Interijer mjeseca: Stan arhitektice u blizini Šibenika s ugodnim mediteranskim potkrovljem

Svjesni smo toga kako je renovacija i uređenje stana/doma vrlo zahtjevan proces koji traži puno strpljenja, truda, ali i kreativnosti. U našoj rubrici Interijer mjeseca trudimo se pronaći one koji se ističu posebnim dizajnom i uređenjem. Ovoga puta zadivio nas je stan arhitektice koja je ujedno zaslužna i za uređenje vlastitog stana.

Matea Rajčić arhitektica je i vlasnica studija Kreartiva, gdje najviše radi na projektima interijera, ali i idejnim/glavnim i izvedbenim projektima obiteljskih kuća. Dok se ne ostvari njezina životna želja – otvorenje vlastitog fizičkog studija – njezin radni prostor gdje se rađaju i razvijaju ideje je radna soba, neodvojivi dio stana gdje se prepliću privatni i poslovni prostor. Stoga joj je jako bitno kakav utjecaj taj prostor ima na njezinu produktivnost, ali i svakodnevicu. Nije dovoljno da prostor bude samo estetski privlačan, on mora biti funkcionalan.

Nakon epidemije koronavirusa i prisilnog boravka u zatvorenom prostoru, shvatili smo da prostor mora pružiti i neku vrstu naše sigurnosti i utjehe, ali i poticati stvaranje okruženja kao priliku za razvoj svih naših osjetila, pa je s opravdanim razlogom danas velika pozornost posvećena upravo interijerima. Dokaz toga jest i stan Matee i njezinog supruga Josipa, za čije su uređenje zaslužni sami.

Stan u blizini šibenika

Stan se nalazi u blizini Šibenika, u mjestu gdje je njihova priča upravo i počela. Josipov posao vezan je uz tu lokaciju, pa osim u Zagrebu, određeni dio godine (posebice ljeto) provode ondje. Tako se s vremenom javila tendencija da stvore prostor koji će odgovarati njihovim potrebama i u kojem će uživati u ljetnim mjesecima, ali i u onim danima dok je na moru ugodno i sunčano vrijeme – tad, kako kažu, planiraju ”bijeg” iz Zagreba. Prostor ima približno 85 kvadrata, a s natkrivenom terasom 95 m2. A oduševio nas je svojim dizajnom, uređenjem i prostornim planom.

Stan ima dvije spavaće sobe te je trenutačno namijenjen za njih dvoje, gdje drugu spavaću sobu Matea koristi kao svoj ured, no u budućnosti će zasigurno biti u funkciji dječje sobe. Osim toga, stan ima mogućnost proširenja na ulaznom dijelu, koje svakako planiraju u trenutku kada/ako postojeća kvadratura ne bude dovoljna.O tome kako je tekao proces, što im je bilo važno te kako su sve realizirali, Matea nam je otkrila u nastavku.

• Koji potencijal ste prepoznali u stanu, odnosno što vas je privuklo i potaklo na renovaciju?

Prije nego li smo krenuli u rekonstrukciju i renovaciju potkrovlja, na njegovom mjestu postojala su dva apartmana koja su jednostavno vapila za dugo čekanim preuređenjem. Iako smo se suočili s mnoštvom ograničavajućih faktora (niski strop na određenim dijelovima, konstruktivni okvir, kontra grede na podu koje je trebalo ukloniti i poduprijeti s donje etaže, netipičan prostorni raspored i sl.), očarao nas je otvoreni pogled prema jugoistoku i šibenskom otočju, te ideja o ugodnom mediteranskom potkrovlju sa šarmantnim krovnim gredama koje smo odlučili zadržati. To je bilo dovoljno da se zamislimo u tom prostoru i krenemo s projektom uređenja stana. Kao arhitektica sam naviknuta na projekte ovog tipa, a suprug Josip se jako dobro snalazi s radovima, što nas čini idealnim timom, koji iskreno – jedva čeka da se baci na novi izazov. Često se našalim da se ovaj projekt zvao – ”projekt Otvori”, jer smo imali veliki broj otvora u formi prozora/vrata koje je trebalo zatvoriti/otvoriti, te zbog kojih su danas sve prostorije na jedinstven način povezane, odnosno razdvojene.

