Nakon nekolicine vijesti, osvrta, preporuka i tema, Journalova se vožnja do Oscara približila svom kraju. Nešto više od 12 sati dijeli nas od 94. dodjele koja nakon dvije godine potencijalno označava povratak starog sjaja jednoj od ključnih hollywoodskih noći. Barem kad je riječ o dopadljivosti publici i zabavljačkom tonalitetu same dodjele koja će, prvi put nakon tri godine, imati domaćina, trajat će kraće i prezentirati pregršt glazbenih nastupa. Pandemijsko ih je izdanje prošlo godine premjestilo na manju lokaciju, ali danas se Oscari vraćaju u svoju klasičnu Dolby dvoranu.
U toj filmskoj areni u posljednju su utrku kao nominirani kandidati ušli mahom očekivani filmovi, oni koji su svojevremeno iznova punili kino dvorane ili su izazvali bujicu reakcija na društvenim mrežama. Nose potpis najvećih redatelja i redateljica, a donijeli su nam miks fantastičnih newcomera i izvedbi najvećih glumačkih imena.
Stručno oko predviđa: Dalibor, Tena i Mirna o Oscarima
Ususret dodjeli razgovarali smo s Daliborom Jakusom, Tenom Razumović Žmara i Mirnom Rustemović. Kreativcima s hrvatske kulturne scene čije projekte s guštom pratimo, a u slučaju da vas interesira svijet filma, kazališta i izvedbenih umjetnosti, ne sumnjamo da su vam već odavno poznati.
Dalibor je komunikacijski stručnjak kojeg dobro poznaju svi oni koji imaju doticaj s kulturom, a posebno festivalskim događanjima. Danas ga, osim kao PR-ovca najšarmantnije zagrebačke Kinoteke i PR-ovca kultnog Animafesta, najviše volimo predstaviti i kao pisca o čijoj smo vam estetski besprijekornoj knjizi Kraljev gambit s oduševljenjem pisali.
Kao i Dalibor, Tena je onima u kulturnim krugovima dobro poznato lice. Tijekom dvadesetak godina radila je na brojnim projektima upravo u sferi filma, producirala ih, o njima pisala i promovirala ih. Otkad je s kolegicom Vanjom Daskalović u veljači 2020. dala novi kreativni zamah zagrebačkoj Uraniji, taj je prostor (unatoč svim pandemijskim izazovima) postao hub domaće kulture.
Kao jednu od akterica domaće scene, dramaturginju Mirnu Rustemović imali smo priliku nekoliko puta susretati dok smo radili priče o kazališnim projektima. Potpisuje neke od najpoznatijih HNK-ovih predstava kao što su Tri zime, a recentnije 64 i Kafka na žalu, radila je na plesnim predstavama ZPC-a, a pisali smo vam i njezinim Važnijim polovicama.
Što očekivati od večerašnje dodjele Oscara?
Dalibor: Dodjele nagrada pratim više od dvadeset godina i zanimljivo je promatrati koliko su se društva, a time i filmska industrija promijenili, ali i moje osobno viđenje na nagradu Oscar. S jedne strane obožavam stari hollywoodski šarm, no iz televizijske perspektive format ceremonije iz godine u godinu djeluje zastario i razvučen. Oscari su i dalje vrhunac sezone nagrađivanja, ali nažalost, sve više boluju od predvidljivosti i političke korektnosti.
Pomirio sam se s činjenicom da nominirani naslovi nisu nužno najbolje od najboljeg i da tu ima dosta kukolja, ali mi zato sviđa što je zastupljen sve veći broj filmova iz drugih kinematografija u takozvanim glavnim kategorijama. Čini mi se kako su Oscari sve manje važni za filmsku industriju, a sve više za medije, modnu industriju, pa čak i politički establišment budući da je oskarovska pozornica mjesto na kojem se apostrifiraju društveni trendovi. Grubo rečeno, Oscari su zapeli u limbu između toga da održe tradiciju i nasušne potrebe prilagođavanju novim medijima i generacijama. No, i dalje događaj kojeg se ne propušta.
Tena: Možemo očekivati nebrojeno mnogo situacija gdje će se većina publike (oskarovske i one za malim ekranima) pobuniti! U jeku političkih svjetskih situacija, vječne pandemije, osjetljivosti i neosjetljivosti čovječanstva, ovogodišnji Oscari mogu donijeti sve i svašta, no sigurno će polučiti mnogo reakcija nakon dodjele.
