Matija Hrkać i Matija Belković
Voljela bih da kroz ovu kolumnu, uz fotografije, mogu prenijeti i miris. Miris svježe pržene kave ovisniku poput mene, najfiniji je miris koji inspirira, motivira i aktivira moždane vijuge. Ljubav prema vrhunskoj kavi bila je dovoljan motiv i dvojici prijatelja i kolega da realiziraju ideju zvanu pržionica kave.
Partneri imenjaci, Matija Hrkać i Matija Belković, udružili su svoje znanje i vještine, te pokrenuli pržionicu kave Cogito Coffee koja se nalazi tik uz njihov Cafe U Dvorištu u Žerjavićevoj 7 gdje se kave mogu i isprobati. Zatim su otišli i korak dalje te otvorili Cogito Coffee Shop u Varšavskoj 11, posvećen samo kavi i čaju. Da sve bude još zanimljivije, Matija Hrkać pritom uživa u restauraciji namještaja, a tu je strast sasvim legitimno uklopio u cijeli projekt pa smo tako u posjetu ovom poduzetnom dvojcu ispunili sva svoja čula – uživali u okusu i mirisu vrhunske kave te pogledu na sjajno uređen interijer. Misija obavljena!
Kako počinje vaša priča o suradnji?
M.H.: Suradnja počinje na jednom lijepom starom kauču u Cafeu U Dvorištu. Tu smo zamislili i kroz dvije godine ostvarili priču zvana pržionica Cogito Coffee.
M.B.: Stani pa kreni.
Zašto kava?
M.B.: Ozbiljniji interes za kavu se razvio spontano. Na fakultetu u Bostonu sam prvi put vidio specijalizirane kafiće i male pržionice vrhunske kave, privukla me cjelokupna kultura na tim mjestima od profila ljudi do estetike, i samog proizvoda. Zatim smo u Zagrebu otvorili Cafe U Dvorištu gdje smo počeli učiti o kavi, pripremi espressa, nabavi i svim ostalim segmentima tržišta vrhunske kave. Trenutno sam kao suvlasnik pržionice Cogito Coffee zadužen za proizvodnju i u tome segmentu me najviše fascinira činjenica da je kava sama po sebi promjenjiva te da, kako mi se nekada čini, imam beskonačan potencijal okusa. Mislim da je to jako uzbudljivo jer je mogućnost istraživanja i otkrivanja bezgranična.
Uživamo u otkrivanju novih vrsta, uzgajivača, i tehnika/načina proizvodnje. Budući da sada kupujemo svoju sirovinu, u većem smo kontaktu s proizvođačima i dobavljačima zelene kave, što nam je otvorilo novu (manje vidljivu) stranu u industriji. Cilj nam je još više učiti o samom podrijetlu i uzgoju kave, te stvoriti stalne i održive odnose s našim dobavljačima.
Što čini jednu kavu boljom, drugu lošijom?
M.H.: Puno stvari utječe na kvalitetu kave; od sorte, podneblja, visine, kvalitete tla, obrade pa do prženja i na kraju spravljanja kave. Svaka zemlja u kojoj se kava uzgaja ima svoje posebnosti, a naš cilj kao pržioničara i barista je pokazati svaku kavu u njenom najboljem svjetlu, barem onome što mi smatramo kod te kave najbolje i najuzbudljivije.
Kakve ste snove imali kao djeca?
M.H.: Znam da sam htio putovati svijetom i izvještavati o raznim pustolovinama, tako sam upisao i novinarski faks, ali tada je došla kava i od tada većina mojih putovanja i pisanja vezana je upravo za kavu.
M.B.: Hmm… moja priča nije tako jednostavna, jedino čega se sjećam je da sam htio biti Američki ninja 4. Nakon toga ”Indijanac” Jones – kako sam tada mislio da se zove. U pravilu nema veze s kavom!
Tko je za što zadužen u firmi?
