Serija ‘Dead to Me’ vratila se s dramatičnim twistovima, ali je li druga sezona nadmašila prvu?
Svibanj je možda najnapetiji mjesec u svijetu binge-watchinga. Na početku mjeseca izdvojili smo nove serije koje su se našle na našem repertoaru. O dugoočekivanom ‘Hollywoodu‘ Ryana Murphyja već smo pisali, a sad je na red došla i druga sezona serije ‘Dead to Me.’
Napeta dramska, triler komedija s Christinom Applegate i Lindom Cardellini u glavnim ulogama zaludjela nas je prošle godine s polusatnim epizodama, crnim humorom i ubitačnim twistom. Fokus priče bio je na Jen (Applegate) i Judy (Cardellini) – dvije dijametralno različite žene koje se spletom čudnovatih okolnosti (nesreća u kojoj je ubijen Jenin suprug Ted) zbližavaju da bi se ispostavilo da baš ništa nije bila slučajnost. Prva sezona završila je novim tragičnim događajem koji je dvije žene sada stavio u nove postavke odnosa – sada zajedno čuvaju ogromnu tajnu.
Nova mračna tajna postaje sve mutnija
Finalni trenuci prve sezone ponovno su povezali Jen i Judy – i to novim ubojstvom. Ta mračna tajna postaje ljepilo koje ih drži zajedno, iako se njihovo prijateljstvo već svima čini apsolutno nemoguće. Možda izgleda kao da ih to djelo (koje im zauvijek može upropastiti živote) može i natjerati da konačno skinu sve maske, ali novo ubojstvo u koje su obje upletene ponovno pokreće mrežu laži i skrivanja istine.
Tenzija kroz seriju raste paralelno s njihovom paranojom zbog tankog leda na kojem se nalaze. Svaka epizoda vodi nas kroz niz trenutaka zbog kojih im cijeli plan može propasti u vodu i zbog kojih su Judy i Jen na mentalnom rubu. Kad smo ih upoznali u prvoj sezoni bilo je jasno da je Judy kakav-takav ‘krivac’, a Jen žrtva. No, u nastavku serije njihove se uloge potpuno zaokreću.
Stara formula još uvijek funkcionira; ali koliko dobro?
Baš kao i u prvoj sezoni, svaka epizoda ostavlja nam mali detalj o tome što se stvarno dogodilo. Ti ‘tragovi’ jednako su učinkoviti i zaista smo na kraju svake polusatne epizode žedni otkriti još nešto što će nam konačno pokazati bigger picture. Problem je što je to u prvoj sezoni izvedeno pitkije i bez da uopće razmišljamo o tim sitnim tragovima. Tako će se vjerojatno većini nas činiti da smo kroz prvu sezonu ‘Dead to Me’ projurili, dok druga sezona ima nešto sporiji tempo radnje.
Možda ostavlja sporiji dojam jer se daleko dublje istražuje odnos Jen i Judy i generalno teme poput toksičnog prijateljstva, tuge, smrti i crno-bijelog pogleda na svijet. Polako sve klasične granice između dobrog i lošeg nestaju i javlja nam se pitanje; na koga bismo uopće trebali biti bijesni – na Jen ili Judy? Na temperamentnu i grubu majku ili na vječno nesretnu i potpuno izgubljenu ženu koju „vječno prati kaos“ ? Applegate i Cardellini istovremeno dobivaju zlatnu priliku dati slojeve svojim likovima i u tome uspijevaju. Produkt je prikaz potpuno kaotičnog prijateljstva nabijenog emocijama koje ga mogu ili spasiti ili dokrajčiti. Sa strane glume; sporedni su likovi jednako dočekali i ugrabili svoju priliku za puno više prostora u seriji.
Nove teme uzimaju maha i na komunikaciji između Judy i Jen. Dijalog postaje više svojstven čistoj drami, dok eklektičan humor isparava iz njihovih razgovora. Još uvijek ima izvrsnih duhovitih trenutaka, ali rjeđi su i ne toliko britki.
Binge materijal za pogledati ili preskočiti?
Druga sezona ‘Dead to Me’ nezanemarivo se razlikuje od prve po tempu radnje, likovima i humoru. Ne nužno uvijek loše – dok je prva sezona jednostavno zabavnija, u drugoj su likovi puno stvarniji i opipljiviji. Jedna se stvar nije promijenila pa je tako ‘Dead to Me’ ponovno super odabir za one koji vole napetost i krimi-serije. Iako je sporija, zbog izvrsnih twistova u drugoj sezoni jedva čekamo da Netflix potvrdi i treću u nastajanju.