• Koliko vremena je bilo potrebno za uređenje?

Okolnosti su nam dozvolile poziciju da nemamo toliku potrebu žuriti, već raditi sve u određenom vremenskom roku koji je bio potreban da kvaliteta i izvedba pomno razrađenih detalja budu prioritet. Usto, nužan mi je bio i kreativni odmak, budući da sam u svom Kreartiva studiju paralelno radila na više sličnih rezidencijalnih projekata, kada često dođe do izostanka inspiracije, odnosno zasićenja. Možda najbitnije od svega, bilo mi je da zaista uživam u jedinstvenom projektu u kojem sam imala funkciju arhitekta – ali i klijenta, što je bilo dosta zanimljivo i poučno – naučila sam dosta o sebi i svom pristupu prostoru općenito.

Od inicijalnog rušenja i demontaže do useljenja, prošlo je otprilike 2 godine, a za samo opremanje i finalni touch bilo je potrebno još 6 mjeseci. Da ne spominjem kako proces opremanja još nismo u potpunosti priveli kraju, jer nedostaju pokoji detalji koji će zaokružiti i kompletirati priču – interesantni otoman u boravku, teksturirane slike na zidovima i sl.). Na fakultetu su nas uvijek učili: ”projekt nije gotov dok se ne izvede, pa niti tad!” Tako često ohrabrujem klijente da svoj vremenski okvir za uređenje učine fleksibilnim, kako bi bili sigurni u prostor koji će koristiti dugoročno te u kojem će u konačnici provoditi najkvalitetnije provedeno vrijeme i uživati u njemu. Naprosto je vrijedno čekanja, ako situacija naravno dozvoli.

• Odakle ste crpili inspiraciju?

Inspiracija je stizala iz zbilja različitih smjerova, svaki njen segment je na neki način utjecao na cjelinu, ali možda najveća inspiracija za našu oazu na moru bila je zapravo spona između nekih sadašnjih razmišljanja i sjećanja iz djetinjstva. U vrijeme izrade projekta, minimalizam se u mom životu počeo formirati ne samo kao stilska odrednica već i kao dio lifestylea u kojem se javljala snažna tendencija za što manje predmeta i efikasnijom uporabom istih, kao i potreba za neopterećenim i fluidnim prostorom – prostorom ugode. S druge strane, dobro se sjećam trenutaka iz djetinjstva, kada smo brat, sestra i ja bili na ljetovanjima. To je bila jedna tipična priča: mali prostor, gužva, opći kaos i opterećen prostor svim i svačim. Iako se danas rado sjetim tih momenata i sve te ”brige” čine mi se simpatičnim, već tad sam sanjala i zamišljala svoj idealan stan na moru, a danas sam kroz minimalistički pristup taj san, zajedno sa suprugom, i ostvarila te u njemu istinski uživamo.

• Što ste sve kombinirali pri uređenju? Koje ste materijale i boje koristili i zašto?

U fazi projekta interijera, od velike važnosti bilo je stvoriti mediteranski ugođaj te ga provući kroz sve prostorije, prvenstveno kroz odabir materijala. Osim prostornog, bilo je bitno zadovoljiti i vremenski kontekst te učiniti našu mediteransku oazu takvom da priča o današnjem vremenu i njegovim mogućnostima. Tako sam kombinirala mediteranske materijale poput kamena i drva koji njeguju tradiciju i unose toplinu, ali i suvremene materijale poput (povratnika) metala i mikrocementa koji se nježno ističu te svojim prisustvom osvježavaju prostor, poput ljetnog povjetarca. Na taj način, materijali su se međusobno nadopunili i istaknuli u isto vrijeme.