Dodjela se vraća u kultni Dolby Theatre, održat će se uz poštivanje epidemioloških mjera, tako da Dolby Theatre neće biti dupkom puno. Ovogodišnja dodjela nagrada imat će čak tri voditeljice! Regina Hall, Amy Schumer i Wanda Sykes podijelit će tu dužnost tj. privilegiju. Amy Schumer je čak imala (suludu) ideju da se u Oscare putem video zida uključi i ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelensky što su producenti Oscara kao ideju odmah (srećom!) odbacili. Crveni tepih će biti glamurozan kao i uvijek. Ovih nekoliko informacija su ono što sigurno znamo. No, ono što ne znamo jest kako će ta noć zapravo izgledati tako da, realno, možemo očekivati sve i svašta!
Mirna: Pretpostavljam da će ovogodišnja ceremonija ponovo biti realizirana u nešto skromnijim okvirima jer se cijeli taj paralelni svijet voli predstavljati kao politički osviješten i svjestan stvarne situacije. Oscare povremeno popratim i jasno je da njihov značaj svake godine opada; pojavili su se naime razni drugi kanali komunikacije i prije svega konzumacije proizvoda audiovizualne industrije, a ovaj tip glamurozne gala večer s dodjelama nagrada ostavlja dojam anakronog spektakla.
Zatekla sam se 2012. godine u Americi baš u vrijeme kada je bila dodjela Oscara i s prijateljicom sam se svečano uredila, napravile smo večeru i pripremile se za gledanje Oscara i nakon pogledane dodjele u real timeu, koja je poprilično duga i zamorna, shvatila sam da su mi bolji best of ujutro momenti.
Najbolji film
Dalibor: Šape pasje (The Power of the Dog)
Od nominiranih filmova mislim da su “Šape pasje” najkompletnije ostvarenje. Često navijam za indie filmove ili mjuzikle, ali u ovoj kategoriji ne vidim drugog favorita i bilo bi pravo iznenađenje da se Šape pasje pokore.
Tena: CODA
Ove godine se odvija stvarno povijesna utrka za najbolji oskarovski film. Iako je film „Šape pasje“ režiserke Jane Campion trenutno u medijima i na mnogim ljestvicama favorit, nekako se s tim predviđanjima ne mogu složiti. „Šape pasje“ nominirane su u čak 12 velikih oskarovskih kategorija, no u ovoj, „drugoj“ fazi života ovog filma, a posebno nakon grdih reakcija Sama Elliotta na film i posljednjih izjava režiserke Jane Campion na Critics Choice Awards dodjeli nagrada, sve mi se čini da će žiri ipak pogledati na drugu stranu. A na toj drugoj, čak nasuprotnoj, nalazi se film „CODA“ koji upravo sada u toj „drugoj“ fazi svog života doživljava burne emocije.
Da pojasnim: film je „u momentumu“, on doživljava upravo sada svoj trenutak! Prateći razne forume, intervjue, članke i izjave čini se da veliki dio žirija blagonaklono gleda na film. U prilog tomu ide i to da je „CODA“ osvojio nagradu SAG četiri dana nakon što je Rusija napala Ukrajinu, a radilo se o globalnom trenutku traženja poruke nade i mira, što ovaj film svakako donosi i prenosi dalje gledateljima. Osvajanje BAFTA nagrade za najbolji adaptirani scenarij također mu ide u prilog jer ukazuje na dopadljivost filma i izvan Amerike. Tzv. spoiler mog predviđanja mogao bi biti još „Belfast“ Kennetha Branagha. Nekako mi se čini da bi on u tom drugom scenariju mojeg predviđanja mogao biti ono što je „Spotlight“ bio 2015. godine.
Mirna: Šape pasje (The Power of the Dog)
Mislim da će u ovoj kategoriji ipak pobijediti antivestern Jane Campion “Šape pasje”. Film je dovoljno dobar, uključuje subvertiranje tradicionalnih rodnih obrazaca i Campion je već dugo relevantna autorica, iako će Piano gotovo sigurno ostati njezin najbolji film i nikad nakon njega više nije snimila nešto tako atmosferično. Konkurent je još i Belfast, a taj film ima sve elemente koje Akademija često nagrađuje, prvenstveno tematiziranje teške povijesne epizode kroz osobnu priču.
Najbolji redatelj ili redateljica
Dalibor: Jane Campion (Šape pasje / The Power of the Dog)
Kao i kategorija za najbolji film, Jane Campion nema izrazitog protukandidata. Campion je napravila film koji je toliko fantastično snimljen, a još ljepše montiran te bogat detaljima da ga ne mogu prestati gledati. Spoj visoke estetike i kliničke preciznosti specifičan je rad Jane Campion i unaprijed joj salutiram.
