Obiteljski stan u centru Zagreba osvaja netipičnom zelenom kuhinjom i razigranom dječjom sobom

Rad zagrebačke arhitektice i dizajnerice interijera Ivane Niskote vjerno pratimo godinama. Njezina nepresušna kreativnost i inspiracija vidljiva je u svim njezinim projektima, a stil koji ih krasi posebno nam se sviđa. Kažu da svatko iza sebe ostavlja svoj osobni pečat, a Ivanin je zasigurno spoj skandinavske estetike i šarmantnih i upečatljivih detalja. Njih je kombinirala i u vlastitom domu u kojem nas je i ugostila, a o čemu smo pisali ovdje. Ovoga puta, za oko nam je zapeo njezin novi projekt – obiteljski stan u Zagrebu.

Stan u Zagrebu

Stan se nalazi u dijelu Donjeg Grada, u “Lenuzzijevoj potkovi” u zgradi arhitekta Rudolfa Lubinskog. Zatvoreni prostor se prostire kroz 109 m2 te se sastoji od ulaznog halla s velikim hodnikom, dvije spavaće sobe (master soba s velikom garderobom te dječja soba), kupaonice sa samostojećom kadom i odvojeno tušem, wc-a te velikog dnevnog boravka i kuhinje s blagovanjem. Otvoreni prostor, odnosno loggia, prostire se na 2 m2 te je orijentirana prema dvorišnoj strani, na jug.

Namijenjen mladom urbanom paru

Stan je namijenjen mladom urbanom paru koji bježi od hladnih modernih stanova, nekreativnih tlocrta i uređenja te svega “prosječnog”. Upravo to, privuklo nas je u ovom interijeru. Na projektu su zajedno radili investitori (Dunja i Ante), arhitektica i dizajnerica interijera Ivana i izvođač (Interinvest d.o.o.). Međutim, kako bi projekt bio uspješan potrebna je dobra međusobna komunikacija i razumijevanje. To dobro znaju Ivana, Dunja i Ante s kojima smo ovom prilikom i razgovarali. Što je potrebno za dobar interijer i kako da svi budu zadovoljni, otkrivano u nastavku.

• Koja je bila vaša vizija uređenja ovog interijera?

Ivana: Projektni zadatak je bio vratiti u prvobitno stanje vrlo lijep secesijski stan. Prvi dio projekta je bio zahtjevan po pitanju tehničke rekonstrukcije, sanacije, ojačanja zidova, podnih i zidnih konstrukcija. Nakon građevinskih radova uslijedio je onaj lakši dio, projektiranje stana s obzirom na potrebe investitora. Vizija je bila stvoriti ugodan, topli i autentičan interijer koji svojim uređenjem odaje počast vremenu u kojem je nastao, a istovremeno kombinira suvremen dizajn i način života.

• Je li na prvi pogled sve idejno “kliknulo” ili ste negdje nailazili na kreativnu blokadu?

Ivana: Suradnja s Dunjom i Antom je bila vrlo ugodna i produktivna. Kod suradnje je jako bitna obostrana komunikacija i povjerenje.

• Koji su bili glavni izazovi u dizajniranju stana za mladu obitelj u centru Zagreba?

Ivana: Kod adaptacije stana, pogotovo stana starijeg datuma, najvažnije i najizazovnije je bilo pronaći dobrog izvođača. Tu smo otpočetka imali sreće s izvođačem koji je napravio sjajan posao. Dizajniranje je lakši dio posla koji se najviše vidi i u kojem iskreno uživam dok ga radim.

• Na koji način uzimate u obzir dugoročne potrebe obitelji prilikom dizajniranja prostora?

Ivana: Na početku projekta sa svakim investitorom odradim mali intervju u kojem složimo projektni program koji se temelji na željama i potrebama obitelji za koju se stan dizajnira. Svaki investitor i program je drukčiji i iz tog razloga isti prostor može za različite investitore izgledati potpuno drugačije.

• Kako ste pristupili balansiranju estetike i funkcionalnosti u ovom stanu?

Ivana: Secesijski stanovi su nevjerojatno dobro projektirani. Svojim rasporedom i kvadraturom  funkcioniraju savršeno u današnjem vremenu baš kao i u vremenu u kojem su nastali. Čak i u uređenju se lako kombinira širok spektar stilova. Stil koji se sviđao investitorima se vrlo lako uklopio u arhitekturi stana.

• Koje ste materijale i boje odabrali za ovaj projekt, i kako oni doprinose atmosferi u stanu?

Ivana: S bojama i materijalima smo eksperimentirali i nismo bježali od njih. Zelene fronte kuhinje smo kombinirali s tamnim drvom. Moderna svijetla sofa od mekanog materijala je preuzela boravak, a istovremeno ju nadopunjuju metalni hladni listovi  lustera. Kupaonica priziva sve historicističke stilove sa sanitarijama i tapetama dok je istovremena keramika moderna i minimalistička.