Što se tiče boja, tu je zamisao bila vrlo jednostavna: postići svijetli, uniformiran i jedinstven prostor po pitanju boja, na kojem će se istaknuti određeni elementi u prostoru, poput praznog slikarskog platna. Izabrana paleta pozadinskih svijetlih greige tonova na određeni način reflektira svjetlost i čini prostor većim, budući da se radi o potkrovlju.

Materijali visoke kvalitete te unikatnog i bezvremenskog izričaj

Da prostor ne bi postao bezličan, dinamika i posebnost površina su postignuti kroz teksturu, pa je tako svoje mjesto na radnoj ploči u kuhinji i na zidu dnevnog boravka pronašao moj omiljeni klasik –  travertin Romano Classico, romantični ratan u blagovaonici i na frontama garderobnog prostora, zaigrani metal na vanjskim stolicama ili unutarnjim zidnim policama te drvo na ugradbenim elementima i namještaju. Naglasak je bio na materijalima vrlo visoke kvalitete te unikatnog i bezvremenskog izričaja. Nešto što jako volim u ovom prostoru je kontrast upravo te svijetle pozadine i blagovaonskih stolica ili coffee stolića u boravku, od masiva.

Dok su zidne površine  – izuzev kamene obloge uz TV – uniformirane, podne obloge su grupirane prema prostorijama: dnevni prostori prekriveni su mikrocementom, kupaonica i terasa su izdvojene keramikom, a sobe se ističu chevron parketom od hrasta, hrvatske proizvodnje. Prvotna ideja je bila svu podnu oblogu napraviti u mikrocementu, ali ljubav za teksturom keramike i toplim drvenim podovima bila je ipak jača od toga. Danas mi je drago da je tako! Uz sve navedeno, spomenula bih i pokoji metalni detalj za ”razbijanje” i dojam refleksije, kao i tekstil koji daje poseban osjećaj mekoće i taktilnosti ovom prostoru.

• Zašto ste birali baš taj određeni stil pri uređenju?

Stavila sam se u poziciju klijenta i jednostavno razmišljala u kakvom prostoru bi se nas dvoje osjećali ugodno, ali ne samo to. Priželjkivala sam i prostor koji će poticati dobro raspoloženje, osjećaj sigurnosti, znatiželju, meni prijeko potrebnu kreativnosti i ono nužno – podržavati mijene. Mi se svi mijenjamo i razvijamo s vremenom, a prostor isto traži od nas. Možemo reći da sam ga ostavila nedovršenog, da diše, kako bi se on s potrebama i vremenom oblikovao prema nama. Suprug s druge strane, u ulozi klijenta imao je svega nekoliko skromnih želja i rekao nekako ovako: Apsolutno ti vjerujem, radi što god želiš, znam da će biti savršeno. Ja samo želim veliki TV i udobnu sofu, čineći ga najboljim klijentom ikad.

• Što Vam je bilo najbitnije u uređenju?

Uz sve prepreke i datosti, osim optimalnog tlocrtnog rasporeda, najbitniji zadatak bio je iskoristiti sav potencijal prostora, istaknuti svevremenski izričaj te stvoriti visoko personaliziran funkcionalan i eye-pleasing prostor. Ok, možda je omjer 55:45 u odnosu između funkcije i estetike na nekim dijelovima prevagnuo u korist estetskog sklada, ali ponavljam – svaki rezidencijalni prostor je individualiziran i prilagođen ljudima koji ga i koriste, tako da je svaki korak svjesno i pomno promišljen. Stan ima jako puno skladišnog prostora te je prilagođen našim potrebama. Usto, vrlo bitna je bila i kvaliteta svih ugradbenih površina i opreme poput keramike, kamenih obloga i ploča te namještaja po mjeri poput kuhinje ili primjerice ormara sa skrivenim vratima. Dok bi naši gosti polako pristizali u novouređeni stan, često su tražili ulaz u spavaću sobu, ali ga nikako nisu mogli naći. To je izazvalo puno smijeha i sigurno ćemo pamtiti takve trenutke, a koji su vezani upravo uz projekt uređenja stana.