Tena: Jane Campion (Šape pasje / The Power of the Dog) ili Steven Spielberg (West Side Story)
Mislim da bi Oscara za režiju morala osvojiti Jane Campion za western dramu „Šape pasje“. Žiri mora pokazati svoju (novu) dosljednost inkluzivnosti te pametnim kalkuliranje mogu pokazati da nakon 2020. i osvojenog Oscara za „Nomadland“ Chloé Zhao ne smije (p)ostati iznimka. No, Jane Campion je malo zeznula (neki bi rekli uprskala) svoje šanse nakon govora na Critics Choice Awards i ne zna se koliko je to utjecalo na glasove žirija. Ispričala se odmah i pojasnila svoje stajalište.
No, ta situacija se nije niti smjela dogoditi na prvom mjestu. Bez toga, s potpunom sigurnošću bih rekla da je ona apsolutni favorit, ovako moram razmotriti situaciju i uvesti još jednog kandidata u svoje predviđanje. Između Kennetha Branagha za film „Belfast“ i Stevena Spielberga za remake, film „West Side Story“ biram Spielberga. Već je mnogo godina, a i desetljeća prošlo od „Schindlerove liste“ i „Spašavanje vojnika Ryana“ tako da je sa svojih 75. godina života postao jedan od onih majstora filma na koje se gleda s nostalgijom. Ne moram niti istaknuti da spada u tzv. „Mount Rushmore“ filmaša i da bi Oscar otišao u prave ruke. Ili se ama baš nitko ne bi pobunio u tom slučaju. Em se radi o remakeu kultnog mjuzikla, em se radi o gigantu od režisera.
Mirna: Jane Campion (Šape pasje / The Power of the Dog), P.T. Anderson (Licorice Pizza) ili Kenneth Branagh (Belfast)
U ovoj mi je kategoriji nekako najteže prognozirati pobjednika. Akademija više ne voli gomilati nagrade kao nekada, tako da mislim da potvrđivanje nominacije za Jane Campion ovisi o tome hoće li osvojiti Oscara za najbolji film. Šanse imaju i PT Anderson i Kenneth Branagh.
Najbolja glumica
Dalibor: Jessica Chastain (The Eyes of Tammy Faye)
Jessica Chastain je jedna od onih glumica kojima leži transformacija, a u ranijim ostvarenjima istaknula se baš maestralnim (sporednim) ulogama. Ovaj film je u naraciji imao gotovo sve elemente za značajnijeg oskarovskog natjecatelja, ali ipak je ispao poprilično osrednji. Svejedno, Chastain toliko zrači i osvaja, a ne manje bitno…neopisivo podsjeća na Ritu Hayworth i Susan Hayward.
Tena: Penelope Cruz, Jessica Chastain, Olivia Colman
Ove godine je ovo je kategorija s najnapetijim ishodom. Mislim da će mnogi urednici, producenti, šefovi studija, a i same glumice izgristi sve nokte! Krenula sam slagati podulju analizi za svaku nominiranu glumicu, no shvatila sam da to nije pošteno niti prema ijednoj od njih, posebno jer je svaka izvrsna na svoj način. Jedino što bih predvidjela jest da će Oscara morati osvojiti Penelope Cruz za ulogu u filmu „Paralelne majke“, da bi Oscara mogla osvojiti Jessica Chastain za svoju ulogu u filmu „The Eyes of Tammy Faye“, a da bi ga prema mojem mišljenju trebala osvojiti Olivia Colman za ulogu u filmu „The Lost Daughter”. Zeznuti su ti modalni glagoli; izražavaju nužnost, sposobnost ili mogućnost, a zapravo nikada ne znate jesu li upotrijebljeni ispravno.
Mirna: Jessica Chastain (The Eyes of Tammy Faye)
Možda Jessica Chastain; suvereno je utjelovila kontroverznu figuru iz američkog društva, u filmu koji ovisi o njezinoj izvedbi i to je nekako najklasičniji oscarovski obrazac. Naravno, i Kirsten Stewart također ima veliku ulogu onog tipa kakve Akademija voli, a Olivia Coleman je briljantna, no ne mogu je ponovo nagraditi.
Najbolji glumac
Dalibor: Will Smith (Kralj Richard / King Richard)
U ovoj kategoriji Oscar bi trebao pripasti Benedictu Cumberbatchu – toliko mekoće i ranjivosti unio je u patologiji svoga lika da ga je učinio nježnim. Will Smith je s druge strane napravio dobru ulogu, ali nije ni polovica Cumberbatchove majstorske izvedbe. No, Smithova uloga ima značenje za američko tržište i njihov «way of life» te pretpostavljam da će Oscar za najbolju mušku ulogu ostati doma.
