Koja ti je najdraža utrka, a koju pamtiš kao najtežu/najneugodniju?
Ma teško je izdvojiti bilo koju utrku kao najdražu, ali baš ako moram spomenut ću svoju domaću buzetsku brdsku autoutrku, nije rally, ali ta me staza i utrka sportski stvorila. Kao najtežu svakako mogu spomenuti rally Monte Carlo, utrku svjetskog rally prvenstva koja slovi kao najteži i najslavniji rally na svijetu, a i sami smo se uvjerili u to.
Kakva je Hrvatska što se tiče rally infrastrukture, gdje vidiš da se može poboljšati?
Hrvatska rally infrastruktura?? A joj, teško pitanje… Dolaskom WRC-a u hrvatsku definitivno su se poboljšale neke stvari i stvorili neki novi ljudi, ali puno ima tu posla kako bi se razina i kvaliteta samih natjecanja dovela na neki nivo zapadnih država.
Član si AK Opatija Motorsport već dugi niz godina, je li to to?
Da, član sam auto kluba iz Opatije već desetak godina i ako me i dalje trebaju i žele mogu potpisati doživotni ugovor. Mali smo kolektiv, dobra “škvadra” i zaista imamo sve što nam treba.
Kakav si kao vozač dok voziš privatno? Možeš li uopće biti suvozač ili te vuče da primiš volan?
Pa kao privatno sam nekako totalno suprotno od sportskog dijela, ne želim plaćati bespotrebne kazne za brzinu, a i ne bi bilo lijepo i uzorno da državni prvak divlja u svakodnevnom prometu. Svi mi volimo potegnut, ali zna se kad i gdje -na utrci. Što se tiče suvozačkog dijela, to ne bih bio nikad. Probao sam jednom na treningu, ali tih par kilometara bilo mi dovoljno za cijeli život. To su “luđaci”.
