New York je grad vječne inspiracije. Da je mjesto gdje se snovi ostvaruju dokazale su brojne slavne ličnosti koje su upravo tu izgradile karijeru i stekle slavu. New York i njegovi hoteli posebna su kategorija koja krije brojne tajne tih ličnosti. Jedna od njih je i Andy Warhol koji je šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća postao sinonim za Hotel Chelsea. U čuvenom njujorškom hotelu stvarao je i provodio mnogo vremena. U nastavku, otkrivamo sve tajne ovog hotela.
Hotel Chelsea
Hotel Chelsea nalazi se na Manhattanu, u New Yorku, a izgrađen je 1884. godine i od samog početka predstavljao je utočište brojnim piscima, glazbenicima i umjetnicima. Jedan od njegovih najslavnijih posjetitelja bio je Andy Warhol, kog je Hotel Chelsea inspirirao na brojne načine. U njemu je provodio mnogo vremena i stvarao, a najpoznatije njegovo djelo o hotelu je eksperimentalni film The Chelsea Girls.
Andy Warhol i Hotel Chelsea
Hotel Chelsea je šezdesetih godina počeo privlačiti pažnju slavnih ličnosti. U njegovoj blizini nalazio se Factory studio, čuveno mjesto okupljanja Andyja Warhola. Studio je postao druga kuća brojnim njujorškim umjetnicima i ubrzo, kako bi bili u njegovoj blizini, gosti su počeli posjećivati i Hotel Chelsea. Tako su Andy Warhol i Hotel Chelsea postali neodvojiv duo. Ipak, hotel tada nije imao epitet luksuznog kakav ima danas. Naprotiv, bio je oronuo i uložen je napor da bi se renovirao.
S izlaskom filma The Chelsea Girls, popularnost hotela naglo je porasla. Otprilike u isto vrijeme pojavio se i album Blonde on Blonde Boba Dylana, koji je bio jedan od najslavnijih stanara Chelsea hotela. Bez obzira na to što je njegov interijer smatran neuglednim, hotel je počeo privlačiti pažnju javnosti. Tako su u godinama koje su slijedile poznati gosti hotela bili i Arthur Miller, Mark Twain, Patti Smith.
Mitovi i legende
Svaka soba ovdje krije neku priču – pjesnik Dylan Thomas preminuo je u sobi 205, Arthur Miller patio za Marilyn Monroe u 614, Bob Dylan danima nije izlazio iz 211 gdje je pisao “Sad Eyed Lady Of The Lowlands”. Hotel je i dalje bio daleko od glamurozne lokacije – bio je mjesto kreativnosti, ali i razuzdanog života i skandala.
Sedamdesetih godina njegov interijer bio je išaran grafitima, a stanari su se nerijetko borili i s invazijom raznih insekata. Pored toga, i kriminal je bio na visokom nivou (u hotelu, ali i New Yorku generalno), te su stanari nerijetko bivali opljačkani. Negativna reputacija hotela dodatno je pojačana smrću Nancy Spungen 1978. Njen dečko, Sid Vicious, bio je optužen za ubojstvo. Ipak, bez obzira na sve ovo, hotel je ostao popularna destinacija za umjetnike.
Ubrzo su i turisti postali zainteresirani za Hotel Chelsea – mitovi i legende pročuli su se širom svijeta. Iznajmiti sobu ili prespavati u njoj i dalje je bilo jeftino. Osamdesetih godina, svijet se okrenuo punk subkulturi, a taj pravac bio je vidljiv i u Hotelu Chelsea. Početkom devedesetih, brigu o hotelu preuzela su djeca vlasnika, koja su odlučila i da je vrijeme za renovaciju. Tako je krenuo put ka luksuzu ovog hotela, koji je ranih 2000-tih prodan investitorima. Tako je uklonjen rezidencijalni dio hotela, ali on zbog legendarnih priča i dalje privlači turiste i ljubitelje umjetnosti.
Članak je preuzet s Journal.rs
Foto: Instagram (@hotelchelsea)
