Darko Pribeg dao je otkaz u tvrtci u kojoj je radio i odlučio slijediti put svoje inspiracije koji ga je izveo iz stanja anksioznosti, nezadovoljstva i nemira na jedan drugačiji način. Odustajanjem. Odustajanjem od potrage, borbe, analiziranja i jednostavnim prihvaćanjem stvari kako jesu. I danas živi svoj život upravo onako kako on želi, radeći ono što voli, okupljajući sve veći broj svojih klijenata, s time da isto uopće ne naziva poslom. A sve to dijeli kroz seminare, bloganje, pisanje članaka i savjetovanje na svojoj stranici.
U svijetu u kojem živimo vanjska buka jednostavno je preglasna, preagresivna da bi se uopće čuli, shvatili što želimo, ‘trigeriraju’ nas naša vlastita ograničavajuća uvjerenja i ono što nas uče cijeli život. I to je sve sasvim normalno. No, mijenjamo se, svijet se mijenja, neki bi rekli ‘budimo se’, te upravo zato sve više posežemo za nekim rješenjima koja će nam život učiniti boljim i ohladiti glavu. Što kažete na to da ustvari ništa ne moramo? Da život može teći tako da uporno previše ne interveniramo u njega… Pročitajte kako je sve pojednostavnio Darko Pribeg.
Možeš li našim čitateljima objasniti što su Tri principa?
Opisati mogu, ali iz opisa teško da će shvatiti što to zaista jest. Da osoba zaista shvati, to se mora desiti kroz uvid koji svakome ponaosob kroz kontakt s razumijevanjem (razgovore, seminare, knjige, snimke), dolazi iznutra. Potrebno je da sami direktno, s dublje razine, tj. iznutra, vidite sve ovo o čemu govorim i pišem. Tek to je istinsko shvaćanje.
Imenom “Tri principa”, tj. “Urođeno zdravlje” ili “Iznutra prema van razumijevanje” naziva se razumijevanje pozadinskog mehanizma (tri ključna aspekta) kroz koji je kreirano ljudsko iskustvo ovog života. Na neki način s ovim uvidom odjednom kao da vidite što je iza kulisa. Sam naziv nije toliko bitan, a suština razumijevanja je shvaćanje uloge principa, tj. medija misli u kreaciji ljudskog iskustva. Dubinsko shvaćanje toga što je to ljudsko iskustvo i tko mi zaista jesmo.
Kad ovdje koristimo riječ misao ukazujemo na nešto puno šire od onoga što su ljudi navikli shvaćati kao misao. Nešto puno šire od verbalne misli. Misao u ovom smislu je medij kroz koji ljudski um u svakom trenutku kreira ljudsko iskustvo. Upravo princip misli je ono što je bitno razumjeti da bi otključali vrata istine, života u skladu.
Kako započinješ svoje seminare s osobama koje se po prvi put susreću s Tri principa?
Nikad nemam plan o tome kako ću započeti seminar, to uvijek dolazi kao inspiracija u trenutku. U pravilu kad ima polaznika koji se s ovim razumijevanjem susreću po prvi put, započinje se vrlo suptilno, takoreći kao da razgovarate s malom djecom. Život, tj. ljudsko iskustvo se sagleda na vrlo jednostavan svima razumljiv način i to tako da se malo po malo ukazuje na temeljnu zabludu o tome kako ljudsko iskustvo funkcionira. Činjenicu da ono što doživljavamo nije stvarnost već kreacija našeg vlastitog uma u svakom pojedinom trenutku.
”Ono što doživljavamo nije stvarnost.”
Općenito, uvijek kad se dijeli ovo razumijevanje, jezik koji koristimo je vrlo jednostavan svakodnevni jezik. Pričamo o svakodnevnim situacijama, nema specijalnih ili stručnih pojmova. Samo se osvrćemo na ono što nam je već poznato. Istina je uvijek jednostavna. Ako nam se nešto čini komplicirano, to znači da smo se zapetljali u mentalne strukture uma i da smo se udaljili od istine.
Na kojim učenjima se između ostalog Tri principa baziraju?
Tri principa nisu učenje i ne baziraju se ni na jednom učenju, to je razumijevanje koje se prenosi kroz kontakt i dolazi iznutra. To je nešto beskrajno jednostavno što svi duboko u sebi već znamo. Nije potrebno da učimo, tj. dodajemo bilo što novo. Potrebno je samo da se prisjetimo. Vidimo kroz slojeve uvjetovanosti i uvjerenja, ništa drugo.
