Na našim je prostorima sve više mladih izvođača koji nam donose neki novi zvuk. Iako je glazbeni repertoar sve bogatiji takvima, srpska glazbenica Sara Jo svaki put s novom pjesmom donese zanimljivu kombinaciju vizualnog dojma, svježeg zvuka i genijalne koreografije. Posljednji smo se put s njom vidjeli i razgovarali u Zagrebu, tik prije nego što se pandemija koronavirusa rasplamsala i zaustavila svijet glazbene industrije kakve znamo.
Unatoč tomu, Sara je na proljeće izbacila spot za pjesmu ‘Kaži mi’, a nedavno je snimala i urnebesnu emisiju ‘JOJO na točkovima’ s blogericom Dunjom Jovanić. Razgovarali smo s njom o tome kakav je utisak na nju ostavila prošla 2020. godina, ali i čemu se sve veseli u budućnosti.
- Prije nego što nas je pogodila pandemija imala si izrazito uspješno ljeto i niz nastupa na festivalima. Kako si se nosila s tom velikom promjenom (izostanak nastupa, publike i slično)? Na čemu si radila neobične 2020.?
Tijekom karantene nisam se mnogo opterećivala situacijom, vjerojatno zato što sam mislima bila potpuno “u singlu”, koji sam objavila 11.travnja. Međutim, čini mi se da me sve što nisam proživjela tijekom karantenskih tjedana stiglo po njegovom završetku. Tada sam počela razmišljati što nas je snašlo i što nas tek čeka. Toliko sam se opteretila analiziranjem moje glazbene priče i mogućim promjenama, koje će zadesiti glazbenu scenu, da sam u nekom trenutku potpuno “pala”. Srećom, kod mene to brzo prođe. Kada mi se dogodi “burn out”, već se sljedećeg dana budim s još više odlučnosti za ostvarivanjem svega što sam zamislila.
- Kako je po tvom mišljenju kriza utjecala na glazbenu industriju, ali kreativne grane općenito? Što se već promijenilo, a što će se tek promijeniti?
Ova situacija je pogodila svakog na zemaljskoj kugli, bez obzira radi li manje ili više kreativan posao i to ne samo u financijskom smislu, već prije svega psihički. Nekoga je stiglo prije, nekoga poslije, a mislim da ćemo tek u narednih nekoliko mjeseci shvatiti koliko nas je sve ovo uzdrmalo. Nitko ne zna kako će se glazbena, ali i ostale industrije prilagoditi i kolike će i kakve promjene biti, ali vjerujem da još neko vrijeme nećemo vratiti osjećaj slobode i opuštenosti, koji smo imali do ožujka. Nadam se da nas ne dijeli mnogo vremena do povratka na staro, jer naša industrija ne samo da se trudi, već ima veliku moć zahvaljujući posebnim emocijama i razmjeni energije koja se događa tijekom nastupa i koncerata. Ključ svega je kontakt, koji nam sada toliko nedostaje. Vjerujem da ćemo sve što smo nekada imali ubuduće mnogo više cijeniti, nego u vrijeme dok se podrazumijevalo.
- Postoji li nešto pozitivno čemu te ova godina naučila i što bi izdvojila? Što ti je najviše pomoglo u ovim neobičnim uvjetima?
Sigurno je da sam morala odustati od mnogih zamisli, ali je to istovremeno bila velika lekcija za mene jer sam prije karantene bila preopterećena rokovima, ciljevima, planovima, što godišnjim, što mjesečnim i tjednim. Izgleda da se moralo dogoditi nešto ovako drastično da bih se vratila “na tvorničke postavke” i shvatila da se apsolutno ništa ne mora i da ponekad, zaista, treba pričekati pravo vrijeme. To je jedna od glavnih lekcija koju sam savladala u 2020. godini, a bitno je spomenuti i onu koja je usko vezana za posao. Rad u studiju je osnova svega, a ovaj posao nosi toliko toga što te može navesti da to zaboraviš. Zato se događa da mu izvođači posvete najmanje vremena. Vjerujem da smo se svi vratili kreativnosti, sebi, svojoj biti, stvarima koje nas ispunjavaju i čine sretnima. Vjerujem i da će, a za sebe sam sigurna, sljedeća godina biti “najmuzičkija” do sada. Eto, morala sam izmisliti novu riječ da bih opisala ono što predosjećam!
- Jesen si nam zapravo obilježila emisijom ‘JOJO na točkovima’ u kojoj s Dunjom putuješ Srbijom i susrećeš se sa svakakvim iskustvima. Kako je prošao cijeli proces snimanja i što je možda najluđa stvar koju ste radile?
