Dobar arhitektonski dizajn i detaljno projektiranje nisu samo estetski zahtjevi – oni oblikuju svakodnevni život i uvjetuju funkcionalnost prostora u kojem živimo. U arhitekturi, kao i u drugim granama dizajna, uspješan projekt mora biti rezultat pažljivog razmatranja svih čimbenika – od prostorne organizacije, kroz integraciju s okolišem, do održivosti i estetske usklađenosti. Naselje koje je nastalo u Turnju, smješteno uz obalu Jadranskog mora, prava je vizualizacija ovog pristupa, stvarajući prostor koji nije samo funkcionalan već i harmoničan s obzirom na lokalni krajolik.
Mini-naselje u Turnju
Naselje je smješteno na jednoj od rijetkih praznina unutar izgrađenog područja naselja općine Turanj, sa sjeverne strane omeđeno Jadranskom magistralom, a s južne šetnicom, plažom i morem. Ovaj, nekada neizgrađeni prostor, bio je cezura u gusto naseljenom području, bez jasnog prostornog obrasca i reda. Projektni zadatak bio je čvrsto definiran – u sredini prostornog obuhvata površine nešto manje od 5.000 m2 smješta se interna prometnica koja je ujedno razdjelnica dvaju vlasnika ovog neizgrađenog kompleksa. Prometnica je povezala osam parcela, raspoređenih u četiri reda i sve su otprilike jednakih veličina.
Programskim zadatkom trebalo je na svakoj parceli isprojektirati stambenu kuću, ali različite tipologije. Svih 8 kuća je izgrađeno, uključujući i hortikulturno uređenje, te su one u potpunosti spremne za korištenje. Više o tome otkrili su nam arhitekti Iva Letilović i Igor Pedišić iz arhitektonskog ureda AB forum koji stoje iza ovog projekta.
Kako ste pristupili izazovu integracije različitih stambenih tipologija (vile, dvojni objekti, zgrade s apartmanima) u jednu koherentnu cjelinu?
Polazišna ideja bila je unijeti ponešto kartezijanskog reda i mirnoće kao protutežu kakofoniji već izgrađenih susjednih struktura. Red se mogao postići prostornim rasporedom novih zgrada, ali je trebalo ujednačiti i njihove forme, usprkos vrlo različitim programskih zahtjevima. Unutar kuća gotovo pa jednakih volumena trebalo je smjestiti kuću za odmor, projektirati dvojni objekt za dva korisnika te kuću s četiri apartmana. Svaka tipologija istovremeno je trebala zadržati svoju punu funkcionalnost i svaka stambena jedinica, uključivo i one najmanje, trebala je imati svoj komad vanjskog prostora. Također, pogled je trebao sezati do pučine mora neovisno je li stambena jedinica izgrađena u prvom ili zadnjem, četvrtom redu od ograde kompleksa koja graniči s plažom.
U kakvom ste odnosu s okolišem i lokalnim pejzažom smjestili zgrade?
Iskoristili smo mogućnost koju je pružala planska dokumentacija te smo sve zgrade protegnuli kroz tri etaže. Sve zgrade imaju „zemljanu“ bazu na koju naliježe bijeli dvoetažni volumen. Prema Jadranskoj magistrali broj bijelih volumena se umnožava i progušćuje, ali s pažnjom, kako bi se s jedne strane zadovoljio projektni zadatak, a s druge strane, kako bi svaka zgrada imala gotovo pa jednakovrijedan pogled prema moru i jugu. Nije stvoren bedem koji priječi pogled s magistrale, već je izgrađena poluporozna struktura, poput čipke, koja i dalje mjestimično otvara kadrove prema moru.
Je li tradicionalna arhitektura utjecala na oblikovanje zgrade? Kako ste osigurali da zgrade istovremeno zadovoljavaju prostorne i estetske zahtjeve projekta te čuvaju privatnost?
Oblikovanje zgrada nema reference na tradicionalnu arhitekturu jer se suvremene stambene potrebe, a posebno potrebe onih stambenih prostora koji su namijenjeni povremenom stanovanju, znatno razlikuju od tradicionalnog načina života. Oblikovanje, u smislu prostorne organizacije i vanjske forme koja se pojavljuje kao njezin odraz, proizlazi iz osnovnih stambenih potreba – dobre osunčanosti, prozračnosti, pogleda, međusobnih odnosa funkcionalnih sklopova i osiguravanja dovoljne razine intime budućim korisnicima. Prizemni korpus kuće koji nosi specifičan bijeli volumen srastao je s tlom i on je predviđen za cjelodnevni boravak dok su na gornje dvije etaže smještene spavaće sobe s primarno kvalitetnim pogledom, a racionalnih veličina.
