Ivana Čuljak prve nas je ugostila u svojoj novoj slastičarnici Neka jedu kolače

Ponedjeljak, 29. svibnja 2023.

Dok je još imala slastičarnicu u sklopu poznatog zagrebačkog Gin Gardena i punom parom frigala i punila zadnje krafne na Horvaćanskoj, Ivana Čuljak nam je otkrila malu tajnu. Otvaranje svoje prve samostalne Neka jedu kolače slastičarnice nedaleko od Petrove bolnice u svibnju. Tada nam se to činilo jako daleko, ali vrijeme brzo prolazi pa je njen san konačno pretvoren u stvarnost. Na adresi Kamaufova 22, Ivana je otvorila dugo očekivanu malu slatku oazu. Bili smo počašćeni što možemo biti prvi neslužbeni gosti koje je ugostila na, kako ona to voli reći, prijatnu kavicu.

Uz prijatnu kavicu popričali smo s našim domaćinima – vlasnicom Ivanom, Tonkom i Marom te imali priliku vidjeti kako nastaju neke njihove torte. Mi nekako volimo krenuti od početka pa smo upravo tako i započeli našu ćakulu. Za one koji ne znaju Ivanina kulinarska priča krenula je s Masterchefom.

Iako nije pobijedila, dogurala je dovoljno daleko da shvati kako će kuhinja biti njeno radno mjesto. Svoju priču krenula je stvarati tako što je putovala po svijetu i kuhala po raznim zemljama kao što su Kolumbija, Meksiko, Ekvador, Novi Zeland i Australija. Tamo je radila apsolutno sve i svašta, a presudna zemlja bila je Novi Zeland. U slastičarnici Milse, današnji Amano, Ivana je dobila posao i shvatila da je to to. Kako nam priča, od nje su tamo izbrusili slastičarku kakva je danas. S nostalgijom se prisjeća koliko joj je bilo divno jer osim što je radila na prekrasnom mjestu s divnim osobljem, Ivana je cijelo vrijeme mirisala na kolače.

Neka jedu kolače – kako je sve počelo?

Ovu mladu damu pamtimo još iz vremena kada je radila kao slastičarka u poznatom splitskom restoranu Bokeria. Na naše pitanje o tome je li tada već imala viziju vlastite slastičarnice i ovakvog uspjeha kojeg ima danas, Ivana nam kaže da jedino što zna je da je oduvijek htjela imati svoj slatki kutak. Iako joj je prije deset godina to samo bio san jer je na Bokeriju gledala kao svoju, dogodio se život koji ju je odveo putevima koji su doveli do onoga što ima danas. Zahvalna na svemu što je prošla tokom svog puta ističe da je još uvijek Bokeria dio njenog srca i da će tako uvijek i biti.

Ipak, da se u životu treba prihvatiti novih izazova kako bi rastao zna i Ivana koja je nakon Splita odlučila doći u Zagreb i pokrenuti svoju vlastitu proizvodnju slastica pod nazivom Neka jedu kolače. Dvije i pol godine bila je smještena u sklopu Gin Gardena gdje su nastale sve unikatne torte, ali gdje se moglo uživati i u njenim mini verzijama kolača. Pitali smo je što će iz tog vremena pamtiti, a ona nam uz gutljaj kave kaže: „ Tamo sam provela dvije predivne godine s odličnim timom koji mi je dao priliku da budem di Gin Garden priče. Puno toga lijepog ću pamtiti – od prvih kolača, intervjua s Tonkom pa sve do klijenta koji je kupio zadnju krafnu.“

Timom Neka jedu kolače vladaju žene

Upravo je Tonka njena desna ruka jer je s njom od samih početaka pa je prošla sito i rešeto. Osim Tonke Ivanin tim čine još tri divne žene na koje je ponosna – slastičarka Mara, praktikantica Oliva i Luca koja radi društvene mreže. Ivana nam kaže kako su cure posebne, svaka na svoj način. Osim što su vrijedne, imaju i odličan smisao za humor što je jako važno za dobru radnu atmosferu i koheziju tima. Sve one uživaju u svom poslu, a najsretnije su kada netko pohvali ono što su stvorile. Dobre kritike u njima izazivaju još uvijek iste emocije kao i prvog dana. Vesele im se kao djeca.

Ivana je konačno dosanjala san o svom slatkom kutku

Došli smo i do teme najtežih i najlakših odluka u karijeri koja nas dovodi i do priče o novoj slastičarnici iz koje se gleda na Petrovu bolnicu. Kao prava Hercegovka, Ivana nam je otkrila da ne voli kukati u životu, uz dodatak da to jedino radi kada mora vaditi neke papire. Birokracija u Hrvatskoj takva je da ti uvijek fali još onaj jedan papir, ali Ivana ih je skupila sve i dovela svoj projekt do kraja. Inače teške odluke objašnjava kao sastavni dio života i ono što te vodi ka ostvarenju cilja. Kod nje je bilo puno odricanja, ali ističe da je to bio njen izbor. Iako se možda nekome čini težak za nju, nije jer ga je sama izabrala.

