Filipa Petrović već 10 godina radi od kuće, putuje i niže poslovne i osobne uspjehe – ispričala nam je kako se može živjeti drugačije
Prošla nas je godina iznenada natjerala da kutak svog doma pretvorimo u home office. Mnogima je trebalo da se prilagode, odvoje privatno od poslovnog i suoče se sa svim izazovima na koje nailaze za vrijeme rada od doma. Trebalo je početi razmišljati izvan okvira, pomaknuti granice i razviti drugačiji mindset. No, ako bolje razmislimo, nije teško biti drugačiji, ako želiš biti svoj. CUPRA predstavlja inspirativne životne puteve ljudi koji život, u svim njegovim aspektima, promišljaju i žive – drugačije.
Jedna je od njih je i Filipa Petrović. Ono što smo mi tek učili, Filipa prakticira već deset godina.
Ova direktorica marketinga odavno u malom prstu ima taj balans posla i privatnog, ali i onog avanturističkog u sebi. Osim poslovnih titula, uz sebe veže i titulu putoholičarke, pravog foodieja i ljubitelja adrenalina. Sve su te njezine etikete bile stavljene pod veliki upitnik prošle godine, ali dotad ih je Filipa naučila savršeno balansirati zbog čega je uz poslovne uspjehe nanizala i brojna uzbudljiva osobna iskustva i uspomene.
Spontano je postala prava mala inspiracija za one koji se ne mogu oduprijeti poslovnoj rutini i svakodnevici, a istovremeno žele ostvariti svoje interese i strasti te baš kao Filipa živjeti drugačije.
- Činiš se kao osoba s malim milijunom interesa! Kako ih sve miriš i pronalaziš vremena da se u svima ostvariš?
Istina je da imam puno interesa, ali istina je i da nisam svima uvijek jednako posvećena. Tako da ne bih rekla da se u svima ostvarujem nego više da uživam u raznolikosti. Ono što mi je stvarno važno je naći balans između privatnog i poslovnog, prijatelja, obitelji te vremena za sebe. Činjenica je da će me većina ljudi koji me dobro poznaju reći da sam jedna od najbolje organiziranih ljudi koje poznaju, to sigurno pomaže.
- Voditeljica si marketinga Della za srednju i istočnu Europu. Zvuči kao posao zbog kojeg si na videopozivima 0 do 24. Kako balansiraš sebe poslovno I sebe privatno? Koliko je taj posao sam po sebi dinamičan?
Pitanje je da li pričamo o mom poslu danas ili prije godinu dana. Razlika je velika, ali ono što je konstanta je veliki broj video poziva. Ipak, nisu od 0-24 već uglavnom od 9 do 17. Upravo je tu moj balans! U prvim fazama karijere to nisam mogla, ali zadnjih par godina sam dosta stroga oko toga da laptop gasim nakon osmosatnog radnog dana, da vikendom ne radim ( osim par iznimaka na razini godine). Meni rad od doma jako paše i upravo mi on pomaže u balansu jer umjesto odlaska i povratka na posao imam vremena za jutarnje rituale, trening i doručak.
“Ova nas je godina učinila prilagodljivijima i svi skupa manje zaziremo od promjena”
Priznat ću da je posao bio puno dinamičniji prethodnih 9 godina nego posljednjih godinu dana kad je uključivao bezbrojne evente i sastanke u tridesetak zemalja regije što je značilo otprilike jednak broj putovanja. Danas pak dinamiku pronalazim u raznolikosti zadataka i projekata i činjenici da nas je ova godina sve natjerala da postanemo puno kreativniji i prilagodljiviji te mi se čini da svi skupa puno manje zaziremo od promjena.
- Većina se nas upoznala s konceptom rada od kuće tek prošle godine. Ti to prakticiraš već godinama. Što bi istaknula kao pozitivnu stranu, što kao negativnu I bi li se ikad vratila ‘uredskom’ načinu funkcioniranja?
Točno, ja sam službeno u home officeu već skoro 10 godina. I osobno u njemu vidim mnogo prednosti, iako mi je trebalo godinu ili dvije da se naučim izbjeći neke zamke koje isti donosi.
Za mene je svakako pozitivna fleksibilnost, ušteda vremena za odlazak u ured, vlastita kuhinja umjesto uredskih gableca i ono možda najvažnije -produktivnost. Osobno se puno bolje koncentriram kad sam sama u uredu, a kolege susrećem na putovanjima, konferencijama i strateškim sastancima. Negativne strane bile bi nedostatak kontakta s ljudima, pogotovo sad kad je on sveden na minimum u svim sferama života, potencijalno lošija razmjena informacija, rizik da cijeli dan ne izađete iz kuće ili se ne presvučete iz pidžame. I svakako činjenica da je mnogima teško razdvojiti privatno od poslovnog vremena i prostora.
