Prošetali smo Dolcem i pojeli kultni
burek s Leom Jurešićem

Kao istinski fanovi kulinarskog showa Masterchef odlučili smo popričati s jedinim muškarcem koji je došao do TOP 5 posljednje sezone. Momak od kojeg se puno očekivalo i koji je svojim svakodnevnim kuhanjem pravdao ulogu favorita za osvajanje titule. Riječanin koji sa samo 23 godine sanja o otvaranju vlastite slastičarnice u bliskoj budućnosti. Onaj koji je rasturao slastice u showu i istinski uživao u slatkom tjednu Masterchefa – Leo Jurešić.

S Leom smo prošetali zagrebačkim Dolcem u potrazi za svježim voćem i povrćem. S veseljem i puno smijeha prihvatio je naš zadatak da nam odabere namirnice za večeru koju smo spremili taj dan. Nismo uživali samo mi. Uživali su i prolaznici i prodavači na Dolcu koji su prepoznali Lea te mu rado prišli kako bi se upoznali. Nakon nabavke naše smo druženje nastavili uz kultni zagrebački burek i opuštenu priču o sudjelovanju u Masterchefu te planovima za budućnost. Što nam je sve otkrio Leo – mlada nada hrvatske gastronomije, otkrijte u nastavku.

• Prošlo je sada već neko vrijeme od završetka pete sezone Masterchefa u kojem si stigao tik pred polufinale. Kako je protekao taj period – jesi li se odmarao od kuhanja ili si krenuo još jače?

Sigurno jedan od perioda u mom životu kojeg ću teško zaboraviti, a sam Masterchef sam vidio kao jednu odskočnu dasku koja mi može pomoći u razvijanju daljnje karijere. Nakon izlaska iz showa mi je trebalo malo odmora od kuhanja, ali nastavio sam u tom smjeru. Završavam fakultet u Rijeci i ostao mi je još jedan ispit tako da još malo pa ću se moći u potpunosti posvetiti kuhanju. Za sada kuham samo za svoje prijatelje, ukućane i za svoj gušt. Isprobavam što god mi padne na pamet i u čemu se želim usavršit.

• Nerijetko čujemo da Masterchef mijenja živote. Kako ti vidiš da je promijenio tvoj – kako je izgledao život Lea prije ulaska u kuću i život Lea nakon izlaska iz Masterchef vile?

Masterchef mi je otvorio neke nove prilike i mogućnosti. Prije je kuhanje za mene bilo samo hobi, ali sada mi se sve vrti oko kuhanja. Na meni je sada da iskoristim tu priliku i da uživam u ovom trenutku.

• Često ističeš kako je učenje najvažnije – bi li bio spreman otići vani peči zanat ili si ipak bliži tome da gradiš karijeru u Hrvatskoj? Koliko znamo do sada nisi odabrao kuhinju u kojoj ćeš nastaviti svoj kulinarski put, ali možda se nešto promijenilo u međuvremenu?

Ponuda svakako ima i u nekim sam dogovorima o kojima još ne smijem javno, ali mislim da je za mene najbitnije da nađem neki balans. Kuhanje je nešto što me stvarno zanima tako da ne isključujem opciju usavršavanja van Hrvatske. Recimo, san snova bi mi bio raditi s poznatim francuskim pastry chefom Cédricom Groletom. To što on radi od slastica i lisnatog tijesta je spektakl.

• Iako si bio najmlađi kandidat koji je ušao u kuću, vrlo brzo si se nametnuo kao jedan od favorita za osvajanje nagrade. Je li ti to predstavljalo teret ili je bio dodatni push da daš još više od sebe? Koliko te pogodilo na kraju ispadanje – jesi li više osjećao da si razočarao sebe ili druge?

Tokom cijelog natjecanja to mi je samo bio motiv da bolje kuham, iako sam pred sam kraj izgubio fokus koji me je na kraju i koštao odlaska iz showa. Samo ispadnje iz natjecanja mi je na početku dosta teško palo, ali s vremenom mi je otvorilo neke nove prilike. Dan danas žalim za tim dvobojem s Lorom u kojem smo se borili za direktan ulazak u polufinale. Taj bod manje me koštao gubitka fokusa pri sljedećim zadacima pa, rekao bih, na kraju i samog polufinala. Život ide dalje i treba hrabro gazit naprijed.

