Ana i Kristina pokrenule su gastro projekt Dvije pizze koji nam svima olakšava život. Razgovarali smo s njima

Anu Kovač i Kristinu Štrigu spojila je ljubav prema hrani, a onda su shvatile da se u kuhinji slažu bolje nego peanut butter and jelly. Zajedno su pokrenule projekt Dvije pizze, a priča o njima ide nekako ovako – obitelj vam se pozvala na večeru, a vi već imate dogovoreno šišanje koje ste odgodili tri puta. Tu su one da skuhaju i dostave (i nikome neće reći da niste to spremili vi). Idete na teambuilding i dosta vam je da za doručak jedete suhi tost, a za večeru složenac od pašte koja je ostala od prošlog teama? E pa tu su Ana i Kristina da idu s vama i kuhaju vam neke zanimljive kombinacije bez laktoze ako zatreba.

Ne znate kuhati, a baš bi htjeli naučiti spremiti pošteni rižoto bez da vam se netko ruga kako to držite nož dok sjeckate luk ili niste sigurni što znači deglaziranje? Ana i Kristina su tu da vas nauče ne samo pripremiti rižoto nego i čips od parmezana koji ćete posipati po njemu. Detaljnije o ovom novom, cool projektu koji nas je zaintrigirao razgovarali smo s Kristinom Štrigom.

Najsretnije su kad nahrane ljude koje vole

• Kako biste se ukratko opisale ti i Ana, koje su vaše najveće ljubavi i strasti? 

Obje smo otvorene, društvene i volimo se bacati na glavu u nove projekte, a uz to volimo kuhati što je ukratko i opis posla koji smo pokrenule. Ako Ani želite slomiti srce, servirajte joj prekuhanu paštu, a najsretnija je kad vidi da konobar nosi njen tanjur. Tri najdraža začina su joj bosiljak, tonka, ružini pupoljci (za gin). Nikad neće odbiti pržene lignje s majonezom. Kao dijete najčešće su je morali tjerati da jede.

Ja plačem samo kad gledam tužne filmove o psima i sjeckam luk. Tri najdraža začina su mi dimljena paprika, list lovora i kumin. Nikad neću odbiti tiramisu i čašu merlota. Kao dijete više sam gledala Jamie Oliver cooking show nego crtiće. Najsretnija sam kad nahranim ljude koje volim.

• Što vas spaja, a što razdvaja? Kako se nadopunjujete u kuhinji? 

Spaja nas ljubav prema putovanjima, kuhanju i štrukanom pelinu. Razdvajaju nas čili papričice, odnosno ljuta hrana koju ja volim, a Anin pojam ljutine je sweet chilli umak. Pomaže nam činjenica da smo obje organizirane, pa tako dok jedna sjecka luk i oblikuje pljeskavice, druga cijepa drva.

Podijelile smo posao nekako prirodno, ja imam bolje ukusne pupoljke pa spajam nespojive namirnice, osmišljavam jelovnik i vodim kuhanje, a Ana vodi dogovore i pregovore i kreće s pripremom namirnica. Ana je bolja s ekonomske strane, racionalnija je i nekad će mi reći “Hej Kike, smiri malo entuzijazam, stvarno ne trebamo raditi bor od profiterola”. Znate, ja nekad želim napraviti sve i još više.

Drugačiji catering

• Što vas je spojilo i kada se rodila poslovna ideja o Dvije pizze? 

Upoznale smo se prije tri godine na jednom gastro projektu gdje smo obje došle kao entuzijastkinje koje znaju i vole kuhati. Prije toga smo radile ljetne sezone u restoranima u Americi, samo što je jedna bila na jugu, a druga na sjeveru. Tad smo kliknule i shvatile da se dobro slažemo i privatno i poslovno.

A Dvije pizze, to vam se kuha već dugo. Krajem prošle godine smo spontano odlučile prihvatiti kuhanje na teambuildingu za 30 ljudi. Nakon prvog teama i njima i nama se svidjela ta ideja i odradile smo još par teambuildinga, a nakon toga i radionica. Nakon toga krenula je ozbiljnija priča o Dvije pizze i razmišljanju na koje sve načine možemo razveseliti, a istovremeno i nahraniti ljude.

Čini nam se da se catering svodi na deserte u čaši i kanapee s malo dimljenog lososa, a mi želimo da probate i hummus s mrkvom, krekere s parmezanom i najkremastiji tiramisu.

• Dakle, kuhate za druge, dolazite im kod kuće, na team buildinge, radite meal prep, catering, organizirate radionice, privatne večere? Što će sve projekt Dvije pizze uključivati? 

Da, da da i da! Na našem meniju možete pronaći sve navedeno, ali uvijek smo spremne za dogovore i pregovore. Za sad radimo manji catering, oko 30-40 ljudi jer nam je stvarno bitno da hrana bude lokalna, sezonska i svježa i naglasak na kvalitetu, a ne kvantitetu.

Nema loših učenika, samo učitelja

• Prema vašem mišljenju, u čemu ljudima najviše treba pomoć u kuhinji? Zovu li vas više za zahtjevnije kulinarske zadatke ili ih više učite osnovama? 

Ljudi se nekako najviše boje kombinirati namirnice i začine, poput grilanih breskvi u salati s pršutom. Mi smo tu da otkrijemo druge začine uz sol i papar, ali i naučimo kako savršeno oblikovati gyoze i ispeći steak. A dobre smo i s tijestom, čekajte da probate naše štrukle. Imali smo nekoliko polaznika koji su prvi put mijesili tijesto, a na kraju su dobili savršene germknedle. Nema loših učenika, samo učitelja.

Za sad imamo radionice po temama, najviše je tražena radionica gyoza gdje sve radimo od nule – tijesto, nadjev i umak. Ali spremamo nešto novo, pa nas pratite da prvi saznate jer se dosta brzo rasprodaju.

• Čemu se najviše veselite u novim poslovnim avanturama? Očekujete li i neke izazove?

Jedva čekamo osjetiti onaj adrenalin kad u petak popodne sjednemo u auto i krenemo na lokaciju nekog team buildinga, upoznavanju novih ljudi i porukama “A kad će nova radionica?”. Naravno, ovo je posao gdje je svaki dan izazov jer je prometna na Slavonskoj baš kad mi dostavljamo hranu, ja Ani potrošim zadnju naranču koju treba za desert ili nam izbaci sklopka kad uključimo previše indukcija. Ali nama je to uzbudljivo i pokreće nas, volimo izazove i osjećaj kad na kraju dana jedna drugoj damo high five.

• Kako vas je najbolje kontaktirati, preko Instagrama, maila? I koliko unaprijed?

Zgodnije nam je da nam sve napišete u mailu jer Instagram ponekad sakrije poruke, pa si memorirajte dvijepizze@gmail.com jer će vam trebati. Idealno nam je da se javite mjesec dana prije, ali naravno da ćemo za neku cool ideju ili projekt malo stisnuti i odraditi u kraćem roku. Trenutno radimo na području Zagreba, ali za weekend kuhanja idemo po potrebi i na druge lokacije.

Foto: Domagoj Kovačić