Eva je u Chicagu otvorila hrvatski restoran i nazvala ga Doma, ovo je njena priča

Eva Knezović rođena je i živi u Chicagu, ali cijela njezina obitelj dolazi iz Hrvatske. Kako je ljeta provodila u Hrvatskoj, u druženju s velikom obitelji i usvajanju svojih korijena, tako je osjećaj za “doma” sve više povezivala s Hrvatskom. Gledajući mamu i baku kako kuhaju domaće specijalitete, rasla je i njena ljubav prema hrani. Nakon završenih prehrambenih studija u New Yorku, odlučila je u Chicagu otvoriti svoj restorančić i nazvala ga “Doma”. Doma je autentično mjesto gdje se uživa u domaćim specijalitetima poput juha, sarma, ćevapa, ali i kolača poput oblatnih, kiflica, breskvica. Doma je mjesto koje objedinjuje Evinu ljubav prema hrani, hrvatskoj kulturi i dizajnu, ali i mjesto koje brojnim gostima svakodnevno pruža osjećaj kao da su kod kuće.

Porazgovarali smo s Evom o otvaranju Doma, inspiraciji za jela i uređenju lokala, a otkrila nam je i kako se Amerikancima sviđaju naša jela te kako Hrvati reagiraju kada posjete Doma.

• U Chicagu si otvorila hrvatski restoran, možeš li nam se predstaviti? Koja je tvoja povezanost sa Hrvatskom, a koja s Amerikom?

Rođena sam u Chicagu, ali roditelji su mi iz Hrvatske pa svakog ljeta odlazim tamo provesti vrijeme s obitelji i povezati se s korijenima – tamo se najviše osjećam kao kod kuće.

• Odakle ideja za otvaranje hrvatskog restorana? Je li to bila tvoja želja već dugo, ili je do toga došlo spontano?

Išla sam na sveučilište u New Yorku gdje sam studirala Food Studies (kritičko ispitivanje hrane i njezinih konteksta unutar znanosti, umjetnosti, povijesti, društva i drugih područja) i radila sam u različitim područjima prehrambene industrije.

Oduvijek sam znala da želim raditi za sebe, ali nisam bila sigurna na koji način. Imala sam osjećaj da Chicagu nedostaje nešto jednostavno, a autentično. Oduvijek sam gledala baku i mamu kako kuhaju dok sam odrastala, tako da mi je to bilo vrlo prirodno. Ukazala se prilika da sve svoje interese stavim na jedno mjesto – hranu, dizajn i svoju kulturu.

• Koliko je proces otvaranja hrvatskog restorana u Chicagu bio izazovan? Imaš li problema kod nabave nekih namirnica i sastojaka?

Najveći izazov bilo je otvaranje tijekom COVID-a. Počeli smo s tri artikla na jelovniku i od tamo je sve krenulo. Šalim se da sam guglala “kako otvoriti restoran” jer mi je sve to bilo jako novo u vrlo teškom okruženju, ali ne bih to mogla bez svoje obitelji i svih koji su mi pomogli. Kao i mnoge druge industrije, imali smo poteškoća s nabavom sastojaka zbog stanja globalne ekonomije. Koristimo puno lokalnih sastojaka poput jaja, mesa, voća i meda, pa je bilo teško održavati dosljedne zalihe, a i cijene su uvelike porasle. Svaki dan donosi nove izazove, ali jako sam ponosna koliko smo narasli unatoč svim tim izazovima.

• Kako su gosti prihvatili hrvatsku hranu? Imaju li Amerikanci neki favorit od naših jela?

Svi vole hrvatsku hranu, a posebno naš domaći burek, peciva i ćevape – dobili smo nagradu za najbolji sendvič u Chicagu prošle godine od novina The Chicago Tribune!

Sviđa im se što imamo hrvatske i neke europske specijalitete, ali i američke opcije poput hash browna, tako da ima za svakoga ponešto. Ova kombinacija hrane pravi je odraz mog odrastanja, ali i načina na koji danas jedem.

• Neka od jela koja smo vidjeli da pripremate su ćevapi, sarma, burek, domaće juhe i kolači. Tko je zaslužan za recepture i pripremu tih jela?

Inspiraciju za naše recepte dobivamo s više mjesta, ali uvijek se sjetim “kako to rade doma”. Na početku smo sestra Marina i ja spremale kolače, sestra Kata je pravila burek, a brat Marijan (po njemu se zove Brato’s Turkey Sando) radio je u prednjoj blagovaonici i mamio osmijehe svim gostima. Tata i stric prave kiseli kupus koji koristimo za naše sarme, a to je mamin recept.

Budući da su naš jelovnik i klijentela toliko porasli, sada s nama rade još dvije Hrvatice, jedna koja radi slane artikle i jedna koja radi kolače. Voljela bih imati cijelu ekipu domaćica da proširimo jelovnik! 🙂

• Čak si i u uređenje unijela hrvatski duh; od stolnjaka i podmetača, do starinskih tanjura i zdjela. Tko je zaslužan za uređenje prostora i odabir detalja, a tko za vizualni identitet Doma?

Ja sam odabrala svaki detalj za kafić, od dizajna do tanjura i tako dalje. Inspiriram se tipičnim kafićima u Hrvatskoj i kućom moje tete – htjela sam postići osjećaj pravog doma. Moja sestra Kata i ja brinemo se za vizuale i brendiranje, ne planiramo previše niti plaćamo nikakav marketing, volimo da sve bude vrlo prirodno i jednostavno, ali zabavnije, zbog čega djeluje vrlo autentično.

• Kakve su reakcije Hrvata kada dođu u Doma?

Vjerujem da su ljudi oduševljeni iskusiti svoju kulturu i ponovno se povezati s njom na mjestu kao što je Doma. Sretna sam što im mogu omogućiti to iskustvo čak i u Chicagu. Volim upoznavati ljude s Balkana, to su neke od najboljih interakcija koje sam imala.

• Osim restorana, imaš i trgovinu vintage namještaja Doma by Doma. Kako je došlo do te priče?

Kad sam se preselila iz New Yorka u Chicago, počela sam nabavljati namještaj za svoj stan i primijetila da se ljudima jako sviđa moja kolekcija, pa sam je počela prodavati. Ubrzo sam već slala stvari po cijeloj zemlji, pa čak i u Aziju. Sama vodim kafić i trgovinu namještajem pa sam morala staviti namještaj na kratku pauzu kako bih se usredotočila na kafić, ali uskoro će ponovno raditi.

Foto: Instagram (domameanshome)