M.B.: Budući da smo mala tvrtka ili bolje rečeno, još smo u početnoj fazi, nisu uvijek jasne granice pojedinih odgovornosti i zadataka. Uskačemo si gdje možemo i gdje ima smisla. Ja sam u pravilu zadužen za proizvodnju, dok je M.H. za edukacije. M.H. je u većoj mjeri odgovoran za održavanje odnosa s postojećim kupcima i vođenjem naše malog coffee shopa u Varšavskoj 11 u Zagrebu, dok ja vodim ostale segmente kao što su izrada planova i analiza poslovanja. Ali zapravo surađujemo i komuniciramo u svakom polju i smatram da je to jedna od snaga našeg partnerstva.
Matija H., znamo za tvoj skriveni talent restauracije namještaja – zapravo, bolje rečeno, taj štih se provlači kroz sve pore vašeg vizualnog identiteta?
M.H.: Trudimo se svaki prostor koji uređujemo i u kojem stvaramo kavu prilagoditi sebi i našim ukusima. Volim stare stvari ako su dobre i lijepe, šteta ih je ne pokazati, pogotovo što su u pravilu kvalitetnije od današnje masovne proizvodnje.
Što vas najviše oduševljava kod kave (procesa proizvodnje)?
M.H.: Nove kave u pržionici su uvijek prilika za puno kušanja i isprobavanja, oduševljava me što je kava živa, svaki dan je drukčija.
Koja je najbolja kava koju ste ikad kušali?
M.H.: Volim kave iz Kenije, iako je svijet kave toliko raznolik i zanimljiv upravo zbog velikih razlika među kavama. Trenutno imamo dvije kave iz regije Yirgacheffe u Etiopiji. Različito su procesuirane i to im daje potpuno drukčije osobnosti.
M.B.: Zapravo, bez lažne skromnosti, naša Etiopia Aricha koju smo imali u ponudi prošlo ljeto. Kava je bila čista, svilenkastih tekstura i podsjećala je na okus i miris zelenog čaja od jasmina – nešto drugačije i uzbudljivije od prosjeka. Uz tu kavu, ljetos sam pio super kave u Los Angelesu i tu bi izdvojio pržionice Verve Coffee Roasters i Sight Glass. No, zaista je tu puno novih vrhunskih pržionica koje se mogu naći – za razliku od prije pet do deset godina. Za one koji to žele nije teško doći do vrhunske kave.
Gdje se mogu kupiti i isprobati vaše kave – koliko ih vrsta trenutno imate?
M.H.: Naša pržionica Cogito Coffee je povezana s Cafeom U Dvorištu gdje možete probati naše kave. Prije godinu dana otvorili smo i Cogito Coffee Shop u Varšavskoj, prostor koji je posvećen samo kavi i čaju. Također, našu kavu možete probati na drugim mjestima u Zagrebu, Splitu ili Beogradu. Trenutno najpopularnija mješavina nam je Tesla Blend, a njeno ime je inspirirano tvornicom žarulja koja se prije nalazila na mjestu pržionice.
Što vas inspirira?
M.H.: Ljudi koji uživaju u svome poslu te koji se trude biti vrhunski u onome što rade.
M.B.: Sam proizvod (kava), odnosi s ljudima (pogotovo s ekipom u firmi i partnerima), te moja žena Hannah i sin Ezra.
Što biste savjetovali ljudima koji žele nešto pokrenuti u Hrvatskoj (nešto što ste naučili iz svog primjera u poslovanju)?
M.H.: Budite hrabri, uporni i strpljivi! I puno radite!
M.B.: Mislim da je bitno znati tko si i što otprilike želiš/u čemu uživaš, držati se toga u mjeri da si ipak spreman na kritiku i promjenu. Isto tako, mislim da je bitno stvarati prostor za druge ljude i ideje oko sebe čak i onda kada možda nisu sukladne onome čime se ti baviš i/ili čemu težiš. Što se tiče poslovanja mislim da je najvažnija stvar shvatiti da nije svemu suđen uspjeh, ali da to ne znači da se ne isplati probati i upustiti u nove pokušaje.
