Vjerojatno ste se, kao i mi, zaljubili u njegove video recepte na društvenim mrežama. Upoznajte Ivana Lončara

Ivan Lončar (@ivo_zinee), mladi arhitekt koji živi i radi u Berlinu, osvojio je naša srca na društvenim mrežama svojim estetskim video-snimcima, receptima prožetim emocijama i izborom glazbe koji nas vraća u prošla vremena, budi nostalgiju i želju za okupljanjem. Iako je trenutno stacioniran u Berlinu, Ivan sebe vidi kao putnika, te smo ga tokom praznika zatekli u Zagrebu, gdje je i studirao. Proveli smo s njim nekoliko sati i vodimo vas na njegova omiljena mjesta, dok razgovaramo o svemu – kavi, glazbi, kuhanju, ali i o društvenim mrežama i njegovim navikama.

D O L A C.

Prva lokacija na koju nas vodi je Dolac, njegovo omiljeno mjesto u Zagrebu. Raduje ga što je Dolac oživio s mnogo kul mjesta na kojima se okupljaju mladi ljudi. Ivan kaže da je srce svakog grada njegova pijaca, pa mu baš ona na svim putovanjima bude prva destinacija, da bi bolje upoznao duh mjesta. Ali ovdje smo da bolje upoznamo Ivanov duh.

• Tko je Ivan, a tko Ivo, postoji li razlika?

Granica između Ivana i Ive je zapravo jako nejasna. Obojica su arhitekti, zaljubljenici u dobar dizajn, hranu i muziku.

• Pjesma s kojom započinješ dan?

Moj glazbeni ukus je veoma eklektičan, pa ono što svira na zvučniku zavisi od mnogo faktora. Jutro gotovo uvijek započinjem u tišini, uz kavu pored prozora, a zatim me uz pripremu doručka prate raznolika društva. Od Edith Piaf, Tereze Kesovije i Bebi Dol do Beiruta i Pocket Palme.

• Omiljeni doručak?

Doručak mi je omiljeni obrok u danu i uvijek se trudim da bude nešto kreativno i inspirativno. Veliki sam pobornik izbjegavanja tipičnog milk&cereal doručka. Jako volim svježi kruh, pa je moj ultimativni, jednostavni doručak topli kruh, kvalitetan maslac i malo cvijeta soli. Odmah potom su tu i Crêpes Suzette i pierogi punjeni krompirom, prženim lukom i slaninom, s vrhnjem.

C O G I T O.

S Dolca smo nastavili druženje i stigli do sljedeće stanice, a to je Cogito specialty coffee bar. Tu je Ivan provodio vrijeme u pauzama od predavanja i prvi put se zaljubio u dobru kavu.

…Kada smo kod zaljubljivanja, zanimalo nas je kada se rodila njegova ljubav prema kuhanju?

Ona je cjeloživotna, naslijedio sam je od mame i bake. Uvijek sam bio prisutan kada se kuhalo. Biti u kuhinji prilikom brižne pripreme jela bilo je ključno, odrastao sam prihvaćajući taj jezik ljubavi prema hrani. Prvo jelo koje sam samostalno pripremio bio je pomfrit koji i nije bio pretjerano uspješan.

• Svaki video izgleda kao da su sati i sati provedeni u pripremanju i montaži, a opet, istovremeno, kao da je to uobičajena atmosfera u tvom domu, i netko je usputno kamerom popratio. S kojom idejom nastaje prvi video, i da li se snimanje razvija onako kako si zamišljao ili je to proces koji se mijenja? Kako biraš koji ćeš recept sljedeće podijeliti?

Proces snimanja je jako dinamičan i gotovo nikada nije onakav kakav sam očekivao i planirao. Usprkos tome, uvijek imam pripremljen koncept koji skiciram, napišem i promišljam prije snimanja. Kod odabira recepata vodim se nekim osjećajem onog što je meni lijepo, izazovno ili što bih volio isprobati.

