Pletena i minimalna: voona.wool

Subota, 02. lipnja 2018.

Pletenje je svakako doživjelo svoju popularnost. Samo ako se sjetite popularnih ‘oversized’ Instagram dekica… No, mi smo našli nešto puno bolje. Pletenje kao umjetnost? Kao ukras za ambijent koji privlači pažnju, a opet je nježan i nenametljiv? Kao veliko umjetničko djelo koje čini razliku u stanu? Upoznajte Ivonu, ona stoji iza imena voona.wool i otkrila nam je cijelu jednu priču kojoj se ne nazire kraj, baš suprotno, krije se toliko mogućnosti što se kreativnog izražavanja tiče.

Ivona je naučila plesti još kao mala, no njezina priča o pletenju svakako nije svakidašnja. Uklopila je pletenje u interijere, time donoseći na scenu nešto sasvim novo. Kada smo ju posjetili u njezinom stanu u brdima iznad Zagreba samo smo potvrdili koliko je voona zapanjujuća kao brend. I poželjeli o njoj saznati što više…

Sve je počelo s Londonom

Kako si se i kada kao dizajnerica interijera počela baviti pletenjem?

Plesti sam naučila kao mala, od mame. Ali moram priznati da je glavni “krivac” za moje eksperimentiranje s primjenom tehnika pletenja i ostalih ručnih radova u interijeru – London. Kako sam tamo studirala dizajn interijera i koristila svaku priliku za obilazak sajmova dizajna kao izvor inspiracije, uvijek bi me oduševili novi, mladi i nezavisni brendovi sa svojom svježinom i odmakom od uniformiranosti industrijske proizvodnje. Posebno mi je zanimljivo bilo kad su tradicionalne vještine, bilo da je to stolarski zanat, keramika, tkanje i sl. reinterpretirane na moderan način. Tako sam počela eksperimentirati s pletenjem, igrati se s raznim bodovima, dimenzijama i materijalima, a i okušala se u, kako ja to zovem, “freestyle” tkanju.

Na koji način te materijali s kojima radiš inspiriraju u smislu uređenja prostora?

Kod mene inspiracija jako često i počinje sa materijalom. Ne konkretno vunom, nego bilo kojim materijalom, uzorkom, teksturom. Vuna je tipično zimski materijal, koji tradicionalno odgovara interijerima u hladnijim ili brdovitim krajevima. Ali ako je njena obrada drugačija, ako je na primjer vuna filcana, ona stvara potpuno drugačiji efekt. To je ono što mi je jako zanimljivo i što sad istražujem.

Od pletenja si napravila umjetnost koja uistinu može promijeniti cijeli vizualni dojam prostora, mene osobno najviše fasciniraju okviri za lampe… Koji je bio najkompleksiji rad koji si izradila do sada?

Najkompleksniji, ali meni ujedno i najdraži rad je velika tapiserija koju sam napravila za Zagreb Design Week. Obod lampe napravljen je od filcane vune, koja djeluje potpuno drugačije od obične mekane vune. To je vrlo čvrst i izdržljiv materijal. Ručno izrađen predmet će uvijek utjecati na atmosferu u prostoru. Dat će mu toplinu i individualnost. Zato se uvijek trudim u interijer unijeti neki takav detalj, bilo u smislu stolarskog elementa, tapiserije, slike, dekoracija…Volim kombinirati moderne i minimalne linije sa tradicionalno izrađenim detaljima.

Moderna i minimalna voona.wool

Smiruje li pletenje uistinu?

Jednom kad se svlada tehnika, pletenje je repetitivna i umirujuća aktivnost.

Jesi razmišljala o radionicama, imaš li takvih upita?

Da, upita ima. Primijetila sam u zadnje vrijeme sve veći interes za aktivnostima gdje se ljudi mogu kreativno izraziti, izraditi neki predmet sami i pritom se družiti. Isto kao i izrada keramike, pletenje postaje sve popularnije. Rekla bih da ljudi osjete zasićenost brzinom informacija i dvodimenzionalnošću ekrana, pa im je potreban odmak, osvježenje u smislu aktivnosti koja uključuje rad rukama, a ujedno je spora i smirujuća. Uostalom, veliko je zadovoljstvo na kraju imati u rukama predmet koji ste sami izradili.

Kakvo ti je bilo iskustvo biti na Zagreb Design Weeku?

