Putovanje. Imenica koja u mom svijetu označava čitav niz stvari koje volim: nova mjesta, nove ljude, druženja, nova iskustva, ljepotu svijeta u kojem živimo… I ne mislim da bi trebalo spakirati sedamnaest kofera i krenuti na put oko svijeta, za to nam svima nedostaje i novca i vremena. Meni je dovoljno i kratko-slatko, kako je i bilo prošle subote, sa prijateljicama, kada sam prekriženu tablu “Zagreb” ostavila za leđima i zaputila se put Zapada: Ljubljana!
Malenu slovensku prijestolnicu, od tristotinjak tisuća stanovnika, posve neopravdano, da ne kažem bezobrazno, izostavljamo s liste turističkih destinacija. Možda baš zato što nam je tako blizu… Kako nikada nisam bila u Ljubljani (gotovo za rubriku “vjerovali li ne”), posebno sam se veselila, jer su se mnogi moji prijatelji kleli da je divna… I, imali su pravo.
Za putovanje smo odabrale apsolutno savršeni ranojesenski vikend: divno, toplo vrijeme, ne prevelika gužva. Istraživanje smo započele na Zmajskom mostu, pa preko vibrantne tržnice prema Prešernovom trgu, od kojeg su u koncentričnim krugovima od po 5, deset ili petnaest minuta pješice, dostupne sve gradske atrakcije.
Ono što me apsolutno oborilo s nogu nakon nekoliko minuta provedenih u centru je rijeka, Ljubljanica, zelena vodena povšina, koja grad presijeca na dva dijela. Ljubljanica zapravo čini izuzetno važan dio grada, jer se na njezinim obalama nalaze zanimljivi kafići i restorani, njom plove turistički brodovi, ljudi veslaju. Ljubljanica je dovoljno mala i čista da gradu da dozu neke romantike, topline i pitoresknosti. Preko rijeke su se, u razmacima od po nekoliko desetaka metara, smjestili mostovi, svi posve različiti, i svi apsolutno šarmantni: od velebnog Tromostovja (zapravo trostruki most), preko Zmajskog mosta (zmaj je i simbol grada), Mesarskog mosta – koji god da izaberete, svaki ima svoju priču.
Zapravo, Ljubljana je neopterećujuća i šarmantna, tako da i ne morate imati neki zacrtan plan i program, pa smo i mi ulicama i mostovima jednostavno lunjale. Gdje god da se krene, ne možete se izgubiti. Neprestano nailazite na uređene trgove, ulice, fontane, kafiće, parkove, bezbroj umjetničkih galerija i suvenirnica sa autentičnim slovenskim proizvodima (ja sam kupila emajlirani crveni lončić). S različitih punktova naše šetnje vidljiv je bio i Ljubljanski grad, biša srednjevjekovna tvrđava, na koju se ipak nismo stigle popeti. Ali smo zato naišle na najljepšu ulicu u Ljubljani: Križevnišku, koja nam je izmamila uzdahe oduševljenja.
Mi smo pogodile vikend kada se održavao festival ulične glazbe, tako da smo svako malo slušale fantastičnu glazbu, a i s obje strane obala Ljubljanice održavao se art sajam, sa zanimljivom keramikom, grafikama, nakitom, torbama… Definitivno smo imale što raditi uživajući i u hortikulturi, obzirom je Ljubljana zelena prijestolnica Europe za 2016. godinu…
Svakako preporučam vožnju turističkim brodom (izbjegnite jezive “plexy boatove” i gađajte drvene). Kad sam im to predložila, prijateljice su me pogledale kao da nisam normalna, ali bilo je to ipak posebno iskustvo, i grad smo vidjele kroz sasvim drugu vizuru, uz čašu šampanjca i smijeh na moje “držanje govora” (nakon spomenute čaše užasno glasno pričam i mlataram rukama pritom…)
Ručati možete u jednom od restorana u ulici Stari trg, cjenovno su prihvatljivi i vrlo lijepo uređeni, a u istoj se ulici nalaze i zgodne suvenirnice (keramika, kristal, nakit, sol, maslinovo ulje, vino… za svakoga nešto).
U biti, Ljubljana me tako oduševila, svojom arhitekturom, pristupačnošću i europskim duhom kojim odiše, da sam čitav tjedan pričala o divnom izletu, a i nagovorila sam muža da s djecom prvi slobodan vikend ponovimo ljubljansko gradivo. Pa ako ste i vi nekim nesretnim slučajem zaobišli ovaj mali biser, ljupka Ljubljana čeka vas blizu, strpljivo, na starom mjestu. Samo treba krenuti…
Foto: Ilina Cenov