I sam uvid ne dešava se na razini osobnog uma, intelekta već na razini dubljoj od toga, na razini prepoznavanja bezobličnog izvora. Niti jedan koncept, “znanje” ni učenje ne mogu dotaknuti to mjesto jer u njemu nema oblika. Međutim, riječi koje dođu u trenutku koristimo kao putokaz, da na njega ukažemo.
Zašto je ljudima ustvari teško ‘pustiti’, kako funkcionira um?
Osobni um je privid koji omogućava da doživimo poistovjećenost s ovom formom u kojoj se manifestiramo, a koja se naziva osoba. Zadatak tog uma je da ne “pušta”. Um igra igru borbe, izdvojenosti, pokušaja kontrole svog života, svega i svačega. A isto tako, tu ideju da je život borba i da nekoga ili nešto moramo pobijediti, naslijedili smo od ove civilizacije koja podsvjesno zasniva svoje poglede na život na ovakvim lažnim uvjerenjima. Također, teško je pustiti samo dok to pokušavamo jer puštanje i jest nešto suprotno od pokušavanja, dakle, tako to ne ide. Puštanje se jedino može desiti, u nama. I dešava se redovito kad um ušuti.
Znači li to da zaista ne moramo ništa raditi, ulagati nikakav trud i da će se sve razviti najbolje za nas? To mnogima često zvuči kao neka varka…
Da, radi se o unutarnjem stanju nedjelovanja, nešto što se naziva i djelovanje bez djelovanja. Postoji kineski pojam za to, “wu wei”. Svi uvijek nešto radimo, zar ne? Od djelovanja se sastoji ljudski život. Međutim, pitanje je da li je to djelovanje vođeno iz našeg osobnog uma. Radimo li to što radimo jer nas na to navodi neko vjerovanje, program, želja, strah…
Većina ljudi cijeli svoj život praktički sve što radi radi na taj način i zato konstantno imaju osjećaj da nešto moraju. Um uvijek smisli razlog zašto se nešto mora i najčešće taj razlog izgleda jako realistično.
Međutim, postoji i drugi dio nas. Onaj koji se može nazvati mudrost, to je onaj dio nas koji se ne osjeća ranjivo. Koji je uvijek u miru, koji jednostavno zna što i kako u bilo kojem trenutku i bilo kojoj situaciji. Upravo taj dio nas je mnogo stvarniji nego ovaj relativni, individualni, koji je za većinu ljudi jedino što percipiraju. Tek kad otkrijemo taj dio, uviđamo da na toj razini nikad ništa ne radimo i nikad ništa ne trebamo raditi.
Radnja se dešava samo na površini, u svijetu forme i ovom vanjskom svijetu. Kad to otkrijemo više nema osjećaja da mi nešto radimo ili nešto moramo već se kroz nas dešava to što se treba desiti. Doslovno radimo ono što nam u trenutku iz inspiracije dođe. Bez ikakvih dodatnih argumentiranja i mentalnog bavljenja.
”Radi se o unutarnjem stanju nedjelovanja…”
I da, kroz takav način funkcioniranja, sve se slaže. Život nam u praktičnom smislu donosi sve što nam je potrebno pa i daleko više od toga. Za nas postaje moguće ono za što se prije nismo ni nadali da će ikad biti moguće. Stvari se poslaguju na nevjerojatne načine i živimo u dubokom skladu. Bez grčevitih umnih želja za bilo čim, a istovremeno s mogućnošću da se manifestira sve što nam dođe kao istinska inspiracija.
Može li se naš odnos prema mislima uistinu toliko promijeniti da nam to postane stil života? Ako jednom to usvojimo, znači li da nema više prepreka i da ćemo uvijek biti mirni?
Razumijevanje nije stil života. Razumijevanje nije ništa drugo nego uvid u dublju istinu. Kroz taj uvid odjednom nam je omogućeno da tako kažemo da se navigiramo kroz život onako kako s dublje razine želimo. To je redovito sve ljepša i veličanstvenija verzija toga kako naš život i naša svakodnevica izgledaju.
Jedan od aspekata moje životne priče je potpuna sloboda da radim što hoću kad to hoću, da imam sve za čim mi dođe želja, da mogu putovati i živjeti gdje hoću kad to hoću. Međutim, to je moj životni stil koji je došao s razumijevanjem. Netko drugi će s istim razumijevanjem živjeti neki potpuno drugačiji život. Na svoj način sve veći i sve veličanstveniji.
”Dok god osoba iz uma pokušava nešto promijeniti, to može izgledati kao nešto teško.”
