Umjetnost kakvom ju znamo nije rezervirana isključivo za galerije, koncertne dvorane, kino platna ili daske koje život znače. Ona nas okružuje na svakom našem koraku i ako dobro pogledamo, vrlo lako ćemo ju i primijetiti.
Beleške jedne Ane
O umjetnosti koja se svakodnevno kreira u svijetu gastronomije, uistinu mnogo nam može ispričati Ana Jerković Maslak, suvlasnica i druga generacija poznate slastičarnice Bioled u Kragujevcu, čije torte su istinska remek-djela i malo je za reći da nam jedna za drugom oduzimaju dah.
Predivno je za vidjeti koliko talentiranih ljudi ima u našoj regiji i svojevrstan je privilegij uživati u njihovim kreacijama vrhunskog dizajna i kvalitete, a baš takve su i Anine torte koje u Bioledu stvara sa svojim timom i za koje zaslužuje čuti cijeli svijet. Dotad, voljeli bismo da za njih čuje Hrvatska i zato vam u nastavku predstavljamo Aninu priču!
- Kada bi se morala predstaviti našim čitateljima, što bi sve otkrila o sebi? Tko stoji iza Beleški jedne Ane, otkud si, čime se baviš, što ti sve vedri dane?
Beleške su nastale iz moje potrebe da izađem iz okvira kalupa koji me je gušio i ograničavao. Željela sam ljudima prikazati da postoje drugi svjetovi, da ne mora sve biti roza i zlatno. Da i jedna naizgled obična torta može probuditi emocije i da nas dotakne kao što pjesma to može.
Moj radoznali duh je u stalnoj potrazi za novim izazovima. Ne zadovoljavaju me ustaljene stvari i život po navici.
Otuda toliko različitih područja koja me svakodnevno opuštaju i inspiriraju – fotografija, cvjetni dizajn, ronjenje… Paraglajding s mojim suprugom, jedno je od najneobičnijih iskustava dosad.
Po povratku sa studija iz Beograda u moj rodni grad, bila sam jedno vrijeme izgubljena, a onda sam polako otkrivala čari života u manjem gradu – više vremena za sebe, obitelj, manje gužve u prometu, manje buke i stresa. Dan mi počinje u zoru i jutro je moja baza iz koje crpim energiju za ostatak dana.
- Na tvoj Instagram profil ‘naletile’ smo kada si objavila fotografiju bajkovito elaborirane torte na tri kata s balerinom i Orašarom i moramo priznati da si nas doslovno pomela s nogu. Kada je počela tvoja priča u slastičarstvu i kako je tekao taj put?
Moji roditelji su još davne 1991. godine osnovali firmu za izradu pekarskih proizvoda Bioled, da bi nakon nekoliko godina počeli i s proizvodnjom torti. Po završetku fakulteta, brat, njegova supruga i ja uključili smo se u njeno poslovanje i svatko od nas je dao svoj osobni pečat. Iza nas je puno sajmova i profesionalnih obuka od strane vrhunskih svjetskih slastičara, a proces učenja i dalje traje.
Sebe vidim kao nekog tko više naginje k umjetnosti, ali me je struka inženjera oblikovala tako da sam spojila kreativnost i znanje stečeno tijekom školovanja.
Torta s balerinom i Orašarom bila je dosta komplicirana i zahtjevala je potpunu posvećenost od strane cijelog tima. Zato sam na nju posebno ponosna.
- Ove bajkovite torte danas su tvoja uža specijalnost, barem ako je suditi po radovima koje nesebično dijeliš s publikom. Sjećaš li se svoje prve? Kako je izgledala? Brojiš li uopće koliko si ih dosad već izradila?
Da bi se došlo do ovakve pedantnosti u radu, bilo je potrebno da veliki broj torti prođe kroz naše ruke. Dakle, ne znamo broj, ali znamo da ih je bilo jako puno!
Čini mi se da je u ljudskoj prirodi da se rijetko osvrćemo na prošlost. U trci s vremenom, stalno smo u nekoj budućnosti, mislimo da može više, bolje, ljepše. Kad bi bar malo zastali, smatram da bismo mnogo toga imali za reći samima sebi. Smijali bismo se više i bili ponosniji na sve rezultate rada koje smo do sada postigli.
Naša prva torta bila je dekorirana sa slatkim vrhnjem. Nije čak ni bila bijela, već je imala taj neki žuti ton, s oborenim rubovima. Kao da je sama po sebi htjela zaplakati. Ubrzo smo otkrili šlag i fondan pa je sve postalo mnogo, mnogo lakše i ljepše.
