Možda naslov zvuči komplicirano ili čak nejasno, no potreban je samo jedan pogled na radove Gorana Zmaića i sasvim ćete jasno vidjeti da je riječ o autoru čiji rad izaziva sasvim individualno i posve osobno viđenje svijeta. Izražajne i dominantne boje, apstraktni, gotovo tekući oblici, njihova mobilnost i (ne)svjesna ironičnost čine Zmaićev rad upadljivim i primamljivim.
No, ovaj autor uz nevjerojatnu prilagodljivost različitim formama vizualnih umjetnosti sklon je i korištenju različitih aliasa; tako ćete njegove radove najlakše pratiti putem Krekhaus bloga, kroz koji pod imenom Ugruv Plementi Smek dijeli totalnu pozitivu posjetiteljima sa suradnikom Brunom Tolićem, poznatijim pod pseudonimom Bernharda Xilko. Među prijateljima poznat i kao Zmajki i Gox, Goran je član Ekstrakt kolektiva, a kao DJ poznatiji je pod imenom Labud. Jeste zapamtili?
Uhvatili smo Gorana aka Ugruva aka Labuda u profesionalnoj gužvi, no ipak je našao vremena za brzinski odgovoriti na nekoliko jednostavnih pitanja.
Toliko aliasa… Kako su se svi dogodili i je li ti ijedan od njih bio pridodan bez tvog prihvaćanja?
Počelo je odmah mojim rođenjem – naime djed je inzistirao da u duhu običaja naslijedim njegovo ime, no roditelji su željeli jedno drugo ime, što je rezultiralo gotovo katatoničnom depresijom u djeda i nakon nekoliko dana njegova ležanja u krevetu i odbijanja hrane ja sam završio s dva imena. Aliasa nikad dosta, lakše je živjeti sam sa sobom delegirajući obaveze aliasima. Mišljenja sam da bi se svatko s vremena na vrijeme promjenom imena trebao počastiti novim početkom.
Što je sa strip fanzinom o kojem se pričalo- je li još obavijen velom tajne ili je u fazi za javnost?
Fanzin se zove Bleiburg i nije “strip” fanzin per se, no to je sve što trenutno smijem reći.
Pronalaziš li sličnosti u pristupu glazbi i ilustraciji – kako ti pojedini medij omogućava da komuniciraš s ljudima?
DJing i crtanje se dosta razlikuju, kao proces, a i u krajnjoj komunikaciji, tu nema previše sličnosti. DJing je instant gratification, dok kod crtanja sve ide puno sporije. Učinci glazbe su uglavnom momentalni, dok crtež više djeluje kroz impresije te kasnije migolji kroz podsvijest. Sličnost u samom pristupu vjerojatno je najviše izražena u skakanju kroz stilove.
Koju stvar slušaš, ali ju nikad ne bi pustio? Nešto kao „guilt trip“…
Sve manje osjećam krivicu, u pravom trenutku i kontekstu može se pustiti gotovo sve. S vremenom sam postao otvoreniji prema mogućnosti bljeskova istine na neočekivanim mjestima.
Najgori ulet koji si ikada imao?
“Iz kog si kvarta?” Iako kad bolje razmislim ulet nije uopće loš.
Razgovarala: Ana Cvitaš
