Nikolina Mamić: Božićni ručak bez
svađe za stolom? Moguće je!

Božićni trenuci neodvojivi su od blagdanskih obroka i druženja oko obiteljskog stola. U uspomenama koje ti trenuci u nama grade, božićna hrana i okusi imaju važnu ulogu, mnogim ženama, mamama, bakama i toliko važnu da se u dane pred Božić premore u pripremi svega onoga što bi na blagdanskom stolu trebalo biti.

Pritom zaboravljamo da osim po hrani, božićne trenutke ponajviše pamtimo po osjećaju uz koji smo svu tu hranu jeli,  i mi odrasli,  a djeca još i više. Kod nekih je obitelji to osjećaj zajedništva, radosti, šale, no u brojne se obitelji i blagdanske obroke uvuku i borbe s djecom oko jela, a još više sve one klasične prepirke uz koje ostajemo gladni povezanosti pokraj stola prepunog hrane.

Nejasno postavljene granice

Da, neke su nesuglasice za stolom potaknute i dječjom nestrpljivošću, izbirljivosti ili pak razigranosti za stolom, no korijen one velike nervoze i svađa na obiteljskim okupljanjima duboko je u nama odraslima, našem nejasnom postavljanju granica prema nekim članovima obitelji i neizražavanju naših osobnih potreba.

Sa željom da ovog Božića za obiteljskim stolom ne gutaš knedle ljutnje i razočaranja, već dijelite zajedništvo, a ne svađu, donosim ti razmišljanja koja mogu bitipoticaj da makneš s ramena onaj nevidljivi pritisak oko blagdanskih obroka koji nas ponekad toliko jako opterećuje da tu težinu prenosimo na sve oko sebe, i djecu. Krenimo od najzahtjevnijeg pitanja, jer kad si na to pružiš iskren odgovor i na ostala je lakše naći rješenje.

Što očekuješ od božićnih obroka i druženja?

Možda vam je ovo prvi Božić s bebom i želiš da ostane u posebnom sjećanju. Možda pripremaš neki poseban ručak i voljela bi da se svidi i bebi ili pak da beba bar taj obrok pojede bez problema kako ti roditelji ili svekrva ne bi opet prigovarali da ne jede dovoljno.

Možda je beba ove godine veća pa priželjkuješ da će biti bolje, lakše no prošle godine kad je za stolom vladala samo nervoza. Ili pak želiš da tvoj razigrani mališan baš za božićnim ručkom bude malo mirniji no inače, da sjedi dok jede i da se ne natežete oko jela. Možda bi voljela da ga sva rodbina ne pokušava nahraniti ili da se bar jedan obrok ne vrti samo oko komentiranja što i kako dijete jede.

Možda su ove godine djeca već puno veća i željela bi da bar taj božićni ručak pojedete svi na okupu, bez drame oko škole, žurbe na sto aktivnosti, bez mobitela u ruci i da poslije jela svi čim prije zbrišu u svoj kut, za ekran, igrice ili priče kojih više i nisi dio.

Nadaš li se…

Priželjkuješ li da ćeš se ove godine bolje organizirati da se već do Badnjaka ne raspadneš od posla u čišćenju, pripremi kolača, ručka i svih ostalih sitnica? Očekuješ li da ti suprug i bez da kažeš pomogne više no prošle godine jer sad već valjda zna što sve treba napraviti i obaviti?

Možda se nadaš da se tvoji roditelji na božićnom ručku neće baš opet svađati oko toga tko se više naradio ili je li neko jelo dovoljno dobro skuhano. Možda očekuješ da se ležeran razgovor obitelji okupljene kod svekrve neće ni iz čega pretvoriti u svađu o politici, ratu i svem(ir)u? Ili da šogor s obitelji neće i ove godine kasniti dok ih svi vi već pola sata, gladni i s nervoznom djecom, čekate da dođu pa da napokon krenete s ručkom? Blagdanskim i posebnim, a sve ti prisjedne dok još niste ni sjeli za stol.