- Na što si posebno ponosna kada su u pitanju tvoje torte? Je li to sami dizajn koji ih definitivno izdvaja iz mase, jesu li to uloženi trenuci truda i vremena, materijali s kojima radiš, reakcije koje povratno dobivaš…? Ili pak kombinacija svega navedenog?
Naše torte pričaju priču! One nam dozvoljavaju da govorimo jezikom umjetnosti i da se sa njima igramo. Vrijeme stane, a trud s isplati kada svaka torta ugleda svjetlost dana! Najljepši kompliment bila je poruka jedne djevojke da naše torte izgledaju kao da su ispletene maštom i najfinijom svilom!
- U procesu izrade torte po narudžbi, koji te dio najviše veseli, a koji možda najviše stresira? Što ti je najveća nagrada?
Najveća nagrada nam je zadovoljan klijent. Bavimo se poslom koji druge čini sretnima, a njihova sreća nas upotpunjuje.
Vesele me ljudi koji su drugačiji, koji mi vjeruju, s kojima zajedno pomičemo granice i koji nam dozvoljavaju da od nemogućeg stvaramo moguće!
Postoje stvari na koje nikako ne možemo utjecati, a jedna od njih su vremenske prilike iliti neprilike. Vlaga i jako toplo vrijeme najveći su neprijatelji naših torti! Iako se rade u strogo kontroliranim uvjetima, kada torta izađe iz radionice i krene na put do klijenta, neadekvatno čuvanje moze dovesti do raznih nepredviđenih okolnosti. Torta može nabubriti, oštetiti se, pasti… Odahnemo tek kad nam klijent javi da je zadovoljan s tortom i da je sve bilo kako treba.
- Za koje sve prigode vaši klijenti najčešće naručuju tvoje torte i između kojih sve opcija mogu birati?
Ljudi uglavnom naručuju torte za vjenčanja, dječje rođendane i razne druge proslave. Događa se da dođu s već spremljenom slikom koju su vidjeli na Pinterestu, a ima i onih koji ispričaju svoju priču i na temelju nje mi osmišljavamo i izrađujemo tortu.
Posljednja u nizu torti, kreirana je na osnovu priče jedne mame koja je imala ideju da torta ima elemente biblioteke, jer se njena djevojčica od godinu dana voli igrati samo s knjigama. Krenuli smo od tih želja i napravili tortu koja je na donjem katu bila prava, mala biblioteka, prvi kat su bile ručno pisane stranice knjiga, a na samom vrhu torte u fotelji je sjedila djevojčica koja čita knjigu. Sve to smo “začinili” ljestvama koje su cijeloj priči dale posebnost.
Dječje torte nam daju veću mogućnost igre, dok su svadbene torte uglavnom bijele, s cvjetnim dekoracijama. U posljednje vreme, mladenke se odlučuju i za neke “modernije” varijante, pa je tako torta pobjednica za 2021. godinu definitivno bila torta s konfetama od jestivog papira i za mene najdraža mladenkina torta koju smo do sada radili.
- Koji su ti najdraži materijali s kojima stvaraš ova remek-djela?
Svaki materijal je priča za sebe. Fondan daje tu neviđenu preciznost i pedantnost, šlag je uvijek u modi, dok buttercream ima takvu konzistenciju da različite tehnike njegove upotrebe omogućavaju da torta postane pravo umjetničko djelo. Izgled torte definitivno diktira koji će se materijal koristiti.
Zanimljiva mi je upotreba jestivog rižinog papira koji se transformira u neobičnu dekoraciju koja podsjeća na prozirne valove.
Prije godinu i pol dana, za potrebe jednog slikanja, predstavila sam 5 torti od kojih je svaka imala svoju priču ispričanu kroz različite materijale i tehnike dekoriranja.
Voljela bih jednoga dana napraviti izložbu torti u nekoj galeriji, da komuniciram sa svojom publikom kroz ovakav način predstavljanja moje umjetnosti. Slikari imaju izložbe, dizajneri revije, hajde da i tortama damo neki drugačiji izlazak u javnost!
- Vjerujemo da ovisi o brojnim faktorima, no koliko je otprilike vremena potrebno da nastane jedna tvoja torta? Uzmimo za primjer upravo ljepoticu na tri kata na temu Orašara koju si predstavila u prosincu – je li ona ujedno bila i tvoja najzahtjevnija torta ili su i drugi radovi podjednako kompleksni?