- Istovremeno si workaholic i putoholičar – kako se to dvoje nadopunjuje?
U mom slučaju jako dobro jer moj posao bi u normalnim godinama omogućavao 15-20 putovanja na razne destinacije te bih često produžila poslovni put i pretvorila ga u godišnji odmor. Činjenica da volim raditi ublažava anksioznost dok čekam na neko sljedeće putovanje, a pomaže i financijski omogućiti sve moje putoholičarske ambicije. Tako da bih ustvari zaključila da su te moje dvije odlike jako komplementarne.
- Smatraš li onda da je zbilja sve moguće posložiti kako želimo – raditi punom parom i uživati u svim drugim hobijima i osobnim interesima?
Mislim da je to jako individualno jer ovisi o očekivanjima svake pojedine osobe. Čini mi se da sam ja svoja očekivanja i želje prilagodila onom što je meni bilo izvedivo te me činilo sretnom i ispunjenom. Dok sam u Hrvatskoj, često ćete me naći na planini, u gojzericama, skijama ili biciklu, drugi dio tjedna bit će posvećen, prijateljima i uživanju u finoj hrani i divnim vinima, a onda ću pokušati makar tri ili četiri puta godišnje otputovati na neko novo mjesto u potrazi za nekim novim iskustvom. Meni je to i više nego dovoljno.
- Jesi li oduvijek ovako funkcionirala? Je li postojao neki breaking point u kojem si odlučila da može i drugačije i da želiš ‘best of both worlds?’
Vjerujem da sam se razvijala i napredovala u traženju sebe i svog balansa kroz godine. Da mi je uvijek bilo važno biti ispunjena na svim životnim poljima – je. Da sam postala pametnija i sposobnija u slaganju toga kroz zadnjih par godina – jesam. Činjenica je da sam se i poslovno dokazala i ostvarila pa sam imala osjećaj da si mogu dozvoliti da malo stanem na loptu i presložim prioritete.
- Iza nas je pandemijska godina, a ograničenja još uvijek traju. Jesi li uspjela negdje otputovati, ako jesi, kako je taj posjet izgledao?
Evo, ovaj tjedan obilježavam godišnjicu od zadnjeg dolaznog leta u Hrvatsku i moram priznati da me to baš jako rastužuje. Ipak, uspjelo se malo istraživati i u ovim ludim okolnostima.
U prvom djelu 2020. smo se posvetili istraživanju novih lokacija u Hrvatskoj, a u studenom smo se uputili i u Toskanu gdje smo otkrili sve čari COVID turizma. Imali smo skoro sve turističke znamenitosti samo za sebe, poznate restorane nije trebalo rezervirati 2 dana unaprijed, a cijene smještaja su bile bitno povoljnije nego ikada prije.
- Kao ljubiteljica putovanja, kako si se nosila sa silnim manjkom istih zbog pandemije? Jesi li se upustile u neke druge hobije?
Preokupirala sam se drugim stvarima i interesima. Sport i kuhanje su me zabavljali kroz prvi dio pandemije, u drugom dijelu sam se posvetila istraživanju Hrvatske, učenju wind-surfanja te kupnji i uređenju stana. Trenutno maštam o godišnjem za uskršnje praznike, a kao opcije se pojavljuju Sicilija i Azorski otoci.
- Popriličan si adrenaline junkie. Što je najluđa stvar koju si isprobala na nekom putovanju? Što voliš kod takvih pothvata (nalet uzbuđenja, izazov…)?
Vjerojatno najluđa stvar na putovanjima je bila vožnja brdskim biciklom niz cestu smrti u Boliviji, tamo sam se i zaljubila u taj sport. Vjerojatno bih trebala spomenuti i ronjenje s bijelim morskim psima u Južnoafričkoj Republici.
- Solo putovanja ili ona u društvu? Jesi li više social butterfly ili obožavaš istraživati skroz sama?
Rekla bih da su mi sve opcije drage na neki svoj način ali iako sam social butterfly u svakodnevnom životu, kad dođemo do putovanja draže su mi vrlo male grupe od nas dvoje, troje. Puno se lakše sve dogovoriti i uskladiti sve interese.
- Što te sve još čeka ove godine: imaš li zacrtane neke određene destinacije ili iskustva koja želiš proživjeti?
Ako me 2020. nešto naučila to je da nema smisla planirati previše unaprijed. Tako da mi je jako teško odgovoriti na ovo pitanje, ali sam sigurna da ću napraviti sve da 2021. donese puno novih iskustava i da mi ni trena ne bude dosadno.
Foto: Sanja Tušek
