Ovaj dobro znani izraz preuzet je od kultnog filma kojeg je Ingrid Bergman snimila 1944. godine (i za njega dobila Oscara), a u kojem ju je njeni filmski suprug pokušavao uvjeriti da je luda i da sve što vidi nije stvarno nego da je to plod njene mašte i ludila. Jedna od tih “umišljenih” stvari bilo je treperenje plinskih svjetiljki koje su ukazivale na čudna zbivanja u kući (gaslights). Ingridin lik na kraju ispada potpuno zdrav, a njen filmski suprug ubojica u bijegu. Oprostite ako sam vam pokvarila film, ali bolje i to nego da nikad ne prepoznate njegov značaj u osvještavanju toksičnih odnosa u kojima se, nažalost, brojne žene nalaze i danas.
Gaslighting je oblik psihičkog zlostavljanja pri kojem osoba ili grupa manipulira jednom ili više osoba kako bi dovela u pitanje njihov razum i percepciju stvarnosti.
Pojednostavljeno rečeno, to je ono kad se osjećate krivom, ili se morate opravdavati, za stvari koje niste rekle, napravile ili namjeravale. Prebacivanje osjećaja krivnje na drugoga i zamračivanje vlastite odgovornosti najčešće podsjeća na pasivnu agresiju. No, iako je pasivno-agresivni stil komunikacije definitivno dio cijele priče, gaslighting je puno više od toga. Posebno ako ste po prirodi dobra osoba koja to nikad drugome ne bi napravila.
Činjenica da su ponašanja vezana za gaslighting uvijek pomiješana i isprepletena s dobrim namjerama, riječima i djelima osobe koja nam to čini, to cijelu situaciju otežava jer generalno imamo tendenciju uljepšavanja stvarnosti. Teško je priznati si da nas netko tko nas voli vuče za nos. Nismo li prepametne za to? No, ipak se događa. Osobe koje su nižeg samopouzdanja i koje imaju slabiju kontrolu emocija te one koje inače propitkuju svoja ponašanja i odluke mogu biti prijemčivije za geslajtera. No, to ne znači da i one koje su jake i nepokolebljive ne mogu pasti pod utjecaj manipulatora. Stvar je vremena jer oni nekad rade na iscrpljivanje. Dakle sve smo ili nekad bile u tome ili smo sad u tome ili ćemo biti. Teško je izbjeći geslajtera, ali nije ga nemoguće pobijediti.
Da se ne varamo, gaslighting je nekad ono što mi drugima radimo jer svi mi donekle volimo biti dominantni u nekim situacijama. Volimo kad smo u pravu, volimo pobijediti u svađi ili dominirati razgovorom s nekim argumentima. Tako nam se i nenamjerno može omaknuti da ponekad “zamračujemo” druge, samo zato da održimo našu poziciju. Jer gaslighting je namjerno, ali i nenamjerno zlostavljanje kako bi preuzeli dominaciju nad drugom osobom. Dakle, nekima možda ima pomoći. Možda naš geslajter samo ne zna što radi, nije svjestan svog žalca s kojim nas ubada? Ili je to samo još jedna racionalizacija i pakiranje cijele stvari u “šećer” u nizu? Hm…’ajmo vidit!
Gaslighting se ne događa samo romantičnom odnosu
Postoje razni izričaji unutar ovog fenomena, a najčešće se događa unutar romantičnog odnosa. No, nije to jedino mjesto za geslajtere i geslajterice. Oprezne trebamo biti i na poslu, ali i u odnosu s prijateljima ili obitelji. Ponekad “dobri stari” gaslighting možemo dobit upakiranog u politički govor. Sjetimo se samo prebacivanja odgovornosti na roditelje po pitanju slanja djece u vrtiće i škole za vrijeme pandemije. Kao da su kolektivno svi odlučili izmaknuti se iz te zbrke i ostaviti roditelje u “neobranom grožđu” odluke: ako ih ostavim doma sprječavam im normalno djetinjstvo, a ako ih pošaljem u školu riskiram njihovo zdravlje. Geslajtati možemo i vlastitu djecu kad im umanjujemo osjećaje, govorimo da nisu u pravu ili da izvrću činjenice. Nenamjerno, sigurna sam. Ali ipak to radimo. U ovom članku bavim se geslajtanjem u romantičnim vezama. Što ne znači da i ove druge ne trebamo imati na radaru.
Prepoznaj obrazac!
Kako bi sa sigurnošću mogle reći da nas netko geslajta, takvo se ponašanje mora ponavljati. Jednom se može bilo kome dogoditi (pa i vama). Netko će na opomenu reagirati i prestati to raditi jer nije namjerno. No, onaj ili ona koji ni nakon opomene ne prestaju, e tu se već radi o ozbiljnoj i jako crvenoj zastavici.
