Skupina entuzijasta zaljubljenih u slobodu, pokret i zajedništvo od urušenog i zapuštenog prostora u Heinzelovoj 66 stvorilo je Hive – svoj kutak idile usred grada. Ovdje ćete pronaći sve što vam treba kako biste ponovno probudili dijete u sebi, kako biste se natjecali i probijali vlastite granice. Pritom ćete dobiti podršku, savjet i puno pametnih, ali i duhovitih razgovora s entuzijastima koji više od godinu dana u ovaj prostor ulažu znanje, vještine i dobru volju.
Ovdje su svi dobrodošli, a to ćete osjetiti po valu pozitivne energije koji će vas zapljusnuti kada zakoračite u Hive. Naići ćete na dobro odgojene pse penjača, djecu i odrasle koji u jednu cjelinu zaokružuju svoje snove i poklanjaju iskre svojih ideja i stremljenja svakome tko navrati. Osim što se ovdje vrlo ozbiljno trenira, Hive je prostor i za opuštanje, razmjenu ideja i stavova, a možete svom mališanu baš tu prirediti rođendan za pamćenje jer ovdje se organiziraju i slavlja.
Bilo da vas zanima hod po slack lineu, ples na svili ili penjanje po umjetnim stijenama u nekoliko dvorana, ovdje ćete naići na širok osmijeh, konstruktivan savjet, podršku i ruku prijateljstva.
Roko Roić, jedan od idejnih začetnika ove penjačke priče, otkrio nam je što se sve krije iza novootvorenog Hivea – prvog zagrebačkog rock climbing gyma.
1. Što je Hive, kada se rodila ideja za ovu malu avanturističku zajednicu? Prema viđenom za pretpostaviti je da nije ovdje riječ samo o penjanju?
Ideja je nastala kao potreba da se pronađe dom grupi penjača koji su tražili dvoranu koju bi željeli izgraditi i prilagoditi za svoje treninge. Svoju formu, ova je ideja dobila tijekom putovanja u Berlin gdje smo se upoznali s dvoranom koja je nastala kao revitalizacija prostora kulturne, odnosno u ovom slučaju industrijske baštine. I tamo je u sličnom prostoru kao i kod nas smještena dvorana za penjanje. Ovaj prostor je pod zaštitom Ministarstva kulture kao industrijska baština, ali je godinama sustavno uništavan, odnosno zanemarivan. A mi smo tu pronašli sve što nam treba. Obnavljamo industrijsku baštinu, našli smo prostor za izražavanje i za naš sportski rad.
2. Što se krije iza ovog mjesta? Kakva mu je povijest, kakva energija? Što je danas, a što planira biti?
Ovaj prostor ima svoju povijest iz 1928. godine kada je nastao kao djelo njemačkih inžinjera i arhitekata. Prvo je imao ulogu stočnog sajma, a kasnije je postao klaonica stoke. Ta energija je bila opterećenje za nas je je puno smrti vidio ovaj prostor. Pokušali smo ukloniti tu energiju i uložili smo puno ljubavi. Ono što ljudi ne vide je ogromna količina rada. Od 1928. do 1980. je ovaj prostor bio u uporabi. Od tada do danas se gotovo u potpunosti uništio.
Prostor smo dobili na natječaju Grada Zagreba i godinu dana smo uložili u revitalizaciju zgrade. Ovdje je došlo do kontrasta između namjene, rasula i uskrsnuća u pozitivnijem svjetlu.
Ovaj prostor nije više za ubijanje, već za osobno izražavanje u najpozitivnijem smislu riječi. Mi nismo samo penjačka zajednica nego ovdje okupljamo različite aktivne i kreativne individualce. Ovdje treniraju djevojke koje plešu na svili, također, ovdje su ljudi koji hodaju po slacku tj. slack lineu, tankim žicama i vrpcama te mi penjači. Ovo je postao prostor umjetnosti, slobode i izražavanja.
3. Koja je filozofija iza ovih sportova i aktivnosti?
Sva tri sporta ovdje ujedinjena nisu samo sportovi već i aktivnosti izražavanja. Fizička aktivnost-ples po svili je poseban umjetnički smjer. Slack line je komplicirana fizička aktivnost, ali i atraktivno fizičko izražavanje. Na sljedećoj Olimpijadi u Japanu, penjanje će također, po prvi puta biti uvršteno među sportske discipline. Za nas je penjanje više od sporta. Prije svega način izražavanja i način izražavanja osobnosti koja teži životu u prirodi te ljepota pokreta.