Tena: Will Smith (Kralj Richard / King Richard)
Will Smith je ove godine nominiran u kategoriji najboljeg glumca, kategoriji produkcije, a film je i u utrci za Oscara za najbolji film. Ako osvoji nagradu za najboljeg glumca bit će treća osoba koja je osvojila nagradu za ulogu u filmu koji je i producirao. Film je inspirativna priča, čak je prozvan „Rockyjem“ filmova o tenisu! No, Will smith nije u kampanji kao kolege mu u kategoriji; Andrew Garfield i Benedict Cumberbatch. Toliko se čini sigurnim u svoju pobjedu. Što se naravno odražava i na ljestvicama predviđanja holivudskih magazina, emisija, kritičara i sl. Prije dvadeset godina je Will Smith bio nominiran za najboljeg glumca za ulogu u filmu „Ali“, sada stvarno očekujem da će ga i osvojiti.
Mirna: Will Smith (Kralj Richard / King Richard)
Zbog nekog razloga Benedict Cumberbatch ne kotira najbolje, iako se čini da je njegova uloga dizajnirana za sezonu američkih nagrada; možda je ipak malo pretjerao u svemu, a vremena su se promijenila. Nedavno preminuli američki glumac William Hurt nekom je prilikom izjavio da je za njega gluma kao ledenjak, a gledatelj bi trebao vidjeti samo manji dio koji se nalazi iznad razine vode. Dalje je objasnio da su glumci u američkim filmovima često previše jednoznačno ekspresivni, bez tog skrivenog unutarnjeg života, a tako i Cumberbatch djeluje kao da je cijeli iznad vode. Čini mi se da je zbog toga favorit Will Smith jer i to je na neki način američka priča o uspjehu; komičar kojeg nitko nije shvaćao previše ozbiljno i koji je odjednom postao ozbiljan glumac, u filmu o uspjehu u nemogućim uvjetima.
Najbolji scenarij
Dalibor: Adaptirani – Siân Heder (Coda) ; Originalni – Kenneth Branagh (Belfast)
Jedna od kategorija u kojoj su iznenađena svakako moguća i to s punim pravom. Ovdje je dosta teško odlučiti se za jedan naslov. Za adaptirani scenarij očekujem da će Oscar otići filmu “CODA”, ali ne bih imao ništa protiv da ga osvoji Maggie Gyllenhaal za izvanredan rad na filmu “Mračna kći”. S druge strane, unatoč predviđanjima kako će Oscar osvojiti “Licorice Pizza”, originalni scenarij po meni definitivno zaslužuje Belfast jer donosi jednu univerzalnu priču o obiteljskim odlukama koje utječu na daljnje živote likova.
Tena: Kenneth Branagh (Belfast)
Paul Thomas Anderson je do sada bio nominiran za Oscara 11 puta od čega tri nominacije nosi njegov najnoviji film „Licorice Pizza“. Kenneth Branagh naspram njega nosi dvostruko više nominacija za „Belfast“ što ga čini prvom osobom u oskarovskoj povijesti da je nominiran u čak sedam različitih kategorija. Ono što ga ističe jest taj njegov osoban pristup filmu. On film piše, režira i producira. Omiljen je i cijenjen u Hollywoodu, iako je Britanac. Hollywood ima pomalo „love-hate“ odnos prema Britancima. Cijeni ih, no kao da im ne daje potpuni pristup svome filmskome Olimpu. Mnogi predviđaju situaciju gdje će svi dobiti ponešto na ovogodišnjim Oscarima tako da predviđanja idu u smjeru Andersona, Branagha i Campion, kao što je bilo 2014. godine s predviđanjima prilično ravnomjerne podjele nagrada prema Alejandru G. Iñárritu („Birdman”), Wesu Andersonu („The Grand Budapest Hotel”) i Richardu Linklateru (“Boyhood”), svakome po jedan zlatni kipić. No, prisjetimo se kako je to na kraju završilo; Iñárritu je osvojio sve tri prestižne kategorije. Tako da, čvrsto ostajem pri Branaghu.
Mirna: Kenneth Branagh (Belfast)
U ovoj kategoriji vjerojatno pobjeđuje “Belfast”, zbog razloga koje sam već spomenula. Eventualno bi Akademija ponovo mogla honorirati i jedinstvenost PT Andersona.
Foto: Sanja Tušek, Tatjana Bukvić, Profimedia.hr