Kad da tako kažemo dobijemo razumijevanje, kad nam se počnu dešavati prvi unutarnji “klikovi”. Najčešće se u kratkom vremenskom periodu desi duboka unutarnja promjena u smjeru istine o svojoj pravoj duhovnoj prirodi, smjeru mira, unutarnje sigurnosti, snage, harmonije, povezanosti, osjećaja usmjerenosti, jasnoće itd. Desi se da zakoračimo na sljedeću stepenicu, međutim, sve ovo je jedan proces koji ne prestaje.
To što se desila promjena ne znači da nema više izazova, lekcija, padova. Svega toga i dalje ima, međutim, sve to više nema onu težinu i ozbiljnost kao prije, ništa se više ne može činiti toliko stvarno kao prije. Također, s vremenom, kroz izazove i padove dešava se proces otpadanja vjerovanja, programa, obrazaca kroz koji otkrivamo sve dublji unutarnji potencijal. U skladu s tim kao refleksija u ogledalu u sve bolju verziju mijenjaju se i naše životne okolnosti.
Zašto se toliko trudimo sve razumjeti i analizirati?
Zato što nas oduvijek uče da je to jedini način – da je jedini način da nešto shvatimo i da se nešto promijeni intelektualni mentalni način. Međutim na toj razini stvarne ključne životne istine nikad se neće moći shvatiti jer je sam um koji pokušava shvatiti samo jedan aspekt cijele priče, dakle ne može vidjeti “iza” sebe samog. I upravo čim se manje trudimo analizirati i sve razumjeti, tim više ispod površine uviđamo da već sve znamo. Jasnoća izranja na površinu i život postaje jednostavan.
Kako ustvari mijenjamo svoj odnos prema mislima, jel to nešto na čemu uvijek moramo ‘raditi’?
To je proces koji se dešava sam od sebe, to nije nešto što mi možemo “napraviti”. Kontakt s ovim razumijevanjem je nešto poput katalizatora koji ovaj proces potiče i neizmjerno ubrzava.
”U vrlo kratkom roku ljudi pronalaze svoj unutarnji mir i stvari se drastično poboljšavaju.”
Kakve su reakcije onih s kojima radiš i koji su usvojili Tri principa, jel opisuju to kao nešto što im je bilo lako ili teško?
Reakcije onih koji su dobili razumijevanje, koliko god svaka životna priča bila specifična, imaju zajedničku notu. To je uvijek nešto što je lagano upravo zato što mi tu ništa ne radimo. To je nešto što se dešava samo od sebe. Dok god osoba iz uma pokušava nešto promijeniti, to može izgledati kao nešto teško. U tom slučaju to još uvijek nije razumijevanje već nerazumijevanje, trud, rad, pokušavanje i natezanje.
Vrlo često dešavaju se duboke životne transformacije. Ljudi koji godinama pate od psihičkih problema, kao što su anksioznost, depresija, panični napadaji i drugi ili pak određenih fizičkih problema, u vrlo kratkom roku pronalaze svoj unutarnji mir. Stvari se drastično poboljšavaju, a kod mnogih ovakva stanja i potpuno nestaju.
Kako su Tri principa promijenila tvoj život?
Nema ovdje dovoljno prostora da to istinski opišem. Ukratko, ovo razumijevanje za mene osobno, a isto tako i za sve koji ga dobiju, je nešto najbolje, najnevjerojatnije i najljepše što mi se ikad desilo. Prije njega i sam sam patio od dugogodišnjih psihičkih problema, anksioznosti, nesigurnosti, strahova i mnogih drugih. Život mi je dugo bio samo intenzivna patnja te sam si pokušavao pomoći na nebrojene načine, kroz bilo što s čim bi se susreo. Tek kad sam odustao od potrage za pomoći, ovo razumijevanje je samo kroz jedan kratki razgovor ušlo u moj život i iz korijena ga promijenilo.
Također u godinama poslije dubokih inicijalnih uvida, razumijevanje se produbljuje i sve dublje otkrivanje sebe se nastavlja. Trenutno u praktički svim životnim aspektima živim život koji sam prije mogao samo sanjati. Ljubav, povezanost, harmonija, humor, radost, sigurnost, samopouzdanje, povjerenje, snaga, jasnoća, usmjerenost, sloboda i drugi, aspekti su koji danas ispunjavaju moju svakodnevicu. Isto tako okolnosti zrcale ova unutarnja stanja u smislu da se sve u mom životu savršeno slaže samo od sebe. Radim uvijek ono što me u trenutku najviše privlači i inspirira i zato mi je život nevjerojatno zanimljiv. Uživam u svakom danu i svemu što radim.
Foto: Rajna Raguž
Mjesto snimanja: Program Bar
Više na stranici darkopribeg.com