Ovo su rečenice koje možemo čuti iz usta jednog geslajtera ili geslajterice:
Poricanje i laganje: “Ne, to se definitivno nije dogodilo”, “Sve si izobličila”, “Ti izmišljaš stvari”
Prešućivanje i zatajivanje: “Nemam pojma o čemu pričaš”
Prebacivanje odgovornosti i krivnje: “Za sve si to ti kriva”, “Da ti nisi to napravila ja ne bi…”
Umanjivanje značaja situacije: “Ne pretjeruj”, “Svi će mislit da si luda”, “To samo može tebi smetati”, “Preosjetljiva si”
Korištenje apsolutizama nikad / uvijek: “Ti nikad ne znaš što se zapravo desilo”, “Ti uvijek izvrćeš stvari”, “Ti si stalno nervozna”
Uopćavanje s namjerom omalovažavanja: ”Svi misle da nisi normalna”, “Svi kažu da pretjeruješ”, “Histerična si”, “Pitaj druge šta misle o tome”
Izvrtanje činjenica i izbjegavanje: “A što kad si ti napravila ono”, “Ti trebaš pomoć”
Ljubav kao izlika: “Ja te volim, ja ti to nikad namjerno ne bi napravio”
Redefinicija prošlih događaja i laganje: “Svađala si se samnom bez ikakvog razloga”
Ukoliko imate osjećaj da se stalno morate ispričavati, da sumnjate u svoje misli, sjećanja ili osjećaje, ako često morate opravdavati partnerova ponašanja ili se osjećate većinom zbunjene, vrijeme je da ozbiljno razmislite jeste li u odnosu s geslajterom. Nije OK bojati se izraziti vlastite osjećaje ili se za njih morati ispričavati. Geslajter će vas pogurati u izolaciju jer više ni sebi ni drugima nećete moći objasniti zašto sebe stavljate na drugo mjesto, zašto se preispitujete ili zašto njega štitite.
It is what it is
Pogled iz vlastite perspektive može nas spriječiti u realnom pogledu na opetovana ponašanja našeg partnera za koja znamo da ne valjaju i da nam ne čine dobro. Spremne smo nalaziti objašnjenja i racionalizacije zašto je “on to tako” i kako zapravo “nije to mislio”. Ponekad je jednostavno potrebno otvoriti oči i vidjeti stvari takvima kakve jesu. Meni osobno pomogne zamisliti Joea Pescija u nekom od gangsterskih filmova u kojima je glumio kako izgovara rečenicu It is what it is. Stvari su takve kakve jesu, prestanimo se zavaravati.
Važno je osvijestiti toksičan odnos u kojem se nalazimo. On može djelovati na nas tako da povećava našu anksioznost, nesigurnost, narušava nam samopouzdanje. Može dovesti i do toga da više same sebi ne vjerujemo.
Kako si pomoći?
Za početak, sjetite se da je osoba koja vas gaslighta potpunosti odgovorna za svoje postupke i da doslovno NEMA opravdanja za njegovo ili njeno ponašanje.
Obratite pažnju na svoje misli i osjećaje, uvažite ih. U razgovoru se pokušajte držati teme, a kad tema ode u neželjenom smjeru, upozorite sugovornika da želite ostati na početnoj temi. Prekinite razgovor ako se osjećate preemotivno da bi ga nastavili. Pokušajte više obraćati pažnju na partnerova ponašanja i akcije, a manje na ono što o njima govori jer djela su, u ovom slučaju, puno važnija od riječi. Primijetite apsolutizme (uvijek, nikad) i upozorite partnera na njih. Recite da vam je teško razgovarati kad je ton isključiv. Ne razgovarajte s ljudima koji vam objašnjavaju da ste mentalno nestabilne ili da s vama nešto ne valja. To ne biste trebale trpjeti.
Zapisujte svoje misli i događaje u dnevnik kako vaše pamćenje ne bi nitko dovodio u pitanje, a i kako vam ne bi izvrtao činjenice.
Razmislite o svojim granicama, gdje je OK da ih povučete, a da ne bi bile rigidne i isključive jer ne želite da drugi budu takvi prema vama.
Nađite si emotivnu podršku i pričajte otvoreno o ponašanjima koja ne želite više trpiti.
Ako ništa od ovoga ne prolazi, možda je vrijeme za razmišljanje o tome kako toksičnu vezu završiti.
Plinske svjetiljke jesu treperile u filmu, nije Ingrid ništa izmislila. Jednako tako neke svjetiljke trepere u vašem životu samo ih je važno doživjeti i vjerovati sebi. Koliko god da je strašno neke odnose prekinuti, zamislite samo kako će vam biti ukoliko to – ipak – ne učinite.
O gorućim temama iz polja psihologije za Journal piše psihologinja Ana Čerenšek. Žena koja je svoju karijeru gradila i kroz sport i kroz rad s djecom danas svakodnevno pomaže ženama u tome da postanu bolje verzije sebe. Svoje znanje nesebično dijeli s čitateljima, a pri tom i odgovara na sva vaša pitanja i nedoumice.
Pratite Journalov Instagram gdje jednom mjesečno donosimo anketu o novim temama koje će Ana obrađivati.
A dileme, probleme modernog života i sve što vas muči u svakodnevici, a vezano je uz pitanja mentalnog zdravlja, možete podijeliti na mail adresu pitajstrucnjaka@journal.hr. Naši stručnjaci će odgovoriti na vaša pitanja.