Teško je odrediti, jer je cijeli tim ljudi uključen u njenu izradu. Sve počinje od same ideje, koja se ponekad danima kuha, a ponekad nas ideja pogodi kao grom iz vedra neba!
Kada imamo jasnu viziju kako nešto treba ispasti, svi kreću raditi svoj dio posla. Izrađuju se kore, file, torta se formira, dekorater dobiva napunjenu, savršeno zaglađenu tortu, a onda se otvara njegov podij za igru. Kombiniraju se boje, teksture, raspored figura, biraju se elementi koji će se najbolje uklopiti u dizajn torte.
Najveći izazov bila je torta koja je imala slične elemente kao ova na temu Orašara, koju smo radili početkom prošle godine. Svaka iduća izvedba torte poput nje bila je brža i lakša.
Za mene, kao nekog tko se bavi i osmišljavanjem receptura, najzahtevnija je bila torta za mladence iz Palestine, koji su željeli da okus torte bude kombinacija lavande, limuna i maslinovog ulja.
- Što je ono najljepše u tvom poslu? Kakav je osjećaj raditi ono što voliš, svojim rukama izrađivati i oblikovati umjetnost?
Ako bih mogla izabrati nešto najljepše što mi je moj posao donio, to su definitivno poznanstva s ljudima koje ne bih upoznala da se ne bavim ovim poslom. Često izgled naših torti prati i određena vrsta scenografije, fotografije i samo tako u kompletu sve ima smisla. Uklapaju se boje na torti s bojama balona, zavjesa, traka. Scenografija se postavlja u najsvjetlijim dijelovima prostora, kako bi što vise prirodnog svjetla fotografu dalo mogućnost da slike budu kao iz bajke.
- Kroz svoju karijeru, je li ikad bilo trenutaka koji su ti poljuljali samopouzdanje ili se jednostavno pokazali kao prepreka koju si naposljetku uspjela prevladati? I je li danas od tvog posla, na području na kojem živiš, moguće lijepo, kako bismo mi rekli pristojno živjeti?
Uvijek kada po prvi put koristimo neku novu tehniku dekoriranja javlja se strah od neuspjeha. Događalo se da napravimo tortu, da nam se ne svidi kako je ona ispala, da skinemo sve s nje i ponovno krenemo s njenom izradom! Greške su tu da nas nauče kako sljedeći put možemo bolje, ukoliko znamo u čemu smo prvi put pogriješili. Zato je znanje naše najmoćnije oružje u borbi protiv manjka samopouzdanja.
Ovaj posao donosi pristojan život u financijskom smislu, ali morate biti svjesni da kao takav zahtjeva vašu stalnu angažiranost.
Nemate vikende, odmore od po dva tjedna, najviše radite kada se drugi odmaraju (Nova godina, Božic, Uskrs). Ne postoji radno vrijeme, upite za torțe dobivate preko društvenih mreža 24 sata dnevno!
- Što jedna talentirana slastičarka poput tebe radi kada ne radi? Bježiš li u slobodno vrijeme dalje od kuhinje kao mnogi kojima je gastronomija poziv?
Uh! Za sebe kažem da radim i kad ne radim! Mnogo stvari me zanima i jedan život je malo da u njega spakiram sve svoje interese! Fotografija, radionice cvetnog dizajna i izrada unikatne keramike, samo su djelić stvari na kojima sam sudjelovala, a koje su doprinijele da u svoj posao utkam znanje koje sam tamo stekla. Opušta me odlazak u prirodu s obitelji, a putovanja su nešto što me puni iznutra i daje gorivo za dalje. Upravo sam se vratila s putovanja gde sam s prijateljicom išla u sladak obilazak Zagreba. Obišle smo sve slastičarnice u gradu i vratile se sa gepekom punim slatkiša!
- Koje snove bi voljela ostvariti u 2022. godini ili budućnosti općenito? Kakvi su ti daljnji planovi?
Sve počinje kao mašta. Onda slijede strast i čisto srce koji me vode do krajnjih destinacija. A njih je puno.
Suradnja s modnim dizajnerima u sklopu koje bismo zajedno napravili reviju u kojoj bi svaka manekenka nosila tortu po uzoru na njenu haljinu!
Povezivanje s dekoraterima, fotografima, floristima, scenografima! Postavljanje nove scene, svjetske, a opet naše!
Sastavljanje novih okusa, nove obuke i puno putovanja!
I za kraj otvaranje slastičarnice u Beogradu kao krune našeg rada.
Foto: Mina Nedić, Tamara Patrick, Milja Ćirić, Monika Pavlović, Danilo & Sharon