S obzirom na to da se naselje prostire uz obalu, kako ste pristupili pitanju održivosti i ekologije? Kolika je pažnja posvećena hortikulturalnom uređenju?
Sve obodne konstrukcije projektirane su kako bi postigle zadovoljavajuće vrijednosti toplinske zaštite, da kada su izložene velikim temperaturnim promjenama, budu stabilne i ugodne za boravak. Sustav grijanja i hlađenja zgrade i sustav pripreme potrošne tople vode predviđeni su kao jedan cjeloviti sustav. Kao izvor ogrjevne i rashladne energije za grijanje i hlađenje zgrade predviđen je sustav dizalice topline.
Posebna pažnja je posvećena hortikulturnom uređenju koje, osim stvaranja sjenovitih prostora, štiti privatnost svake parcele, odnosno kuće.
U kojim je dijelovima vidljiv mediteranski utjecaj? Kako ste balansirali između privatnosti stanara i zajedničkog prostora, posebno u kontekstu različitih tipova stambenih jedinica?
Ako postoji jedna referenca u ovome projektu na mediteransko podneblje, to je upravo osmotična granica između privatnog i zajedničkog prostora. Fizička granica je jasno definirana, privatni teritoriji su omeđeni i ograđeni, ali zvuk i pogled preko njih prelaze, oduzimajući djelić privatnosti, ali istovremeno stvarajući elemente susjedstva, tipično mediteranski.
Pa i zajednička prometnica koja povezuje svih 8 kuća je uglavnom u funkciji odlaska na plažu, ali je i mjesto mogućeg susreta svih stanara ovog mini-naselja.
Što izvedbu ovog projektnog zadatka čini složenijom i kako ste pristupili razgraničavanju parcela?
Na prvi pogled projektni zadatak bio je vrlo jednostavan, gotovo arhetipski u definicijama kuća, odnosno sadržaja koji ih određuju. Taj zadatak i nije bio toliko kompliciran u odnosu na koncept mini-urbanizma kojim je trebalo razgraničiti parcele, dok je arhitektonski pristup zahtijevao neusporedivo više truda da se u relativni prostorni nered smjeste kuće različitih tipologija, ali istog arhitektonskog potpisa. Taj potpis je čitljiv bez obzira radi li se o kući jednog korisnika, dvojnoj ili kući s apartmanima. Vizualno je gotovo nemoguće detektirati njihov unutarnji prostor, odnosno izgrađena tipologija.
Kakav je bio vaš pristup odabiru materijala i boja za fasade? Kako ste osigurali da se one uklapaju u okoliš, a istovremeno imaju moderan, ali nenametljiv izgled?
Oblikovanje, uključujući i uporabljene boje, je u našem projektu proizašlo iz samog koncepta i nije proizašlo iz listanja kataloga boja. U početku procesa projektiranja rekli smo da želimo da na parcelu, u tom trenutku obraslu livadu, sleti jato galebova i to nam je bio začetak projekta.
O arhitektonskom uredu Letilović Pedišić: AB Forum
Iva Letilović i Igor Pedišić diplomirali su na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a žive i rade u Zadru. Do 2007. godine, kada započinju suradnju u okviru arhitektonskog ureda AB forum, djeluju unutar vlastitih arhitektonskih praksi. Aktivno su prisutni na arhitektonskoj sceni s nizom realizacija, natječaja projekata, izložbi i predavanja. Na arhitektonskim natječajima osvajaju brojne nagrade. Uz višestruke nominacije, dobitnici su mnogih strukovnih nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu, kao što su nagrade Vladimir Nazor, Viktor Kovačić, Bernardno Bernardi i Drago Galić te nagrada na Trijenalu arhitekture u Bukureštu. Igor Pedišić predavao je Dizajn i vizualne komunikacije na Filozofskom fakultetu u Zadru. Iva Letilović izvanredna je profesorica na Fakultetu građevine, arhitekture i geodezije u Splitu.
Godine 2022. za projekt rekonstrukcije Providurove palače u Zadru nagrađeni su godišnjom nagradom Viktor Kovačić, za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva, Udruženja hrvatskih arhitekata, a Ministarstvo kulture dodijelilo im je godišnju nagradu Vladimir Nazor za najbolje umjetničko ostvarenje na polju arhitekture. Iste godine primili su i nagradu Oris za izuzetan arhitektonski projekt.
Foto: Mihovil Zrilić, Bosnic + Dorotic