Ove smo godine na streaming gigantima već imali spektakle koje smo jedva dočekali – tu su nove sezone ‘Ozarka’ i ‘La Casa de Papel’, a nedavno je HBO izbacio ‘Mrs. America’, svoju prvu važnu seriju ove godine. Ipak u moru izvrsnih naslova, mnogi su se od nas najviše veselili novoj seriji Ryana Murphyja – ‘Hollywood.’
Ne samo što je u pitanju Ryan Murphy; ‘Hollywood’ prati priču o mjestu gdje se rađaju snovi, pokazuje kako izgleda situacija iza svjetlucavih kulisa i što se događa iza idealiziranog privida Hollywooda. Univerzalna tema na koju je malo tko imun.
Zašto nas onda – uz nepokolebljivu formulu –serija jednostavno nije kupila?
Visoko postavljena ljestvica TV genijalca
Kad bi ‘Hollywood’ bila serija do sad nepoznatog redatelja, možda bi reakcije bile sasvim drugačije. No, dolazeći od Ryana Murphyja, trenutno najjačeg TV autora i kako ga mnogi strani mediji zovu ‘zlatnog dečka Hollywooda’ – očekivanja su drugačija. Iz njegovog vrtoglavo skupog ugovora s Netflixom već smo gledali, i iskreno obožavali, ‘The People vs. OJ Simpson’ iz antologije ‘American Crime Story’ i ‘Pose’, a možemo streamati i ‘The Assassination of Gianni Versace.’ Možda je najvažnija crtica iz Murphyjevog opusa antologija ‘American Horror Story’ čije se osvojene nagrade ne mogu više ni prebrojati.
Murphyjeve serije imaju zajedničku izvrsnu i promišljenu estetiku, brojne cool glazbene momente i nerijetko društvenu kritiku koja je ponekad sasvim direktna, a često suptilna. ‘Hollywood’ ima sve to. Ali ova treća, vjerojatno i najvažnija stavka, gubi se u brojnim nejasnoćama i pada u vodu.
Outsideri u srcu radnje
Murphy nas brzo upoznaje s lepezom likova, a svi dijele jedno; žele biti netko i nešto u Hollywoodu 1940-ih godina. Upoznajemo se s Jackom Castellom (David Corenswet) koji očajnički želi postati filmska zvijezda, ali ujedno mora pronaći unosan posao jer mu je prvo dijete na putu. Isto tako iz očaja počinje raditi na benzinskoj pumpi koja je samo privid za eskort usluge koje muškarci s pumpe pružaju, a sve pod palicom šefa Ernieja (Dylan McDermott).
Pumpa i veliki hollywoodski studio Ace Pictures postaju kulise koje ujedinjuju likove; tamnoputog homoseksualca i autora Archieja Colemana (Jeremy Pope), producenta Raymonda koji je u vezi s Afroamerikankom glumicom Camilleom (Laura Harrier), ukočenog glumca Rocka Hudsona (Jake Picking) koji se muči s vlastitom seksualnošću i brojne drugi aktere koji dijele istu strast. Osim žeđi za Hollywoodom, povezuje ih titula outsidera, marginaliziranih pojedinaca koji se na neobične načine ujedinjuju kako bi napravili hit film s ljudima koji nisu bijele rase u glavnim ulogama. I to u doba kad im je jedina šansa da se pojave na platnu bila da glume sluge i sluškinje bogatih bijelaca.
Glumačke izvedbe navedenih po nama su bile solidne, ali često smo imali osjećaj da su određene scene već milijun puta viđene. One prave trenutke u kojima smo uživali donijeli su nam već dobro znana imena industrije; Jim Parsons koji se ulogom tadašnje verzije Harveyja Weinsteina možda konačno oslobodio lika Sheldona Coopera, Holland Taylor koja glumi Ellen Kincaid, ženu zaduženu za casting i koja u rukama drži sudbinu mladih glumačkih talenata te Queen Latifah koja je utjelovila Hattie McDaniel – prvu Afroamerikanku koja je osvojila Oscara.
Povijesne činjenice ili fikcija? Oda Hollywoodu ili kritika?
Osim Queen Latifahe, i neki drugi glumci interpretiraju osobe koje su zbilja postojale, poput Rocka Hudsona. Upravo se iz te činjenice rađa jedan od ključnih problema serije. Stvarne priče tih likova koje su zaista alarmantni podsjetnik na društvene odnose i rasnu ili seksualnu diskriminaciju, postaju samo usputne pojave koje nam Murphy nikad ne predstavi do kraja. Ideja iza Murphyjevog najnovijeg projekta je genijalna; ‘ispolirati’ Hollywood, pokazati kakvi su ga ljudi činili i na novo ispisati povijest koja se nažalost nikada nije dogodila.
Međutim, baš kao što postaje nejasno što je činjenica, a što izmišljeni događaj tako brzo postaje nejasno je li serija oda ili kritika Hollywoodu. Znamo dobro tko je Murphy u realnom svijetu kao što znamo da se njegovoj seriji ‘Pose’ castalo najviše LGBTQ+ glumaca ikada u jednoj seriji. No, kad bismo iz njegovog opusa gledali samo ‘Hollywood’, mogli bismo zaključiti nešto sasvim drugačije. Poruka koja se na prvi pogled može izvući je; da su se neki ljudi, neki pripadnici drugih rasa ili seksualnosti, samo malo više potrudili – sve bi prošlo glatko i bez problema. Tu i tamo ‘Hollywood’ podsjeti na ograničenja koja su tada postojala, ali sve se relativno brzo razriješi.
