Kako je ‘Emily in Paris’ od najiščekivanije postala najomraženija serija trenutno na Netflixu?
Pariz, visoka moda, romantika i super glazba – očekivanja su, očekivano, bila visoka za novu TV guilty-pleasure poslasticu. Već je trailer otkrivao da je ‘Emily in Paris’ stvorena za razonodu, guštanje u prizorima Pariza u periodu prije nego što je pandemija promijenila svijet i nostalgiju za ‘ženskastim’ serijama poput ‘Seks i grada.’
Došla je kao naručena u vremenima kad uživamo ili u izrazito napetim ili u duhovitim, light serijama i filmovima, a sve u svrhu kratkog eskapizma na kraju dana.
Zašto je onda Netflixov novitet s Lily Collins, jednom od najpopularnijih mlađih glumica, preko noći postao omražen među kritičarima, ali i publikom?
Predrasude, stereotipi i klišeji
Nova serija fokusira se na Emily, mladu marketinšku stručnjakinju koja iz Chicaga dolazi raditi u Pariz. Prije nego što je stigla u francusku metropolu stvorila je čitavu priču kako bi pariški život trebao izgledati za nju. I kad ju dočeka upravo suprotno, Emily se teško miri sa situacijom.
Za mnoge francuske kritičare i publiku pa i dio američkih kritičara tu je prvi i osnovni problem: lik Lily Collins izgradila je utopijsku viziju Pariza na stereotipima koji bi se ovdje čak mogli izjednačiti sa ‘zaštitnim znakovima’ metropole: dobra hrana, divna glazba i romantika uz vizuru grada. No, jednom kad dođe u Pariz kreće rušenje svake iluzije o Parizu zastarjelim stereotipima. Komentar gledatelja prenosi The Hollywood Reporter: “Serija bi bila izvrsna da nije karikirala Francuze. U ovoj se priči Francuzi opisuju kao arogantni, prljavi, lijeni, zločesti i ogorčeni. No, srećom, mlada Amerikanka tu je kako bi nam objasnila kako život funkcionira.”
Za razliku od Carrie Bradshaw koja nerealno živi na visokoj nozi od novinarstva ili Lize Miller (Younger) koja uživa luksuz u svijetu izdavaštva, Emily je heroina čistog kapitalizma: ne razvija dovoljno primamljivu priču o marketingu da ga smatramo fascinantnim i da bude srž priče. Ne uvlači nas u kulise tog svijeta – jednostavno zarađuje novce prodavajući sve i svašta. Druga je to zamjerka gledatelja – Emilyina površnost, povlaštenost i potpuni manjak doticaja sa stvarnošću.
Može li radnja nadoknaditi taj manjak?
‘Emily in Paris’ nema skandalozno loše recenzije, već miješane reakcije onih koji se oslanjaju na estetiku serije i onih koji joj zamjeraju kulturološke manjkavosti. Na stranu, ne toliko političke korektnosti koliko ažurnosti – jer vremena se mijenjaju svugdje pa tako i u Parizu, Netflixova nova serija može biti gušt za ‘ubiti vrijeme.’
Darren Star (inače zaslužan i za ‘Seks i grad’) ponovno stvara zaista vizualno primamljivu priču. Od prizora Pariza, boja, popratne glazbe – kombinacija stvara odličnu atmosferu, a Lily Collins zadovoljavajuće oživljava lik Emily. Iako nema dubinu koju bi mogla prikazati ili pozadinu lika zbog koje bi njezina izvedba bila smislenija, Collins nam uspijeva donijeti ono najbolje iz lika poput Emily. Zabavna je, vrckava i besprijekorno se uklapa u kostimografiju Patricije Field (žene zaslužne za kultne odjevne kombinacije Carrie Bradshaw). Situacije u kojima se protagonistica nađe su apsurdne, često na rubu cringea ili smijeha, ali većinom uspješno ostavljaju simpatični dojam.
‘Emily in Paris’ možda je jednostavno napravljena za nas kao publiku – estetski privlačna, radnjom osrednja, ali zabavna i popularna. Ne morate ju zaobilaziti u širokom luku, ali nećete ništa propustiti ako je zamijenite nekom od naših omiljenih serija 2020. godine dosad.
Foto: IMDb, Instagram
