Tri mlade psihologinje napisale su besplatnu e-knjigu za sve koji se teško nose s posljedicama potresa

Utorak, 05. siječnja 2021.

Ovih dana kao da smo u nekom limbu. I inače je period božićnih i novogodišnjih praznika neko neobično vrijeme, koje prolazi gledanjem puno filmova, odlascima u goste, isprobavanjem svih vrsta kolača i refleksijom na godinu iza nas. No kraj 2020. godine svima je izbio zrak iz pluća, potres kao kruna ionako iscrpljujućih mjeseci ispunjenih izolacijama, karantenama, lockdownima, malo koga je ostavio posloženim. Uglavnom smo se raspali, svatko na svoj način, na van ili na unutra i ovisno o jačini udara potresa.

Osjećaji koje gajimo, a nismo direktno pogođeni najgorim potresima, moguće su još i natkriveni krivnjom da se nemamo zašto osjećati potreseno kad u ovom valu nismo najviše stradali. Pa ih potiskujemo još dublje, a stres nam se reflektira na ponašanju, na koži, ne možemo spavati, anksiozni smo i nemirni, u stalnom iščekivanju još podrhtavanja. Psiholozi već danima ističu da su svi i svačiji osjećaji validni i da svoje misli ne smijemo potiskivati nego se s njima uhvatiti u koštac – da je to jedini način da procesuiramo sve što se dogodilo.

Potres i kako (psihološki) preživjeti

Ako se i u vama javljaju osjećaji tjeskobe i jasno vam je da život ne teče svojim uobičajenim tokom, ako se trzate na svaki glasniji zvuk i već umišljate potrese, niste jedini. Kako bi pomogle svima u sličnoj situaciji, tri magistrice psihologije odlučile su objaviti besplatnu e-knjigu Potres i kako (psihološki) preživjeti te ju učiniti svima dostupnom putem svoje Instagram platforme ZAMisli.

Kako ističu u uvodu, Zrinka Štetić Grubišić, Ana Žulec i Maria Paluh, e-book su namijenile svima, no prvenstveno onima koji nisu materijalno oštećeni u potresu, ali su potreseni, anksiozni i u strahu.

U online knjižici koju možete besplatno preuzeti na ovom linku naći ćete savjete kako pomoći sebi, kako pomoći drugome, što nam odmaže i kako mijenjati razmišljanje kako bi nošenje s traumatskim događajem mogli efektivno proraditi sami sa sobom ili s nekim od ukućana. Najvažnije je analizirati samog sebe, zašto razmišljamo kako razmišljamo i zašto se osjećamo kako osjećamo, te pokušati raditi na sebi kako i potencijalni novi potresi ne bi izazvali još više štete na našoj psihi.