4. Imate li se ambicija natjecati se na Olimpijskim igrama u budućnosti?
Mi smo jedna od prvih zemalja koja je ovaj sport prihvatila, ali je u Hrvatskoj penjanje kao sport u ranoj fazi razvoja. 1984. na Marijanu u Splitu je bilo prvo natjecanje u sportskom penjanju, ali u međuvremenu nismo puno ulagali. Najpoznatija prirodna penjališta u Europi upravo se nalaze u Hrvatskoj. Kod nas se penju ljudi iz cijelog svijetu. Japan i Koreja su uložili u sport i postižu velike rezultate iako nemaju dugu penjačku tradiciju. Alpske zemlje jako puno ulažu i razvijaju kapacitete i potencijale. U Sloveniji je u 300 osnovnih škola uvedeno penjanje kao sportska aktivnost. I to je važno jer je penjanje jedan od tri osnovna ljudska pokreta – plivanje, hodanje i penjanje. Bazični su to sportovi. Kod nas, na žalost, penjanje nije razvijeno na razini na kojoj bi trebalo.
Ovdje ima pojedinaca koji bi mogli jednog dana ostvariti velike rezultate, ali isključivo vlastitim odricanjima i podrškom obitelji. Individualni rad i trud je ovdje ključan.
No, nije isto penjati se i uživati u prirodi ili biti predan sportaš koji trenira 14 sati dnevno. Tako da za ovaj ciklus nemamo ambicija za Olimpijske igre.
5. Koja je najniža dobna granica za treninge?
Moje dijete je počelo penjati s 3 godine i to je moguće izvesti kada je riječ o individualnim treninzima. Mi se ovdje uglavnom bavimo grupnim treninzima. Grupe su između 2 do 5 djece na jednog trenera i dobna je granica 5 godina. Ukoliko je dijete emotivno zrelo da može pratiti treninge, dobna granica se može i pomaknuti, ali ovo je prosjek, odnosno sigurna zona.
6. Što ljudi ponesu iz ovog prostora? Koji su najčešći dojmovi nakon treninga i druženja?
Ponovno se sjete svog djetinjstva kada se ponovno sretnu s ovim tipom pokreta. Kao što sam rekao, penjanje je osnovni pokret, no tijekom života se izgubi i hodanje postane dominantno. To je uglavnom zbog prirodnog straha od pada jer čovjek ne može letjeti. No, u ovim kontroliranim uvjetima gdje je pad amortiziran kvalitetnim strunjačama od 35 cm, onda se ponovno prisjete kako je to bilo u djetinjstvu kada smo se svi penjali po drveću, terasama, zidovima…
7. Što je glavna misao koja je dovela do prostora kakav je Hive danas?
Možemo iskoristiti onu Obaminu- “Yes, we can”. Kada smo došli ovdje, svi su nam rekli da je bolje da se ne upuštamo u taj projekt. No, mi smo se trudili, uložili jako puno vremena da zapušteni prostor pretvorimo u ovu lijepu oazu. Ovo je mjesto u centru grada, okruženo je zelenilom, to je mjesto industrije baštine koje piše svoju povijest, ali i povijest Zagreba. Zagreb je bio industrijski grad, grad tvornica. Tako da mi je drago da nismo odustali. Naravno da smo imali krize i htjeli odustati. Svi smo zaposleni i nakon svog radnog dana, ulagali smo energiju i resurse u Hive. Nas između 5 i 7 uvijek je tu bilo i stavili smo prostor u funkciju bez stručne pomoći.
Domagoj Tončić, Dalibor Gelo, Mario Ćurić, Juraj Govorčin, Marko Perković, Matija Baotić, Josip Vučer, Roko Roić, Vedran Jolić i Tomislav Pavlić su entuzijasti koji stoje iza ovog inspirativnog projekta i najavljuju kako njihove ideje i daljnji rad možemo očekivati još najmanje sljedećih 50 godina u istom ovom Hive prostoru. U planu je još puno ideja koje će industrijskom prostoru udahnuti novi život u pokretu s naglaskom na slobodu i snagu volje što inspirira svakoga tko se upozna s toplom energijom ovih ljudi.
Foto: Dijana Ljubanović