Bile smo svjesne da će biti potrebno mnogo snage i volje da bi se taj projekt završio na način kako smo htjele, ali smo u njega ušle bez mnogo razmišljanja jer smo osjetile da je njegova srž zabava. Bilo je lijepo na taj način okruniti naše prijateljstvo, a vjerujem kako smo odličan tandem. Svašta smo doživjele, od mužnje magarice do suočavanja sa strahom od visine, u avantura parku. Jedno od najdražih iskustava je dvodnevno druženje u Priboju s divnim momcima koji se bave raftingom. Prvi dan smo i nas dvije bile na raftingu, a sutradan nas je čekalo spuštanje s litice, što je zbog tog mog straha od visine za mene bio najteži zadatak. Naravno, bojala sam se, ali cijeli boravak u Priboju mi je u divnom sjećanju.
- U jeku karantene izbacila si novu pjesmu ‘Kaži mi’ i spot. Jeste li ju snimili prije lockdowna ili? Kako je nastala i što te inspiriralo?
“Kaži mi” je snimljena krajem prošle, a spot početkom ove godine. Dok sam bila u karanteni puno puta sam pomislila da je, zbog velikog broja ljudi koji su sudjelovali u njegovoj realizaciji, dobro što smo uspjeli da ga završimo prije epidemije. Spot je bio gotov još u ožujku, ali sam mislila kako nije pravi trenutak za nove pjesme. Međutim, početkom travnja mi je postalo jasno da je ljudima potreban sadržaj koji nema veze s aktualnom situacijom pa smo ga brzo objavili. Pjesma je nastala potpuno spontano, bez imalo kalkuliranja. Sa suradnicima sam se našla u studiju, netko od njih mi je pustio najobičniji demo, koji je pjevao muškarac, a ja sam se odmah zaljubila u to što sam čula.
Istog trenutka sam u mislima imala vrlo plesni spot. Jako sam ga htjela snimiti sa Žiga Sotlarom, divnim plesačem i koreografom iz Slovenije, kojeg sam upoznala na MAC awards-u. Ne znam kako, ali smo uspjeli u jedan ludi tjedan u veljači smjestiti Žigine pripreme koncerta Nataše Bekvalac u Areni i probe sa mnom za spot. Energija je bila takva da smo uživali u snimanju svakog kadra, iako je bilo naporno. To mi je jedan od najdražih spotova.
- Prošlo je 10 godina od tvoje pjesme ‘Zauvijek.’ Kako bi usporedila svoju glazbu tada i danas, ali i sebe kao izvođača?
Kada me pitaju imam li savjet za djevojke i mladiće koji se žele baviti ovim poslom, često kažem – čekajte pravi trenutak i ne žurite pretjerano. Čini mi se da se starosna granica ulaska u ovaj biznis sve više pomiče na dolje, a takvi koraci donose više lošeg nego dobrog. Kasnije, tijekom karijere, vrlo je teško skinuti “etiketu” sa sebe, a moja je bila “ja sam natjecateljica showa Prvi glas Srbije”. Dugo me pratila, a dug je bio i put od PGS do posljednjeg singla. Morala sam se izboriti s nizom predrasuda pa i prepreka koje prate početak karijere, a jedan od najtežih zadataka bio je koliko-toliko pronaći sebe.
Kažem koliko-toliko, jer smatram da to radite tijekom cijele karijere, pa i života. Normalno je da kada čujete moj prvi i posljednji singl primijetite razliku u interpretaciji, zvuku, emociji, izrazu, ali mislim da je to sazrijevanje kroz pjesme jedna od ljepota ovog posla. Divno je kada slušajući ono što si nekada uradio pomisliš koliko te je sve što si doživio promijenilo, a da te pritom ne bude sramota svog početka. “Zauvek” se aranžmanski razlikuje od mojih novih pjesama, ali ostaje jedna od najdražih i najemotivnijih, a čini mi se da je moja publika voli koliko i ja.
- Što očekuješ od 2021. godine i imaš li već neke glazbene planove?
Kao što sam već spomenula usporila sam s planovima, ne zato što sam se ulijenila, već zbog toga što sam naučila ne inzistirati na ciljevima. Naravno, imam ideje za 2021. i želim da me publika još bolje upozna, želim pružiti još više glazbe, ali ovog trenutka svijet nema odgovore na mnoga pitanja. Ukratko, želim da mi 2021. bude u znaku glazbe i da predstavim novu stranu sebe.
- Možeš li nam preporučiti jednu seriju, film i pjesmu koja će nam uljepšati zimu?
Kad god čujem ovo pitanje imam utisak da je postavljeno pogrešnoj osobi, jer najviše volim kriminalističke knjige, filmove, serije. Dok gledam kriminalističke dokumentarce do izražaja dolazi moj inspektorski duh, ali – to baš nije preporuka za kraj prosinca, kada se treba ušuškati i gledati nešto što nas ne opterećuje. Ipak, ako vi koji ovo čitate imate ukus sličan mom, preporučujem vam da na Netflixu ukucate taj žanr i sigurno ćete pronaći ono što se meni svidjelo. Uđite u vrtlog krimi dokumentaraca, iz kog se teško izlazi, jer kad odgledaš jedan, već tražiš sljedeći.
Foto: Edvin Kalić
