Vrlo vjerojatno je ne viđate po naslovnicama časopisa i portala jer Kristina Milković Čilić živi jedan vrlo povučeni život daleko od očiju javnosti i medija. Kako nam je otkrila u razgovoru, to je ono što ona želi, a mediji poštuju. Pa iako ne voli sebe eksponirati, supruga našeg poznatog tenisača Marina Čilića, ovoga puta napravila je iznimku. Diplomirana psihologinja i politologinja za to je imala i jako dobar razlog – plemenitost i pomaganje djeci u sportu i glazbi kroz Zakladu Marin Čilić koja trenutno ima otvoren natječaj za stipendiranje.
Nebo koje se spustilo na zemlju u Zagrebu nije nas spriječilo da u kazališnoj kavani Kavkaz popijemo kavu i lijepo se ispričamo. Vrlo simpatična, topla i pristupačna, Kristina nam je ispričala kako je došlo do ideje stvaranja Zaklade, koliko su ona i Marin uključeni u rad te što im je najizazovnije u humanitarnom radu. Osim što nesebično pomaže darovitoj djeci, kod kuće ima i svoja dva dečkića uz koje teško pronalazi sna. O tome kako se snašla u majčinstvu, što joj je važno i koje vrijednosti im od malih nogu želi usaditi, otkrijte u nastavku.
Iz naše perspektive nisi klasična žena sportaša. Ne eksponiraš se previše i kao da živiš jedan tihi i intiman život. Osim toga, imaš svoju struku i karijeru koju gradiš. Kao psihologinja dugo si radila u banci te u jednoj IT tvrtki kao dio HR odjela. Na koji način si danas nastavila svoj profesionalni put?
Osobno ne volim etikete «žene sportaša» jer je zaista svačija priča drugačija, ali jasno mi je da u moru informacija koje ljudi trebaju svakodnevno obraditi, stavljanje ljudi u pojedine kategorije olakšava svakodnevicu. Marinov posao je javan, ali ni ja ni on ne volimo dodatna medijska eksponiranja i iskustvo mi pokazuje da onda ljudi i mediji to poštuju. Jako smo im zahvalni na tome. Što se tiče moje karijere, ona naravno, uz Marinovu sportsku, ne može ići brzinom kojom bi mogla, ali sam zadovoljna što uza sve uspijevam i dalje raditi u struci. U Monacu imam svoju HR consulting firmu, a najviše me vesele projekti s manjim IT kompanijama u fazi rasta kojima pomažem postaviti tim i firmu tako da su dugoročno održivi.
Humanitarni rad kroz Zakladu Marin Čilić
Naš prvi reket i tvoj životni partner Marin je 2016. godine pokrenuo Zakladu Marin Čilić čija je vizija da sva djeca svijeta imaju jednake mogućnosti za ostvarivanje svog punog potencijala. Od kuda se rodila ideja za jedan ovako plemenit projekt?
Poznato je da sportaši puno pomažu i sudjeluju u raznim humanitarnim akcijama. Međutim, Marin je htio napraviti nešto kako bi mogao sustavno pomagati. Sama vizija je došla sasvim slučajno, čitajući knjigu Malcolma Gladwella – Izvan prosjeka: priča o uspjehu. Marin je tada osvijestio kako je za uspjeh potrebno puno više od talenta, truda i rada te da su potrebne prave okolnosti, ali i šansa koju, nažalost, mnoga djeca nemaju.
U sklopu Zaklade želimo pružiti talentiranoj djeci šansu da pokušaju ostvariti svoje snove.
Koji su sve projekti iza Zaklade i na što ste najponosniji?
Iako imamo više projekata, najveći su projekt stipendiranja darovitih sportaša i mladih glazbenika te projekt Gem Set Hrvatska koji, sada već tradicionalno, okuplja najbolje hrvatske sportaše. Redom ujedno i globalne zvijezde. Svi oni bez pitanja odvoje svoje vrijeme kako bi podržali ovaj projekt kojem je cilj izgradnja multifunkcionalnih sportskih igrališta u mjestima gdje je sportska infrastruktura nepostojeća ili izuzetno loša.
