Uvijek me obuzme neka melankolija kako kolovoz ode, a mi zakoračimo u rujan. Međutim, unazad nekih deset godina ima nešto čemu se veselim u ovom periodu, a to su bogati plodovi kasnog ljeta i rane jeseni. Sada je pravo vrijeme za izvlačenje mog “vještičjeg kazana”, i bacanje na – spravljanje džema.
Džem smo počeli kuhati suprug i ja kad je naša djevojčica bila mala. Željeli smo jesti džem od šljiva sa komadićima kore, i bez puno šećera, a to je bilo gotovo nemoguće naći. Morali smo se odvažiti na “uradi sam” varijantu. Negdje sam naišla na izuzetno jednostavan recept, kupila gomilu šljiva i tako je krenula naša priča. Stalno smo ponavljali “džem od šljiva, džem od šljiva”, a onda smo jednostavno to sve skupa skratili na “džemot”. I tako je za sva vremena to ukuhano voće u našoj kući postalo i ostalo džemot.
Kroz proteklih desetak sezona malo je voća umaklo mom kazanu, neukuhano. Tako smo kuhali džemote od jagoda, višanja, breskvi, marelica, smokava (taj od smokve paše diiiivno uz sireve), krušaka… Recept je uvijek isti, jednostavan, iznimno brz, onako odokativan, samo dodajemo različite začine, ovisno o vrsti voća.
Prije nekoliko smo se dana moja djeca i ja zaputili kod bake Ane, u berbu krušaka. Inače, baka ima 50 godina stara stabla neke starinske sorte krušaka, koje obilno rađaju svake druge godine. E, pa ovo je THE godina, i valjalo je baku riješiti barem dijela gomile plodova i ukuhati džemot. Najprije nas je baka našopala, jer kod bake Ane ne vrijedi ona: Nemrem baka, jela sam! A zatim su djeca uz viku obavila berbu, ja sam nagulila kilograme i kilograme krušaka, a džemot je u kazanu miješao tko je naišao pored kuhinje.
Da ne mislite da je to neka mudrost, spraviti džemot (iako se redovito ljudi čude da radim džemove), evo i receptića za ovaj od krušaka. Recept je isti i ako ćete kuhati šljive. Bez brige, nije klesan u kamenu, jako je prilagodljiv i promjenjiv, i može se modificirati za različito voće, i prema različitim osobnim preferencijama. Na bazi je jednog kilograma voća, pa vi dalje po želji, uz malo matematike.
Kruške ogulite, narežite na komade, dodajte cca 10 dkg smeđeg šećera po kilogramu, sok pola limuna (služi kao konzervans), cimet, klinčić, malo ruma, vanilin šećer. Naravno, dodati koricu limuna ili listiće mente je sasvim dozvoljeno, čak i poželjno. Štapnim mikserom izmiksajte voće do željene veličine komada i stavite na tihu vatru. Povremeno miješajte. Ono, objesiš rublje, promiješaš, napraviš djetetu sendvič, promiješaš, napraviš si Aperol Spritz, promiješaš. Ili, recimo, sjedneš na kuhinjski element, čitaš knjigu i miješaš.
Mi voće kuhamo oko 45 minuta. Ukoliko želite da se džem malo zgusne ( i prestane sličiti na slatko od voća), možete dodati paketić nekog džemfixa ili želina ili tako nečega, ali samo jedan paket na 4-5 kilograma, a ne da kontaminirate džem nepotrebnim konzervansom. Mi uglavnom ne dodajemo ništa (najčešće to zaboravim kupiti), stoga svoje džemove držimo u hladnjaku, iako mi se još nikada niti jedna teglica nije pokvarila (potamanimo ih uz zobene kaše, griz, palačinke, kolače negdje do ožujka, travnja). Gotovi džem ulijte u prethodno dezinficirane teglice (mi ih operemo u suđari i ne otvaramo suđaru do ulijevanja), zatim to još petnaestak minuta zagrijete u pećnici na cca 50 stupnjeva i to je to (nemam pojma zašto, ali tako sam našla u nekoj prastaroj kuharici). Kad se sutradan džem ohladi, spremite ga u hladnjak.
Dakle, ovo je apsolutno najjednostavniji način ukuhavanja voća u svemiru, možete uposliti čitavu obitelj, dobro se zabaviti, te uživati u mirsnim teglicama kroz čitavu grozomornu i (pre)dugu zimu i poklanjati teglice prijateljima. S ovim džemotom ne možete fulati, a ispast ćete i totalna faca jer ga, gle čuda, znate napraviti!
Foto: Screenshot, Julie&Julia
