Korčulanske pjatance najproljetniji su od proljetnih festivala. Ove su se godine održale po treći puta i to krajem travnja na različitim mikrolokacijama ovog divnog otoka u organizaciji jedanaest korčulanskih gastronomskih perjanica. Otvaranje je bilo u konobi Maha gdje su organizatori na jednom mjestu dali naslutiti što nas čeka u nadolazećim danima. Svi glavni igrači su bili prisutni sa svojim delicijama – najfriškija tuna, otočki sirevi, Bibine slastice, slasni zalogaji slatki i slani na svakom koraku.
Ranč Maha
Obitelj Marelić i ekipa njihovog Ranča Maha su priča za sebe. Već sam pisala o njima i sad kad ih znam nekoliko godina mogu priznati da me ih je možda bilo i malo strah na početku. Ivan i Jakša, braća koja su preuzela kormilo Ranča Maha od svojih roditelja, na prvu su malo zastrašujući, ali kad ih upoznate – zapravo su medvjedići dobrog srca. Topli, iskreni, neposredni te beskrajno zaljubljeni u ugostiteljstvo i gastronomiju. Beskompromisni su što se tiče standarda za svjetske pojmove, a i dobro su se držali uz bok enfant terrible-u hrvatske gastronomije Dinu Galvagnu. Pripremali su otočku kozletinu with a twist sa samoniklim otočkim biljem. Mašte nije nedostajalo, a za neka jela poput umaka od krvi i rogača trebalo je imati hrabrosti – i da se pripremi i da se kuša.
Radiona
Super mi je ta Korčula jer se uvijek nabrijem na poznate stvari kojih se tokom godine zaželim, a onda svaki put otkrijem neki novi gastronomski dragulj. Ove godine je to bila Radiona koja je pokazala umjetnost marendavanja. I inače sam veliki fan marende, obožavam tradicionalna jela siromašne kuhinje koja se pripremaju od lokalnih namirnica i prenose s koljena na koljeno. Puno čovjek može zaključiti o određenom kraju samo na temelju jednog tanjura. Na primjer, znate li što je čipi čapi? Gulaš od iznutrica kozlića. Mitsko jelo, kažu. U Radioni je bio poslužen “sto i jedan” tanjur, sve je bilo finije od onog prije, ali kraljica je samo jedna – artičoka. I to ona s bižima. Točka. Kraj. Vrh. Nema dalje. Da moram jesti samo jedno jelo do kraja života, postoji velika šansa da bi to bio upravo taj tanjur.
Konoba Kod Mate
Nema posjeta Korčuli bez naše Bibe, konobe Kod Mate (da, sad je ona već naša Biba) i te divne familije. O njima sam već opjevala hvalospjeve, a posjet njihovoj konobi više smatramo obiteljskim druženjem nego pukim objedovanjem. Tamo je sve po mom – sezonsko, domaće, svježe, a Biba i njena ekipa čarobnica svaki put iznenade s nečim novim. Nije ni čudo da su završili na Michelinovom popisu Bib Gourmand.
Lešić Dimitri Palace
Još je jedna nezaobilazna točka – LD restaurant u sklopu hotela Lešić Dimitri Palace. Talentirani Marko Gajski i njegov tim stjegonoše su fine dininga u Korčuli. Bili su domaćini divne večere “Korčula u boci” s master of wine Jo Ahearne. Marko spretno kombinira sezonske otočke namirnice s top namirnicama iz cijeloga svijeta stvarajući jedinstvenu korčulansku visoku kuhinju. Bili smo kod njih i na ručku da utvrdimo gradivo te probamo još neke nove tanjure i sve što možemo reći je – respect!
Pjatance imaju i edukativan karakter jer se znanje, kao i ljubav, množi kada se dijeli.
A Korčula je ljubav.
Foto: Lucija Bilandžić