• U ovoj sezoni žene su, možemo reći, izdominirale Masterchef kuhinjom. Bio si jedini muškarac koji je izdržao do TOP 5, ali nisi uspio stići u samu završnicu. Sigurno si gledao sve sezone ovog showa pa možeš povući paralelu – je li napokon došla do izražaja ženska urednost i sistematičnost pa pomalo i štreberski stav ili je stvar čiste sreće?

Žene su ove godine odlično kuhale. Pokazale su urednost, fokus i organiziranost što je na kraju i presudilo. Kod ovakvih stvari postoji i faktor sreće, ali mislim da je ipak hladna glava najbitnija za ovakav tip natjecanja.

• Od svih silnih kuhanja koja si odradio na setu, koja tri bi izdvojio kao ona koja su ti se najviše urezala u pamćenje?

Svako kuhanje je bilo posebno na svoj način, ali kada bih morao izdvojiti tri to bi definitivno bili „Vinova loza“ , „Kornet od graha“ i prva audicija, odnosno sladoled od kamilice u kombinaciji sa kruškom. Ova tri jela bila su nešto drugačija od drugih koje sam spremao. Možda ponajviše vizualno drugačija od ostalih. Mislim da sam s audicijom postavio visoka očekivanja žirija jer sam došao sa suhim ledom što je ispalo vrlo efektno.

• Pratili smo svaku sezonu Masterchefa do sada i još uvijek nam je borba s vremenom fenomen. Je li zaista tako stresno s minutama i sekundama kao što se nama ispred malih ekrana čini?

Mogu reći da je uvijek bilo napeto u zadnjim sekundama, pogotovo kako se natjecanje bližilo kraju. Kako je vrijeme prolazilo ulog je bio veći, pa je samim time i količina stresa rasla. Ali s vremenom se privikneš i naučiš se funkcionirati pod tim uvjetima. U početku su bili manje strogi prema nama pa bi nam na izazovima dali nekoliko minuta da razmislimo što ćemo uzeti u dućanu prije kuhanja. Kako se show bližio kraju tako se ta beneficija gubila.

• Napredak kojeg kandidati rade iz tjedna u tjedan je zaista fascinantan. Postoje li neki satovi s mentorima koje mi na malim ekranima ne vidimo, ali ih vi tokom tih mjeseci ipak radite i na taj način učite?

Na žalost nismo imali nikakve satove sa mentorima. Njima je čak i bio zabranjen dolazak do nas. U toku kuhanja nisu nas smjeli savjetovat, eventualno na neki spontani način upozorit. Ipak produkcija sve gleda i zaista im ništa ne promiče. Dobra je stvar što smo ipak nakon kuhanja znali barem dobiti neke male savjete što bi mogli napraviti drukčije, odnosno poboljšati.

• Vidjeli smo kako su neki od kandidata ozbiljno shvatili pripremu za ulazak u emisiju pa je postojala ona famozna Lorina knjižica, sa svim iz prethodnih sezona, koja se dosta koristila u kući. Jesi li se ti ozbiljno pripremao za ulazak u Masterchef ili si iz nekih drugih razloga imao dobru podlogu znanja o kuhanju? Koji je uopće bio motiv za prijavu?

Iskreno, nisam probavao doma sve te tehnike. Još od osnovne škole pratio sam ovu i slične emisije. Knjige o kuhanju baš nisam čitao, ali sam gledao tutorijale na YouTube-u i pratio društvene mreže. U trenutku kada bi pred mene došao novi zadatak mogu reći da sam se najviše oslanjao na svoju intuiciju.

Na samu audiciju me prijavila prijateljica, što se sada ispostavilo kao dobra odluka ha ha.

• Pravo iznenađenje za nas gledatelje je bio slatki tjedan u kojem si se kao dijabetičar nametnuo kao najbolji među kandidatima i radio zaista spektakularne deserte. Jesi li te sposobnosti bio svjestan i prije ili si taj dragulj u sebi otkrio tokom showa? Misliš li da bi preveliki izazov i kušnja bilo biti pastry chef ili je to nešto o čemu u konačnici sanjaš?