A zašto baš ime „Neka jedu kolače“. Postoji simpatična priča iza ovoga koja otkriva da je Ivana htjela studirati povijest, a jako je voljela lik i djelo Marije Antoanete. Ako nemaju kruha, neka jedu kolače njena je najpoznatija izjava koju je Ivana iskoristila za ime svoje slastičarnice. Osim toga u životu jako voli sarkazam pa je ovu rečenicu s negativnom konotacijom silno htjela pretvoriti u nešto pozitivno i slatko.

Razgovarale smo i o procesu stvaranja slatkog kuta o kojem je oduvijek sanjala. Zanimalo nas je sve vezano uz odabir lokacije, uređenje, izazove i ponudu. „Lokacija je došla spontano i očito s nekim razlogom. Prostor koji me zatekao prije par mjeseci bio je star i znala sam da mu treba dobra obnova. Koristim priliku da pohvalim moju dizajnericu Ivanu Konosić koja je od prvog trenutka razumjela moju viziju, u prvom redu bila strpljiva te napravila predivnu slatku priču.“ Možemo reći da je prostor zaista jedna slatka i topla pričica u kojoj prevladava tamno zelena boja – ona koja je dio njihovog vizualnog identiteta. Zvijezda prostora svakako je otvorena kuhinja s vitrinom gdje se ukrašavaju torte i biraju kolači. U sklopu toga nalazi se svojevrsni šank na kojem će se moći sjediti i promatrati dio proizvodnje kroz staklo.

Najfiniji kolači koje ćete ovdje probati

Što se ponude slastica tiče, ona se mijenja sezonski i uvijek su prisutne neke novine, ali uvijek ćete sigurno u vitrini pronaći Neka jedu kolače neizostavne klasike. Radi se o Pavlovoj torti koja je ujedno i Ivanin omiljen desert, Pistacio Choux, Tart s tri vrste čokolade kao i Tart sa slanom karamelom i svježim voćem. A krafne? – pitamo oprezno znajući koliko su tražene i koliko je neprospavanih noći Ivanin tim zbog njih imao. „Njih ćemo imati isključivo tokom sezone“, kaže nam. Sve ovo moći ćete pronaći od utorka do subote od 8 do 18 h te nedjeljom od 8 do 12. Ponedjeljkom će cure predahnuti jer treba se i malo i odmoriti od posla.

Nedostatak sna upravo je Ivanin najveći izazov s kojim se suočavala od početka radova na novoj slastičarnici u Kamaufovoj ulici. Nažalost tako je to kada želiš uspjeti i napraviti nešto kvalitetno i dobro. Niti jedan uspjeh ne dolazi preko noći, a s obzirom da je u svoj uspjeh utkala već puno svoga vremena i godina pitali smo je ima li recept za svoj slatki uspjeh. Kao asa iz rukava izvadila nam je pravi pravcati recept o snovima kojeg vam ostavljamo niže u članku. I za kraj morali smo je pitati kakva očekivanja i želje ima za vrijeme koje stoji pred njom. Ivana će nam s osmijehom: „Želja mi je bila konačno otvoriti svoj mali kutak. Sad konačno želim uživati u ovom projektu i stvarati nove stvari i priče, a ostalo će sve doći s vremenom.“

Recept za OSTVARENI SAN by @nekajdukolace

Sastojci:

20 godina ljubavi
10 g želje
8 godina rada u kuhinji
5,8 litara suza
35 ožiljaka
4 opekotine drugog stupnja
5 sati spavanja dnevno x 6 godina
4 godine putovanja i obuke po svijetu
2 Božića bez obitelji
2 Uskrsa bez obitelji
10 propušteni fantastičnih koncerata
28 svadbi bez @chu_lo_ u kolu
53 rođendana bez mojih torti,
8 propuštenih derneka za svetog Antu,
5 kg strpljena
7 kg gonjana papira
1 kg hrabrosti,
1 kg ludosti,
par dobrih ljudi po vlastitom izboru da vas dignu kad je zbilja teško
prstohvat kretivnosti.

Priprema:

Sve sastojke skupa dobro izmiješati te ostaviti par godina da se dobro prožme. Ako je malo teže razvući smjesu pozvati nekog da vam pomogne. (Ja sam zvala snažnu braću i strica). Zatim oblikovati. Na kraju ispeći sve skupa u par mjeseci.

Nije tako teško, samo vam se čini. Dobar tek!