Uživala sam u svakom trenutku, od smišljanja koncepta do izrade. Moram se zahvaliti organizatorima na predivnom iskustvu, suradnji i otvorenosti prema različitim idejama.Tema izložbe je bila suvremeno-svevremeno. Htjela sam pokazati kako se pomoću tradicionalne tehnike tkanja (tapiserija) i pletenja (obod lampe) može napraviti moderan predmet. Portret s tapiserije je originalno digitalna ilustracija korištena kao Facebook profilna fotografija na temelju koje sam izradila predimenzionirani rad od vune. Tkanje je spor proces, taktilna i moglo bi se reći meditativna aktivnost, potpuno suprotna digitaliziranom procesu dizajniranja interijera. Ujedno sam htjela prenijeti simboliku rada svakog dizajnera koji u svoj konačni produkt unese jako puno vremena i promišljanja. Da, moglo bi se reći da taj koncept prelazi okvire dizajna i dekoracije i graniči sa umjetnošću. Mada, svoj rad bih prije opisala kao eksperiment nego umjetnost. To je ujedno bilo i eksperimentiranje s bojama, materijalom i teksturom.

Kada smo fotografirale ovu priču bilo je zanimljivi vidjeti raznovrsnost svega što radiš kao Voona, od lampi koje smo spomenuli, oversized dekica, skoro pa umjetničkih instalacija, pa sve do zaštitnika za stolice. Krenula si istraživati pletivo i kao nakit.. Ima li život u brdovitom i mirnom djelu Zagreba veze s inspiracijom?

Da, moglo bi se reći da život u prirodi uspori ritam. Ja sam nekako drugačije prodisala. Definitivno sam inspirirana svakodnevnim pogledom na brda, zelenilo i oblake. Grad inspirira na drugi način. Meni je potrebna ravnoteža jednog i drugog. Pletivo istražujem u raznim primjenama i nisam se fokusirala na samo jednu vrstu predmeta. Radim što mi se u nekom trenutku sviđa ili što sama želim imati u stanu ili nositi na sebi. Tako sam u jednom trenutku gledajući u košaru s materijalom za pletenje vidjela kako bi se od toga mogla napraviti narukvica kakva mi je baš taj dan trebala. Napravila sam jednu, pa još jednu druge boje, pa malo drugačijeg dizajna, i polako je nastala cijela serija.

Pletenje je umirujuća aktivnost

Koliko ti je zanimljivo raditi s bojama? Gdje pribavljaš sve materijale za izradu koju su uistinu posebni, ne samo svojom teksturom već i nijansama?

Volim boje. Volim kako utječu na raspoloženje i veseli me igrati se s kombinacijama boja. Ujedno volim i neutralnu podlogu, pogotovo u interijeru, gdje će npr. soba u sivim, bijelim ili neutralnim bojama biti savršena podloga za šareni detalj. Puno sam istraživala gdje se mogu nabaviti materijali koje koristim, i većinu sam otkrila obilazeći sajmove u Londonu. Vunu nabavljam iz UK-a gdje je ta industrija dosta razvijena. Bilo bi divno kad bih vunu mogla nabavljati lokalno, no nažalost nisam još otkrila proizvođača vune u Hrvatskoj.

Voona je odlično i pamtljivo ime, a sve što radiš ima neku spontanost u sebi… Kako ju zamišljaš kao brend kroz neko naredno vrijeme?

Voona je ime s kojim sam jako zadovoljna i savršeno odgovara onome što radim. Moram zahvaliti prijateljici koja mi je pomogla doći do imena brenda, spontano, u neko gluho doba noći. Tako da je sve vezano uz Voonu nekako spontano nastalo, bez puno planiranja. To mi se jako sviđa i možda baš zato i ovoliko uživam u razvoju proizvoda. Vjerojatno se ta sloboda osjeća i u predmetu koji je nastao. Želim da tako i ostane. Želim koliko je god moguće zadržati spontanost i razigranost u radu.

Čiji radovi ili estetika koju pratiš ti se sviđaju?

U interijerima volim dobar koncept i hrabrost. Premda sam ja radila jedino rezidencijalne interijere, gdje se ipak više traži smirenija estetika, veća su mi inspiracija komercijalni interijeri poput hotela, kafića, restorana, ureda i sl. Tu je puno više prostora za neku snažniju priču ili temu, jer je potpuno druga funkcija prostora i češće se interijer mijenja. Marcel Wanders i Moooi imaju estetiku i razigranost koja me inspirira. Interijeri Phillipea Starcka imaju sličnu spontanost. India Mahdavi mi je zadnje otkriće i oduševljava me njen izbor boja i materijala te poigravanje s dimenzijama predmeta. ono što je zajedničko svim tim dizajnerima je bajkovitost, boje, predimenzionirani objekti te odmak od stvarnosti i igra. Volim kad interijer izazove emociju. Od produkt dizajnera to su još i Patricia Urquiola, Nika Zupanc i Jaime Hayon.