Tko je odgovoran?

Jako je važno da osjetiš i kažeš (sebi i drugima) što želiš i očekuješ te procijeniš koliko je realno da se neka od tih želja i ostvari.

Da, Božić je čarobno vrijeme, ali ta čarolija sama po sebi nije dovoljna da se neki scenariji koji se u obitelji ponavljaju iz godine u godinu, baš sad za Božić, sami od sebe riješe ili izbjegnu.

Razmisli što već sad možeš napraviti ili reći, unaprijed pripremiti, zamoliti, s kim se dogovoriti kako biste izbjegli neizrečena očekivanja, nesporazume i razočaranja. Da, bilo bi lijepo kad bi ti muž čitao misli oko posla u kući, tvoja mama, svekrva, šogorica imala iste navike kuhanja, odgoja ili životnih navika kao i ti, ali svatko ima pravo na svoju stranu životne priče.

Svatko (odrastao) ima i odgovornost izraziti svoju stranu, jasno, bez igre čitanja misli, no pitanje je koliko smo to spremni izreći, kao i saslušati tj. čuti drugoga i izaći mu u susret.

A na kraju, ako shvatimo da i nismo, odlučiti što ćemo napraviti sa situacijom takva kakva je.  Ako već unaprijed misliš da nema smisla dogovarati se, da će i ove godine sve biti kao i inače, u redu je i tako, no ako si svjesna što i od koga možeš očekivati, sve te scenarije možeš dočekati s manje frustracije i ljutnje jer ipak znaš na čemu si. Ili pak odlučiti božićni ručak provesti na malo drugačiji način no inače.

Gdje ćete i s kim provesti božićni ručak?

Velike su šanse da ste se i ove godine već zakačili kod koga ćete provesti božićni ručak. Prošle godine s tvojima, sad je red na njegovima, ali ovog bi Božića tvoji voljeli da ste baš kod njih jer… sigurno imaju dobar razlog, zar ne?

Ti bi i išla kod njegovih, ali oni možda ručaju tek kasnije popodne, a vi s bebom ili toddlerom imate potpuno drukčiji ritam dana. I tebi je Božić poseban dan, želiš se opustiti i podružiti, a u ovoj fazi života jednostavno nemaš snage ni za jedan dan van bebinog ritma jer on ne daje predvidivost samo bebi, već i tebi. Njemu se možda ne ide kod tvojih jer će se opet sve svesti samo na prepucavanje, a i djeca imaju sve manje strpljenja za takve odnose. Možda i ovog Božića svi očekuju da ćeš baš ti okupiti cijelu obitelj, organizirati i pripremiti božićnu gozbu jer imate najveći stan ili su tako navikli zadnjih godina, no ovaj ti je put sve to previše, ne možeš ili jednostavno ne želiš više tako.

Možda vam se, iz nekih vaših razloga, ne ide ni kod tvojih ni kod njegovih. Možda želite ostati kući, ručati u svom ritmu pa onda u miru otići kod bake na kavu i kolače. Želiš drukčiji Božić, ali te strah odlučiti drukčije, prekinuti tradiciju, razočarati rodbinu.

‘Nedovoljno dobra’

Trebaš li podsjetnik da smiješ odlučiti ono što osjećaš da je trenutno najbolje za tebe i tvoju obitelj?

Da, netko će sigurno negodovati, možda se i naljutiti, pričati kako si sebična, preosjetljiva ili da previše kompliciraš. No sjeti se da i drugi imaju pravo na svoje mišljenje, kao što ga imaš i ti. U redu je da i drugi imaju svoja očekivanja i želje, kao što ih imaš i ti. U redu je da vam se želje ne podudaraju i da se ne slažete, ali je isto tako u redu da se držiš onoga što ste ti i suprug odlučili za svoju obitelj. Iako smo svi mi dijete svojih roditelja, ipak smo sad primarno suprug, supruga u svojoj obitelji koja nam treba i smije biti prioritet. Možda pri samoj pomisli na to osjećaš nervozu koja te obuzima jer će drugi komentirati i prigovarati na tvoju odluku.