• Osim što terapeutski djeluju na nas, tvoji videi iz nekog razloga, u nama, ne bude želju za kuhanjem, već da uronimo u atmosferu koju napraviš. I zapravo budemo tvoj gosti. Kada razmišljaš o budućnosti, kako vidiš razvoj onoga što dijeliš na mrežama?

Jako mi je drago čuti ovakvu reakciju, jer je to upravo ono što želim postići. Baš kao što sam ranije naveo, pokušavam prikazati neku atmosferu koja mene veže za najranija sjećanja u kojima sam promatrao kuhanje. Iako se ne sjećam točnih kadrova, sjećam se emocija koje su se u meni budile, kao i gotovo plesnih pokreta ruku, mirisa, glazbe i topline. Upravo to želim prikazati u svojim videima. Postoje razni lijepi snovi vezani za budućnost, mnogi od njih uključuju i druženja oko stola van ekrana, ali o tom po tom! Zasad uživam u ovom odnosu i divnom feedbacku koji dobijam.

A R H I T E K T U R A.

Posljednja lokacija na koju nas Ivan vodi je stan njegovog dragog prijatelja, i nekadašnjeg kolege, fotografa Duška Vlaovića (@duskovlaovic). Njegov ukus, osjećaj za prostor i fotografiju je Ivanov izvor inspiracije kojem se uvijek rado vraća.

• Utječe li popularnost na bilo koji način na tvoju profesionalnu karijeru u arhitekturi? Prate li te na društvenim mrežama kolege iz studija u kojem radiš?

Trudim se držati ta dva svijeta odvojena, tako da popularnost minimalno utječe na moj posao. Iako arhitektura i sve što sam kroz studiranje naučio jako utječu na moje stvaranje na internetu, pomažući mi razumjeti formu, kompoziciju i kadar te stvoriti čvrst koncept i biti jako precizan. Kolege me prate i podržavaju, a ponedjeljkom se raduju poslasticama u uredskoj blagovaonici.

• Recepti, glazba, interijer, modna estetika, čini mi se kao da je sve prožeto nostalgijom za prošlim vremenima. Odakle to dolazi?

Veoma su mi zanimljive interpretacije koje čitam, a gotovo sve u sebi sadrže reč nostalgija. Zaista ne znam odakle dolazi, ali život je satkan od sjećanja i memorabilija na lijepa vremena koja su prošla i služe nam kao putokaz za budućnost pa se valjda tu krije neki trag.

• Primijetila sam da imaš fenomenalnu selekciju posuđa. Na koji način biraš predmete koji su dio tvoje kuhinje?

Posuđe, namještaj, tekstili, sve je to moja velika strast. Biram ih pomno i polako, često puštajući vremenu da mi pomogne donijeti odluku. Veoma cijenim dizajn i izuzetno mi je bitno da upotrebljivi predmeti nisu samo upotrebljivi već pričaju svoju priču i time obogate, jedan inače uobičajeni, proces kuhanja.

• Što ljudi koji te prate na mrežama najčešće pitaju/kažu?

Najčešće imaju jako lijepe reči na kojima sam, uvijek iznova, beskrajno zahvalan. Uživaju u kadrovima, glazbi, ritmu, atmosferi, a često i pripremaju recepte te mi šalju uspješne rezultate!

• Omiljeni recept koji još uvijek nisi snimio?

Panettone. To mi je jako veliki izazov, a s obzirom da mi je to najdraži od svih blagdanskih kruhova, već s proljećem kreću pripreme za iduću sezonu!

• Po kojem mirisu ćeš pamtiti 2023. godinu?

Miris jednog zalaska u parku prirode Capo di Gallo na Siciliji, miris mora, oleandra, vruće zemlje, osunčane kože i soli u kosi.

• Misao s kojom ulaziš u 2024. godinu?

Zahvalnost na svemu što imam, ljudima koji me okružuju, prilikama koje mi se pružaju, ljubavi koju dobijam i mogućnosti da kroz svoje postojanje nečiji dan, bar na kratko, učinim ljepšim.