• Elementi u ovom projektu s kojima ste posebno zadovoljni?

Ivana: Svaka prostorija stana priča svoju priču i posebna je, ali možda bih ipak izdvojila kuhinju i kupaonu kao favorite.

• Što Vam je bilo najbitnije u uređenju? Koja je bila vaša ideja prostora i kako ste se usuglasili s Ivanom?

Dunja i Ante: Najbitnije nam je svakako bilo da se stan istakne od svega trenutnog na tržištu te da bude jedinstven, nikako kopija svega što je danas “pod normalno” i da poprimi naše “boje” i stilove. Željeli smo ostaviti originalan tlocrt uz neke sitne preinake namjene prostorija. Svakako smo htjeli izbjeći hladno uređenje i tipične pomodne stvari. Htjeli smo stan koji će biti svevremenski, funkcionalan i koji će pričati našu priču. Sama ideja je naravno došla od Ivane. Znali smo mi otprilike što želimo, no nismo znali pretopiti to u stvarnost. Usuglašavanje s Ivanom nije bilo komplicirano. Uz nekakve početne inpute složila nam je par moodboardova te se nakon toga jako lako moglo vidjeti u kojem smjeru ide uređenje.

• Koje biste detalje posebno istaknuli i zašto?

Dunja i Ante: Kod nas je jako puno detalja haha. Svaka prostorija ima nešto po čemu nam je srcu draga. Sam stan još ima prostora te smo daleko od konačnog dovršenja samog interijera, no u tome i jest čar polaganog i originalnog uređenja. Od detalja bismo svakako istaknuli komade koje smo pronašli nedjeljom na Britancu ili u raznim antikvarijatima, kuhinju, samostojeću kadu itd. Anti je, naravno, najdraža kupaonska zidna tapeta s majmunima koju je naručio iz Londona, a sama inspiracija je bila u uredu Ivaninog supruga gdje smo održali par sastanaka.

• Koja vam je prostorija omiljena i zašto?

Dunja i Ante: Dječja soba. Zadnju smo ju završili te je dugo bila “bunker” soba za sve što negdje moramo smjestiti. Uopće nismo zamišljali da će ispasti ovako kako trenutno izgleda. Naravno, druženja s prijateljima su uvijek oko blagovaonskog stola/kuhinjskog otoka ili samog dnevnog boravka. Kod nas se glavna, stropna rasvjeta rijetko pali, volimo ambijentalno hygge svjetlo, a to ipak dođe do izražaja u velikim prostorijama s visokim stropovima. Nećemo vam lagati, volimo koristiti i kadu, posebice kada “instaliramo” projektor pored umivaonika te usmjerimo na zid i projiciramo nešto s Netflixa. 😉

• Postoji li nešto unikatno u stanu što biste dodatno izdvojili?

Dunja i Ante: Definitivno kuhinja koju nam je radio naš dragi prijatelj Mateo Carev (Stolarija Kabinet) uz Ivaninu ideju. Svjesni smo da nije tipično imati kuhinju bez gornjih elemenata, ali pun pogodak za građanske stanove. Boja je za današnje vrijeme također netipična, no ponavljamo, htjeli smo nešto novo i drugačije.

• Koje su prednosti ovog prostora?

Dunja i Ante: Definitivno komforan život. Da, živimo u centru i odmah se pokrene pitanje parkinga, no to je zanemariv “nedostatak” ako se uopće može tako nazvati. Osim u periodu adventa, tada bude izazovno. Sam vibe građanskog stana s velikim vratima, kružnim tlocrtima gdje ulazite iz jedne u drugu prostoriju jednostavno ne možete pronaći u današnjim novogradnjama. Naravno, već smo spomenuli da se stan nalazi na 3. katu (bez lifta haha) te zbog velikih prozora imamo jako puno dnevnog svjetla, praktički i zbog same orijentacije stana jer su prozori na sve četiri strane svijeta (glavna orijentacija je istok – zapad).

Volimo i činjenicu da sa starinskim namještajem postižemo određenu vrijednost stana i samu ostavštinu za neku buduću generaciju koja nekada u budućnosti dođe/naslijedi/kupi stan te ostane oduševljena načinom na koji smo mi živjeli i uredili naš životni kutak. Prije koji dan smo kupili starinski sekretar iz Italije (star cca 50-60 godina) za dječju sobu jer zašto da sve bude novo. Sitna oštećenja i ogrebotine također nose svoju priču na svakom komadu namještaja. Bitno je napraviti balans, pratiti trendove, ali i ispoštovati tradiciju.

Foto: Ivana Niskota