Osjećaš li i kako ta nervoza vuče svoje korijene još od davno i kako već dugo i u mnogočemu želiš svima udovoljiti, izbjeći kritiku i osjećaj da nisi dovoljno dobra? Na blagdanskim okupljanjima netko se uvijek ljuti i jako je frustrirajući osjećaj kad kao da moraš birati je li ti ove godine lakše podnijeti da se na tvoju odluku ljuti tvoja mama, svekrva, sestra, šogorica, muž ili pak ti sama na sebe jer si opet udovoljila svima osim sebi!

Što ako se roditelj naljuti?

Ne možeš i ne trebaš ugađati svima, čak ni u ovakvim posebnim danima. Smiješ nekoga razočarati. Ne trebaš se čak ni puno objašnjavati.

Ove smo godine odlučili biti sami doma za Božić, tako nam sad više odgovara. Voljeli bismo vas vidjeti ovih dana poslije Božića, kako to vama odgovara?  Da, netko će se na ove riječi naljutiti, no ta ljutnja nije tvoja, ne trebaš ju nositi u sebi, iako će ti ju  vjerojatno biti teško osjetiti. Ti nisi više malo dijete koje ne smije naljutiti ili razočarati roditelja. Uostalom, roditelj voli (trebao bi voljeti) svoje dijete čak i kad ono napravi drukčije no što roditelj očekuje. Osobito ako je to dijete, ti, danas odrasla osoba.

Druženje kao dar od srca, a ne obaveza iz moranja

Možda si i svjesna da ne trebaš ugađati svima, u glavi znaš da druge smiješ razočarati, ali ovih blagdana nemaš ni volje ni snage za to. Iako priželjkuješ malo drukčiji Božić, ove se godine još ne želiš nositi s tuđim negodovanjem, razočaranjem, ljutnjom. Još uvijek ti je važno zaštititi se od neugodnih reakcija s kojima se ne znaš nositi. I to je u redu. I to je odluka. Odluka za tebe iako je u početku bila protiv tebe. Važno je da ju vidiš i osjetiš kao svjesni odabir. Jer ako sve to protumačiš kao da moraš, kao da moraš kod svekrve na ručak, kao da moraš kuhati za sve, kao da moraš slušati sve te glupe svađe, kao da moraš biti sama u sobi uspavljujući bebu dok se svi ostali zabavljaju u boravku, kao da nemaš drugog izbora, vjerojatno će te neprestano obuzimati velika ljutnja na druge, jer se usuđuju tražiti, jer se ne srame pitati, jer bez pardona izriču svoje želje.

A vjerojatno ćeš u pozadini te ljutnje ponajviše biti ljuta na samu sebe, jer ti ne tražiš, ne pitaš, ne uzimaš, već očekuješ, čekaš da ti netko drugi da, da te netko drugi vidi, da ti netko drugi dozvoli. Ta ljutnja, kad se malo stiša, može biti odličan početak za promjenu  u kojoj ćeš malo po malo učiti kako izražavati ono što ti je važno, ono što želiš.

Najljepši poklon

Odlučiti se za druge, suprotno svojim trenutnim željama, iako možda potaknuti strahom od tuđe ljutnje ili razočaranja, nije nužno znak slabosti ili nemoći.

Odlučiti se za drugoga, staviti i ovog Božića svoje želje sa strane, može biti nešto posebno, čin ljubavi, osobito ako su bake i djedovi već stariji i ne znate koliko još zajedničkih Božića brojite zajedno. Ovogodišnji božićni ručak kod tvojih, njegovih ili pak cijele obitelji kod vas, može biti tvoj, vaš zajednički božićni poklon obitelji, baš u duhu božićnog darivanja, kao odluka i dar iz srca, a ne obaveza iz moranja.

Tekst: Nikolina Mamić, blogovi: Mama, priča & Sretni obroci

Foto: Sanja Tušek, Pexels