Pseći parkovi
Svi veći gradovi, i osviještenije sredine, imaju pseći park. Mnogi vlasnici pasa upravo tamo kreću sa svojim četveronožnim prijateljima u prve situacije socijalizacije, no kada pas poraste, tu se sklapaju pseća prijateljstva, uče se trikovi i zadaci te psi provode nejveći dio svojeg vremena.
No, zašto su pseći parkovi korisni i otkud ideja za njihovo građenje u kvartovima i gradovima? Pseći parkovi k nama su došli sa zapada i proizvod su sasvim opravdane i čak potrebne želje da se poboljšaju uvjeti u kojima psi kao najčešći kućni ljubimci u urbanim sredinama žive. U Hrvatskoj službeno uopće nije dopušteno puštati pse na otvorenom bez povodnika, osim na za to posebno predviđenim mjestima (koja nisu brojna, a popiuse takvih površina često ćete naći na službenim stranicama gradova). Baš zbog toga, pseći se parkovi čine kao potreba, posebno u gradovima.
Prva i najčešća asociojacija psećeg parka je uz pse koji nemaju dobro izrađen dolazak na poziv, ili su njihovi skrbnici nedovoljno sigurni u njihov dolazak, a nemaju dvorište ili auto da se odvezu nekamo jednom dnevno sa psom, pa ih nemaju mogućnost puštati u slobodne šetnje osim u zatvorenim psećim parkovima. Tim psima je važno da budu slobodni i njima je vrlo važno da postoje zatvorena mjesta gdje se mogu istrčati.
Socijalizacija psa u psećem parku je jako bitna. Pas koji u formativnoj dobi socijalizacije (do cca dobi od 4 mj. psa) dolazi redovito u pseći park, svega se nagleda. Navikne se na igru i interakciju i s malim i velikim psima, glasnim i tihim psima, onima koji čudno dišu, onima koji su grubi u iogri, onima koji su plahi, brzima i sporima itd. Navikne se i na muškarce i žene, različitih dobi, često i djecu, na šilterice, šešire, lepeze, tuđe ruksake, tuđe igračke, loptice, štam koji se baca i sl. Pas koji je uz odgovornog vlasnika rastao i sazrijevao u psećem parku jako je često dobro odgojen pas koji se snalazi u svim situacijama.
Naravno, treba maksimalno paziti na one neodgovorne vlasnike pasa koji ne uče svoje pse lijepom ponašanju i koji par percipiraju kao svoje dvorište. Njih se jednostavno treba kloniti. Srećom, većina parkova u hrvatskim gradovima dovoljno je velika za kretanja psa i stjecanje potrebnih prijateljstava. Svakako budite taj odgovoran vlasnik, pokupite izmet za svojim psom i bacite ga u za to namijenjene kante (nikako u otvoren koš za smeće!) i iskoristite park za pravilan odgoj i socijalizaciju svog psa.
Foto: Unsplash
