Walteru, koji su se tijekom života razišli u uvjerenjima i načinu života.
Marko Gregur
Još jedan domaći autor koji ‘rastura’ i čijim se novitetima veselimo je svakako Marko Gregur koji je dobitnik brojnih književnih nagrada, pa tako i nagrada Vladimir Nazor i Fric, a nakon hvaljenih Mogla bi se zvati Leda, Gregur je najrecentnije oduševio pričom Vošicki koja prikazuje “prikazuje život Vinka Vošickog, povremeno je i literarizirana monografija Koprivnice, leksikon imena i galerija karaktera, dramatizirana fiktivnim likovima poput obitelji Ružić i Rosenberg. Velika je ovo priča o pravom čovjeku u krivim vremenima, o dvama svjetskim ratovima i nebrojenim političkim prevratima, usred kojih je Vošicki pozdravljao s „Got do kristi Kunst“ (Bog uskrisi umjetnost). E, pa ovaj roman čini baš to i vraća dio duga gospodinu Vošickom.”