Izrada slastica je nešto što me dosta zanima. Možda i zato jer je riječ o preciznom i urednom poslu što se meni sviđa. Mislim da sam uspio razbiti predrasude da dijabetičari ne mogu pripremati slatko. Volio sam i prije spremati slatko, ali u emisiji sam otkrio malo više od same ljubavi prema slasticama. Definitivno je pastry chef nešto čemu težim, a u planu mi je i više naučiti o slasticama za dijabetičare. To je nešto što će biti sigurno zastupljeno u mojoj slastičarnici u budućnosti.

• Prethodna sezona iznjedrila je zaista dobru ekipu koju vidimo da se dan danas drži skupa i prijateljski surađuje. Kakva klima je po tom pitanju vladala u ovoj sezoni i jesi li ostvario takav klik s nekim kandidatima?

S obzirom na obaveze, čujemo se kako stignemo. Ako se ne stignemo vidjeti, onda se znamo čuti preko poruka. Možda je ova sezona malo drugačija od one prošle. Mislim da je nama u većini vremena samo kuhanje bilo u mislima. U svakom slučaju mislim da smo bili i da ćemo ostati u dobrim odnosima. Drago mi je što sam se povezao i s prošlogodišnjim kandidatima. Neki od njih došli su nam u jednu od emisija pa smo zajedno kuhali. Evo baš nakon ovog intervjua idem posjetiti Tomislava Markovića koji vrijedno mijesi najpoznatije krafne u Zagrebu.

• Vrlo si svestran – trenutno završavaš ekonomiju, radio si u struci tokom studija pa čak si se bavio i dizajnom i izradom majica tokom srednje škole. Mlad si i puno je vremena ispred tebe, ali što bi bio san tvojih snova za nekoliko godina i ono s čime bi bio ponosan na sebe?

Nikad nisam mislio da trebam čekati neke godine kako bih uživao u onome što radim. Uvijek sam se maksimalno posvećivao stvarima koje su mi u tom trenutku bile bitne. S obzirom da mi se u zadnje vrijeme gotovo sve vrti oko kuhanja, želim napredovati u tom smjeru. Moj san snova svakako bi bio jedan pastry shop u kojem će se jedan dio završavat pred gostom. Recimo da radim jedan dio laminacije tijesta pred njima. Nije to jednostavno, ali ljudi vole intimu i kada plate nešto da im se posvetiš. Nisam siguran još jedino bi li bi svoj pastry shop prvo otvorio u Zagrebu ili Rijeci. To mi je velika dilema. Rekao bih da je Zagreb možda zanimljivija i bolja opcija ako idem na nešto ekskluzivno.

 Koje su tri stvari koje te kod kuhanja najviše ispunjavaju i tri koje te možda najviše troše i ponekad živciraju?

Kreativnost, pedantnost, emocija na tanjuru i sloboda. Evo, imaš ih čak četiri! S druge strane kad razmišljam o tim stvarima koje troše rekao bih: konstantan pritisak, prevelika očekivanja okoline i samoga sebe te konstantnost. Pod tim mislim da uvijek moraš izbaciti besprijekoran tanjur bez obzira radiš li ih 3 ili 30.

• I za kraj, da se trebaš opisati kroz jedno svoje signature jelo kroz koje će ljudi najbolje shvatiti tvoju osobnost, koje bi to bilo?

Teško mi je kroz jedno jelo opisati svoju osobnost ha ha. Ali ako moram izdvojiti jedno, onda neka to bude „Vinova loza“ iz Masterchefa. Taj dan tema je bilo vino odnosno sparivanje deserta s vinima. Tako sam napravio desert od borovnice i čokolade koji su predstavljali plod vinove loze. Također u tom desertu jedna komponenta je bio sladoled od klinčića i zvjezdastog anisa. Oni se odlično ljube uz sortu merlot. I pitaš se sigurno koja je tu poveznica sa mnom? – zaista volim pijuckat vino, a najdraži mi je upravo merlot pa sam osmislio desert koji će odlično pasat uz ono što volim.

Zahvaljujemo mjestu Burek na Dolcu na ustupljenom prostoru za snimanje.

Foto: Martina Movrić