Ana Jelekovac Jurkin (@nutri.ma.ma): Mnogi roditelji misle da je bitno da dijete bilo što pojede
Za velik broj mama, prva trudnoća je vrijeme kada započinje učenje i edukacija o velikom broju sasvim novih i nepoznatih tema – ulazak u svijet beba i djece. Teme poput spavanja, dojenja i uvođenja dohrane, jedne su od prvih s kojima se susrećemo u prvoj godini djeteta. S obzirom na to da su danas informacije svima dostupne online, mame provode sate i sate u potrazi za savjetima i uputama što i kako. Jedan od profila čije objave vjerno prati gotovo svaka mama zasigurno je Nutri.ma.ma – profil Ane Jelekovac Jurkin, magistre nutricionizma koja je svoj poziv pronašla u svijetu prehrane beba i djece.
S Anom smo porazgovarali o svemu što radi, s kojim se izazovima susreće u poslu, ali upitali smo ju i konkretna pitanja kao što su – kome vjerovati kada smo okruženi velikom količinom oprečnih informacija te kako navigirati između različitih prehrambenih navika u vrtiću i kod kuće.
Journal intervju: Ana Jelekovac Jurkin
Čini nam se da danas nema mame koja ne zna za Nutrimamu. Svi koji te prate na Instagramu, gotovo svakodnevno besplatno dobivaju vrijedne informacije i savjete o prehrani beba i djece, a s Editom Šimić napisala si i knjigu o dohrani “Beba za stolom”. Kako bi nam sama predstavila Nutrimamu?
Kako si se odlučila postati certificirana savjetnica za dohranu?
Uz nekoliko različitih tečajeva, webinare, individualne konzultacije, rad na knjizi, objavama za društvene mreže i newslettere – a sigurni smo da ima još toga – svaka čast kako sve stižeš. Tko je uz tebe dio Nutrimama tima i kako dijelite posao?
O prehrani beba i djece sve se više priča, no internet je i dalje pun oprečnih i zastarjelih informacija, koje nažalost, čujemo i od pedijatara i drugih stručnjaka. Radi li se u Hrvatskoj i na edukaciji stručnjaka ili je jednostavno na roditeljima da sami procjene kome i koliko “vjerovati”?
Velik broj novopečenih roditelja na prve nedoumice odgovore traži na internetu, pogotovo na Instagram profilima koji su popularni među roditeljima. Primjećujemo i kako se svako malo pojavljuju neki trendovi u području dohrane i hranjenja djece koje svi prate misleći da su jedini ispravni, a onda se ispostavi da nisu bili toliko neophodni. Što mislite o tome? Primjećujete li i u svojem polju djelovanja takve promjene?
Tema prehrane, pa tako i prehrana djece, je uvijek plodno tlo za jako rigorozna i isključiva pravila te poticanje straha. Takav pristup je jako čest na društvenim mrežama, gdje se sve više trudimo držati pažnju, izazvati reakciju ili emociju, biti drugačiji itd. Mene osobno jako ljuti ta kultura straha i panike koji se često promiče na stranicama koje se bave prehranom beba i djece, jer smatram da je uloga svih nas stručnjaka roditelje educirati i osnaživati, a ne raditi suprotno.
Upravo zato opet se vraćamo na odgovornost roditelja i filtriranje svih sadržaja koje dobivaju putem društvenim mreža, ali i osobno.
Odgovornost roditelja je i filtriranje svih sadržaja koje dobivaju putem društvenim mreža, ali i osobno.
Vidimo da u svom radu surađuješ sa stručnjacima različitih kadrova – prvenstveno logopedima, no tu su i savjetnici za dojenje, savjetnici za spavanje beba i djece.. Koliko je sve to izravno povezano s hranjenjem i treba li se baš uvijek intervenirati?
Ako se oko nečega trudim u svom radu, trudim se stati na kraj normaliziranju problema kao što su ‘Dijete ne želi dojiti’, ‘Dijete ne želi jesti ništa’, ‘Dijete uopće ne spava’ i karakteriziranju djece kao lijenih, nezainteresiranih, tvrdoglavih i sl. Važno se podsjetiti da su naše bebe mali ljudi i da ako im nešto tako osnovno i esencijalno kao hranjenje ne ide, to je zato što im je to isto hranjenje vrlo vjerojatno zahtjevno, otežano ili bolno.
S obzirom na to da radim i sa starijom djecom predškolske dobi, već sam nebrojeno puta zaključila da se toliko toga moglo spriječiti samo da se reagiralo na male znakove na samom početku. Upravo zato danas surađujem s brojnim stručnjacima, od logopeda, fizijatara, radnih terapeuta, savjetnica za spavanje, psiholozima kako bi našim bebama i djeci pružili holistički pristup i pomoć već kod početnih, blagih ili neznatnih izazova, upravo kako bi izbjegli da se cijela stvar zakotrlja.
Sve što si navela – dojenje, hranjenje na bočicu ili jedenje krute hrane, govor, spavanje, disanje – je zapravo usko povezano i slaže se jedno na drugo i meni je osobno jako važno znati sve te detalje kad radim početnu procjenu, a s druge strane, svjesna sam i ograničenja vlastitih kompetencija i zato mi je suradnja s navedenim stručnjacima jako vrijedna.
Važno se podsjetiti da su naše bebe mali ljudi i da ako im nešto osnovno i esencijalno kao hranjenje ne ide, to je zato što im je vrlo vjerojatno zahtjevno, otežano ili bolno.
S kojim izazovima i teškoćama se najčešće susrećeš u radu s djecom i roditeljima?
Krenula je nova školska i vrtićka godina. Neki su se vratili u svoje grupice/razrede, a neki su se ondje našli po prvi put. Često se dotičeš teme prehrane u vrtiću, a nedavno si spomenula i kako te vrtići znaju kontaktirati. Kakva je danas generalno prehrana u vrtićima? Kako potaknuti djecu – koja doma jedu bez problema – da jedu i u vrtiću?
Često viđam slučajeve u kojima dječica u vrtiću jedu jako lijepo, a doma roditelji imaju velike izazove. To možemo pripisati poticajnom okruženju u vrtiću i jasnim rasporedom i granicama za vrijeme obroka, a to je nešto s čime većina roditelja ima izazove.
Što točno roditelji (koji nisu stručnjaci) mogu učiniti – kako se boriti za bolje obroke u vrtićima? Dolazi li inicijativa za promjene od roditelja, teta ili pak uprave vrtića?
Prehrana u vrtiću će se značajno promijeniti tek kad do toga bude stalo dovoljnom broju roditelja.
Uz određene obroke koje djeca jedu u vrtićima i školama, kako barem one kod kuće učiniti što boljima?
Više o Ani, njenim tečajevima i konzultacijama, kao i o knjizi Beba za stolom, možete pronaći na Instagram profilu Nutri.ma.ma.
Foto: Ana Jelekovac Jurkin