Osim spomenutih uravnoteženih materijala, tekstura, boja i prirodnog svjetla, bitna stavka bila je i umjetna rasvjeta, odnosno stvoriti slojevit ugođaj po pitanju rasvjete. Iako su ljetni dani vrlo dugi, nema mi ništa draže nego upaliti jednu od lampi tijekom druženja s obitelji i prijateljima, za vrijeme ljetnih večeri.

• Koje biste detalje posebno istaknuli i zašto?

Doslovno me svakodnevno usrećuju brojni detalji poput zaobljenog ruba kuhinje s travertinom u gornjoj zoni i zaobljenom frontom s dekorom četkanog inoxa u donjoj, koja ima trostruku ulogu: omekšati uglatu geometriju prostora, reflektirati svjetlo te omogućiti neometan prolaz između kuhinje i blagovaonice. Sličnu priču prati i zaobljena fronta ormara između ulaza u sobu i TV-a. Vođen minimalizmom, stan je pun seamless detalja, poput filomuro vrata sa skrivenim dovratnikom, ormara sa skrivenim vratima, skrivenog coffee kutka koji se otvara i zatvara po potrebi, suptilne ugradbene utičnice i prekidača na kuhinjskoj zidnoj ploči. S tako čistom bazom, vrlo lako je naglasiti zanimljiv dizajnerski namještaj poput stola, stolice ili atraktivne rasvjete, koja igra veliku ulogu u ovom stanu. Ondje gdje treba dominirati je upečatljiva, a ondje gdje je u sporednoj ulozi je gotovo anonimna.

Neki kutak koji je za mene poseban je zasigurno prostor u dnevnom boravku između dva prolaza, gdje se nalazi atraktivna modularna polica i dekor koji će biti podložan sezonskim promjenama ili promjenama raspoloženja. Kad stigne dugo željeni mi otoman, ovdje ću često piti kave i čitati neko štivo, ili sjediti dok opušteno ćaskamo s prijateljima. Upravo taj moment budi razigranost u prostoru, omekšava strogoću travertina, a sjenama ”provocira” homogenost mikrocementne podne obloge.

• Postoji li nešto unikatno?

Smatram kako će iz svakog dobrog projekta, koji je rezultat pomnog osmišljavanja prostora, proizaći specifičnosti i unikatnosti koje mu daju dodatnu vrijednost. Na primjeru našeg stana, mislim da su čistoća linija i formi, protočnost, suptilni mediteranski ugođaj i pomalo skulpturalni pristup nešto što ga možda izdvaja od drugih.  Od konkretnih specifičnosti, kuhinjska ploča od travertina zahtijevala je ozbiljan pristup i ozbiljne izvođače te je trebala biti izvedena u komadu, dužine 310 te debljine 4 cm. Fuga jednostavno nije dolazila u obzir. Zbog porozne prirode ovog kamena, sve mikro i makropore morale su biti impregnirane i zaštićene, kako bi ploča bila kemijski i mehanički otporna te hidrofobna. Osim toga, uobičajenim postupcima zaštite travertin dobije žućkasti podton, pa je trebalo i naći adekvatan način kako to izbjeći i zadržati sirovi izvorni izgled travertina, a da pritom bude funkcionalan.

• Koje su prednosti ovog stana?

Budući da smo emotivno jako vezani uz njega, teško mi je izdvojiti samo par. Svejedno, smatram da su najveće prednosti ovog stana prostranost, velika površina skladišnog prostora, terasa s otvorenim pogledom prema moru,  izraženi osjećaj neopterećenosti i ugode te ”slavlje” dizajna i kompozicije u prostoru.

Foto: Sanja Jagatić