‘Don’t Look Up’ nekima je film godine, drugima čisti promašaj – u čemu je stvar?
Liste najboljih i najgorih filmova već neko vrijeme dominiraju prostorom entertainment medija i daju nam retrospektivan pogled na filmsku godinu koja nas je nekoliko puta iznenadila i razočarala. Na samom je njezinom koncu izašao naslov Don’t Look Up zbog kojeg je gotovo svaka ranije spomenuta lista bila nepotpuna jer se od samog početka nije znalo kojoj će strani pripasti – hoćemo li ga pronaći među najboljima ili najgorima?
U režiji Adama McKayja (Vice, The Big Short) i s glumačkom postavom koju čini ‘pola Hollywooda‘, Netflixov film već mjesecima pumpa iščekivanje. Leonardo DiCaprio, Jennifer Lawrence, Meryl Streep, Jonah Hill, Timothee Chalamet i brojni drugi pojavljuju se u filmu, u većim ili manjim ulogama, ali dovoljnim da zaintrigiraju gledatelje.
Unatoč svim tim adutima, Don’t Look Up je u posljednjih nekoliko dana izazvao pomutnju među filmskom kritikom i publikom. Neki smatraju da je jedinstven pogled na svijet i društvo koje se suočava s katastrofom, drugi tvrde da je katastrofa upravo ovaj film. U čemu je stvar?
Intrigantan prikaz suočavanja s katastrofom
U središtu je radnje skupina znanstvenika koja otkriva prirodnu apokalipsu koja prijeti Zemlji; jureći komet za uništit će naš planet i ugasiti sav ljudski rod na njemu. U svojim naporima da objasne i vodećim ljudima u zemlji situaciju shvaćaju da ih nitko ne doživljava ozbiljno. Posebice ne čelni ljudi kao što je američka predsjednica (Meryl Streep) koja na sve gleda iz ugla svoje političke ambicije. Prava manija, pak, nastaje kad javnost sazna za neizbježnu apokalipsu. S jedne strane inspiriran željom da prikaže apsurd ne bavljenja problemom globalnog zatopljenja i ekologije, a s druge da prikaže političko licemjerstvo i kolektivno ludilo koje smo iskusili u pandemiji COVID-a, film je (vrlo očekivano) izazvao raznolike reakcije.
Vrijedi li film pogledati?
Kao što to većinom biva s filmovima oko kojih se mjesecima ranije producira zvjezdana prašina, a donosi izvedbe glumaca koji su ranije visoko postavili ljestvicu, Don’t Look Up podijelio je publiku. Prvi pogled na recenzije odaje dojam da je McKayjev novitet potpuni promašaj, ali postoje i oni koji cijene njegov pokušaj da prikaže brojne različite ljudske reakcije na katastrofu kao što je propast planete (ili možda pandemija?). Tu su oni koji paničare, političari koji žele okrenuti situaciju sebi u korist, mediji u ulozi mašinerije, oni koji iz svega žele profitirati i izvući novac i na kraju odnosno početku znanstvenici koji ostaju gotovo nemoćni pred kolektivnim apsurdom.
Međutim, većinu čine oni koji smatraju da su velika glumačka imena poprilično potraćena, izuzevši DiCaprija i Lawrence, donose malo razvoju radnje, a sve skupa se vrlo brzo razvodni i upečatljivi komentari i duhovita karakterizacija likova postaje sporedna. Događaji se samo nižu bez poante i slijeda pa tako, po mnogima, film postaje tek niz epizoda ususret katastrofi. Komentari na film tvrde i da mu nedostaje humora (štoviše, po nekima je ‘bolno nesmiješan’, eksplozivnosti, kao i da se radnja nepotrebno oduljila i rastegla na gotovo dva i pol sata.
Don’t Look Up, kako stvari sada stoje, neće ući u oskarovsku utrku, ali sumnjamo da mu je to bio cilj. Unatoč negativnim kritikama, tu je kako bi glumačkom i filmskom ekipom pridobio masivnu pažnju i Netflixu priredio još jednu filmsku bombu zbog koje ga vrijedi imati, a u tome je već sad uspio.
Foto: Profimedia.hr, IMDb
