Ovaj tjedan pažnju rubrike Journal Man privukao je sportaš Enrico Marotti. Enrico je prvi Hrvat koji je svjetski prvak u jedrenju na dasci – ekstremnom sportu koji je idealan spoj svega zavodljivog – mora, brzine, uzbuđenja, neizvjesnosti, no i mnogo zabave! S Enricom smo popričali ne samo o sportu, no i o nekim lakšim temama poput mode. Zanimljivog, pomalo zabavno-izazovnog stila Enrico je bio savršen sugovornik, no i model za sve one koji razmišljaju o takvom životnom stilu…
1. Prvi si hrvatski svjetski prvak u jedrenju na dasci… Možeš li nam opisati što to znači, ne samo tebi, već, inače u sportskoj disciplini? Što si sve morao proći, učiniti, da postaneš svjetski prvak?
Ovo je jedna velika potvrda da se i iz Hrvatske uz rad i trud može doći do kvalitete koja je potrebna za uzeti svjetsku titulu. Također je i potvrda da Hrvatska posjeduje odlične windsurfing spotove, lokacije koje su na svjetskoj razini. Zahvalan sam svima koji su mi pomogli na tom putu i neizmjerno sam sretan da sam uspio. 2008. počeo sam voziti prve regate Kupa Hrvatske, a evo 2018-te, 10 godina poslije, uz ogroman rad postao sam svjetski prvak! Put je bio dug, prepun razno raznih anegdota, nabrojati što je sve bilo potrebno učiniti sigurno ne bi uspio i nešto bi izostavio! Zapravo je jako jednostavno – cijeli svoj život sam podredio tome!
2. Što te ponukalo da se kreneš baviti ovim sportom? Kako je izgledao tvoj sportski početak?
Jedriti sam počeo s osam godina u JK Opatija. Društvo je bilo super i bili smo pravi čopor neustrašivih klinaca! Svakodnevno smo trenirali na jutarnjoj tramontani gdje su s nama bili i windsurfer. Već tada sam znao da je to nešto cime se želim baviti!
Počeci na dasci bili su nezaboravni i najrađe bi ih još jednom prošao. Brzina, adrenalin i u to vrijeme moja nesposobnost da kontroliram situaciju činilo je spoj na koji sam se navukao. More, vjetar, brzina – to je kombinacija!
3. Koliko je ova sportska disciplina uzbudljiva, a koliko zahtjevna?
To je najmasovnija windsurfing disciplina. Svatko tko krene u windsurfing nakon što provede 20-30 dana na moru radi “driture” i “jibeove”. Zapravo radi slalom i odmah se poistovjećuje s nama koji to radimo na malo višem nivou – što je super! Postižu se brzine od 30-40 čvorova što je jako uzbudljivo, 64 takmičara po 8 u 8 grupa, a 4 prolaze dalje. Nema pravila.
4. Uz sport, posebno ovakvih ‘morskih’ disciplina, često ide i moda i modni dodaci? Surferi i sportaši sličnih, avanturističkih, disciplina često se mogu vidjeti u najzanimljivijim (i sportskim) kreacijama i kombinacijama. Koliko tebe moda zaokuplja i postoje li neki dodaci bez kojih ne možeš?
Oblačim se sportski i casual. Volim kombinacije u kojima ostajem zapažen, neki bi rekli čak nekad i malo smiješne, ali ja se tako najbolje osjećam. Jako volim nositi satove. Posebno Sector No Limits jer su oni oduvijek podupirali ekstremne sportaše. To su satovi s dušom i pričom. To mi je bitno. Sjećam se još kad sam bio mali moj otac bavio se pustolovno-avanturističkim i ekstremnim utrkama. Sector je uvijek pratio i podupirao te evente i pobjednik bi dobio Sector No Limit sat. Kako je tata pobijedio u vise tih utrka jedan smo skratili i bio je moj! Nakon toga dobio sam i digitalni koji mi je služio za odbrojavanje startova na regatama. Isti brend nosim i danas. Sviđa mi se model iz kolekcije 850 jer je u njegovom dizajniranju inspiracija bila svijet utrka te su savršeni za sve one koji poput mene žive s jednom nogom na gasu. Eco Energy mi je drugi najdraži sat iz Sector zbirke, a njegova posebnost je ta što koristi pametnu tehnologiju koja poštuje okoliš iskorištavanjem resursa kojeg nikada ne nedostaje u našim životima, a to je umjetno ili prirodno svjetlo koje me prati na moru svaki dan.
5. Koja je razlika između sky surfera i windsurfera i koliko su popularni postali ti sportovi? Sjetimo se Patricka de Gayardona, poznatog akrobatskog padobranca i sky surfera koji je pratio modu i ‘padao’ na modne dodatke te je čak na svojim skokovima i akrobacijama nosio Sector satove…
Nikada nisam skysurfao. Vjerujem da je osjećaj jedinstven i nevjerojatan. Imam želju iskočiti iz aviona i osjetiti slobodan pad. Windsurfing je sigurno puno više pristupačniji i vjerojatno se puno više ljudi ipak bavi windsurfingom nego skysurfingom koji je zbog svoje prirode ljudima težak, barem za okušati se. Kako bi se naučilo windsurfati – postoje razine – prvo se ide na nula do jedan čvorova vjetra s ogromnom daskom i malim jedrom pa se pomalo napreduje i dižu se razine. Tako je puno prihvatljivije i pristupačnije svakom tko se želi okušati.
6.Na kojim lokacijama na svijetu najviše voliš surfati, kojima se uvijek vraćaš?
Volosko, Bol, Lago di Garda, Maui (Hawaii) i Tenerife (Kanari)… Te lokacije su mi najdraže i uvijek se rado njima vratim.
7. Zovu te Manimal. Otkuda taj naziv (nadimak) i što znači?
Jedan stariji kolega s toura dao mi je taj nadimak, a koji pak dolazi od Man i Animal spojeno u jedno. 😉
Foto: Sanja Jagatić
Odjeća: MISTER MOT, privatno vlasništvo