Do sada ste u četiri godine dodijelili skoro 80 stipendija za vrijednu i nadarenu djecu koja se bave sportom i glazbom. Trenutno su otvorene prijave za novu generaciju stipendista. Vjerujemo da nije lako odabrati samo dvadeset njih koji će tu stipendiju i dobiti. Koliko je izazovno raditi tu selekciju?
Upravo tako! Natječaj za stipendije je otvoren i ovim putem pozivam sve da se prijave. Iskustvo nam pokazuje da je ovaj natječaj puno više od same stipendije. Činjenica da su u tolikoj konkurenciji upravo oni dobili stipendiju im daje dodatnu motivaciju za daljnji rad. Isto tako, upoznaju Marina koji je prošao put sličan njihovom, ali i druge stipendiste koji su slični njima. Divno je gledati kako onda jedni druge podupiru, šire vijesti o uspjesima.
Moram priznati da je odabir stipendista izrazito zahtjevan proces. Iako su naši kriteriji jako razrađeni i vodimo se podacima, teško je donijeti odliku jer kroz prijavu djeteta ne vidite samo njegove sportske ili glazbene rezultate, već upoznajete njih, njihovu obitelj i njihove životne priče.
Kakva je budućnost Hrvatske – imamo li veliki broj talentirane djece?
Talentirane djece ima napretek, ali kada govorimo o budućnosti Hrvatske teško mi je reći hoće li se ti talenti uspjeti razviti. Mi ponekog stipendista “ulovimo” baš u trenutku kada su on i obitelj htjeli odustati od svega i ovo priznanje im daje nadu da ne odustanu, ali ne mogu ne razmišljati o onima kojima je možda naša “odbijenica” trenutak u kojem shvate da ipak nema smisla. Naglašavam da svi naši kandidati zaslužuju stipendije jer da bi se uopće prijavili moraju biti iznimno uspješni. Nažalost, moramo ih odabrati samo 20, ali neki ultimativni cilj je da svi prijavljeni i dobiju stipendiju te da ih pratimo dugi niz godina na njihovom putu.
Sve one koji bi se voljeli uključiti u projekte i s nama kreirati bolju budućnost naših mladih, neka nam se jave! Zajedno možemo napraviti promjenu.
Na koji način i koliko si i sama uključena u rad Zaklade?
I Marin i ja puno smo uključeni u rad Zaklade, a osobno sam dosta angažirana u operativi. Trenutno smo u tri velika projekta. Planiramo novi Gem Set Hrvatska, aktiviramo se kao humanitarni partner zagrebačkog Fuliranja te uskoro odabiremo prijavljene stipendiste. Posljednje moram priznat da je najemotivnije, baš kao što sam i rekla u prethodnom pitanju. Kada je sudbina djece u tvojim rukama imaš veliku odgovornost i to je psihički najizazovnije.
Životni stil oko kojeg je najvažnije ne nervirati se
Uvijek čitamo da je ljubav između Marina i tebe bila na prvi pogled. Spojio vas je tenis, a ljubav je pobijedila sve kilometre kroz dugi niz godina. Koliko vam je tako nešto bilo teško i koja je tajna veze na daljinu?
Iako je održavanje veze na daljinu izazovno, meni i Marinu nije nikada to predstavljao neki problem. Oboje smo imali svoje živote koje smo živjeli. On teniski, a ja studentski, ali nikada nismo sumnjali jedno u drugo. I eto nas tu gdje jesmo.
S obzirom na dinamičan život tenisača, je li i tvoj pretvoren u život u koferu? Putujete li na sve destinacije obiteljski ili ipak djeca i ti imate lakši tempo od Marina?
U zadnje vrijeme smo zaista puno na putu i jedva stignem raspakirati kofere. Već dolazi novo putovanje. Iako nije lako putovati s dvoje male djece, obiteljski trenuci koje proživljavamo su neprocjenjivi. Također, činjenica da Marin, unatoč svom specifičnom poslu, može sudjelovati u odgoju i brizi oko njih te biti prisutan na svakoj etapi njihovog odrastanja mi je jako važna.
