Odrastanje u Lici
- Možete li nam, za početak, pričati o svom djetinjstvu i odrastanju u Lici? Kako je okruženje oblikovalo vaš kulinarski put?
Odrasla sam okružena zdravom, ekološki uzgojenom hranom iz vlastitog vrta, u Lici, u Prokikama, gdje je sve zapravo i počelo. Od malih nogu stjecala sam radne navike i učila o hrani – njezinoj sezonalnosti, od sadnje do pripreme na stolu. Moje prvo kuharsko iskustvo bilo je s majkom, koja me naučila sve obiteljske recepte.
- Vaša obitelj doselila je iz Rumunjske u Liku kada ste imali dvije godine. Kako su se vaši roditelji prilagodili novom životu i koliko je njihova priča utjecala na vaš životni put?
Drago mi je što smo imali priliku početi od nule, a smatram da su moji roditelji savršen primjer kako se predanim radom može puno postići. To mi daje veliku snagu i motivaciju za svakodnevni trud i predanost poslu.
Najljepše uspomene su mi rad u polju, okružena prirodom, te trenutci kada bismo, nakon obrade zemlje, svi zajedno sjeli u kuhinju i pripremali večeru koristeći plodove vlastitog rada.
- Koje ličke namirnice ili tradicionalna jela najviše volite koristiti u svom radu? Čini se da je vaša istinska fascinacija povrće…
Krumpir, ličko zelje, bundeve, rajčice – zapravo, volim sve! Od mesa i ribe posebno bih istaknula ličko govedo (bušu) i pastrvu.
Radu na zemlji pridajem veliku važnost i vraćam mu se svaki slobodan dan. To mi je terapija – bez toga bih vrlo brzo „šiznula“.
- Postoji li neko jelo iz vašeg djetinjstva koje vam je posebno drago i koje ste reinterpretirali u svom restoranu?
Ima jako puno jela inspiriranih mojim djetinjstvom. Istaknula bih mamine domaće noklice, salatu od patlidžana, ribu odležanu u rasolu i malai (kukuruzni kruh).
- Kakav je bio vaš rad s Denijem Srdočem i koliko je on utjecao na vaš razvoj kao chefa? Postoji li neka vrijedna lekcija ili savjet koji posebno pamtite?
S Denijem sam počela raditi vrlo rano, odmah nakon završene škole. Imala sam veliku sreću što sam ga dobila za mentora. Ponosna sam što sam postala njegova najbolja učenica i što mi je povjerio vođenje Neba.
- Ranije ste rekli da ste često bili jedina žena u kuhinji, ali sada vodite tim u kojem dominiraju žene. Kako to utječe na dinamiku rada?
Obožavam raditi sa svojim cheficama – multitasking i urednost su im vrline. No, u ovom poslu spol nije presudan. Ako je osoba vrijedna i kreativna, uvijek će se naći mjesto u mom timu.
Uskoro ćemo predstaviti novi meni koji će se temeljiti na sezonskim namirnicama. Potrebno je mnogo truda, kako u kuhinji tako i izvan nje, da bi se osmislila jela i njihova prezentacija.
Napetost kao snaga
- Prema vašem mišljenju, što gost može očekivati od gastronomskog iskustva u Nebu? Što mislite da će najviše pamtiti?
Uživamo u svom poslu i našim gostima nudimo autentično gastronomsko iskustvo – s mediteranskim karakterom koji nas izdvaja.
- Restoran Nebo već ima Michelinovu zvjezdicu – kakav je pritisak održavati taj standard i možda ciljati još više? S 25 godina, ali gotovo 10 godina iskustva u restoranima, osjećate li strah, odgovornost, uzbuđenje, motivaciju, želju za uspjehom – sve navedeno?
Ta napetost mi daje snagu. Svakog jutra kada se probudim, osjećam visoku razinu motivacije. Skup svih tih emocija upravo je ono čemu sam oduvijek težila.
- Kako vidite budućnost fine dininga u Hrvatskoj?
Svjedoci smo kako se gastronomska scena mijenja – gosti su sve educiraniji, traže jedinstvena iskustva i očekuju vrhunsku uslugu. Mi nastojimo spojiti fine dining s osobnim potpisom, naglašavajući lokalne sastojke na inovativan način. Hrvatska ima ogroman potencijal – od fantastičnih proizvoda do talentiranih mladih kuhara koji donose svježinu i kreativnost.
- Što radite kad ne radite? Tko je Gabriela kad nije u Nebu? Kako provodi slobodno vrijeme?
Imam mnogo hobija – volim odbojku, planinarenje, slikanje i većinu slobodnog vremena provodim u prirodi.