Majčinstvo nije samo instinkt, ono se i uči
Mlada si mama i imaš još jako malu djecu koja zahtijevaju veliki angažman. Mlađi sin Vito tek je ovaj mjesec napunio godinu dana, a stariji Baldo uskoro će tri. Kako se snalaziš u majčinskoj ulozi? Vapiš li nekad za pomoći ili bez problema žongliraš između svog posla, majčinstva, silnih putovanja i svega što ide s tim?
Svatko tko ima iskustvo majčinstva, posebno malene djece zna koliko to zna biti psihički i fizički naporno. Iako se danas majke u medijima i na društvenim mrežama prikazuju kao superjunjakinje koje mogu apsolutno sve, naravno da to nije tako. U danima kada su npr. djeca bolesna, nema žongliranja, sve drugo je na pauzi dok ne ozdrave. Mislim da je prvi izazov majčinstva naučiti tražiti i primiti pomoć, ali ta pomoć mikro sredine je nužna. Posebno ako ste u situaciji da ste često sami s djecom.
Pronalaziš li u svemu tome vremena za sebe? Kako to vrijeme najviše voliš iskoristiti?
Ne mogu reći da uz dvoje djece ispod 3 godine imam puno vremena za sebe. Najbolji savjet mi je dala mama kada sam se usputno žalila da ne stignem nešto napraviti. Glasio je otprilike ovako: Kada su djeca mala, ona su prioritet. Iako sve brzo prolazi, život je dovoljno dug i sve stigneš. Time se nekako i vodim. Nastojim uživati u svakom danu s njima dok su ovako mali, a vrijeme samo za mene će doći. Ponekad se šalim da mi je prvi cilj otići negdje na pola dana i odspavati bar 3,4 sata u komadu.
Instagram profil ti nije javan, a unatoč tome ne prikazuješ lica Balda i Vita. Što misliš o javnom eksponiranju djece?
Sigurnost djece na internetu je jedna jako važna i kompleksna tema. Mislim da je dobro da se o njoj piše kako bi svaki roditelj mogao za sebe donijeti informiranu odluku. U tom kontekstu nije važno što ja mislim već što svaki roditelj odluči da je najbolje za njegovo dijete, njega i njihovu obitelj. Ponekad je teško sa svojim pravim i virtualnim prijateljima ne podijeliti preslatke trenutke koje doživimo s djecom, ali za mene je ipak sigurnost i njihova dobrobit iznad moje želje.
Iako mi je profil privatan, ne znam tko je svaka osoba iza korisničkog imena i koje su joj namjere. Zbog toga je onda je za mene vrlo jasno – ne želim stavljati djecu bez njihovog pristanka na internet.
Osim sigurnosti, gledam i u budućnost. Za 18 godina ta djeca imaju cijelu povijest na internetu i to situacija i fotografija koje možda nikada ne bi sami htjeli podijeliti.
Koje životne vrijednosti želiš usaditi svojoj djeci od malih nogu?
Htjela bih da bez obzira što radili u životu, budu dobri ljudi koji brinu za sebe, ali i za svijet oko sebe – prirodu, svoje bližnje i one kojima je pomoć potrebna. Jedva čekam da malo narastu i da se aktivno uključe u rad Zaklade.
Koji bi najvrjedniji savjet dala svim budućim mamama?
Teško mi je davati općenite savjete o nečemu tako individualnom kao sto je majčinstvo, ali bih možda rekla da je meni pomogla spoznaja kako trebam imati povjerenje u sebe i osloniti se na svoje odluke, a ne nužno na mnoge savjete “izvana” koji nekad doista mogu biti preplavljujući. To naravno ne znači da se ne treba konstantno informirati, učiti, saznavati, istraživati, priznavati i ispravljati pogreške jer se i majčinstvo uči, nije samo instinkt kao što se ponekad prikazuje.
Foto: Sanja Tušek, privatna arhiva
Posebno hvala Kazališnoj kavani Kavkaz na ustupljenom prostoru za snimanje
