Tako se teško vratiti iz Pariza kući. Mislim da je to zajednička boljka svih koji su ga posjetili. Kao sa svim pravim ljubavima, bila je to ljubav na prvi pogled. Prije nekih pet godina sam prvi put udahnuo pariški smog i od tada smo vezani zauvijek. Od tada putovanja u grad mode i ljubavi su sve učestalija, ali i dalje nedovoljno česta za moj ukus, naime mene bi zadovoljilo to da mogu tamo biti doma.
Ovaj tekst pišem netom po povratku u Hrvatsku jer sam inače kratkog pamćenja (posebno za lijepe događaje,one druge pamtim zauvijek), a nisam želio nešto zaboraviti spomenuti. Naravno, u Parizu smo bili zbog posla,showroomovi su za vrijeme Paris Fashion Weeka zaista divna ”obaveza”. Ovaj put mi je zaista bio poseban jer smo po prvi put bili smješteni kod prijateljice Vedrane Ristić koja je zaposlena u marketingu mode kuće Lacoste i ima predivan stan u kvartu Pigalle koji se nalazi na granici devetog i osamnaestog arondismana. Svaki put do tad smo bili smješteni u hotelima i definitvno je činjenica da privatni smještaj ima posebnu čaroliju. Tek u stanu možeš osjetiti kao da si u Parizu ”zapravo”, a ne samo turistički. Osjećaj je, naravno, bio neprocijenjiv. Predivan stan sa visokim stropovima, ogromnim prozorima te poznatim haussmannovim francuskim balkonima za mene su vrhunac estetike u arhitekturi.
Sam kvart Pigalle u posljednje vrijeme postaje jako trendi, mladi, cool ljudi se sele tu jer su cijene za najam stana nešto normalnije (iako ”normalno” za najam stana u Parizu je jako rastezljiv pojam) i postaje sličan ambijentom meni ipak omiljenog Le Maraisa gdje smo boravili svaku put do sada, ali čisto matematike radi valja spomenuti da najam ”stana” od 12m kvadratnih u Maraisu stoji sa režijama oko 800-900 € dok se za tu cijenu u Pigalleu pronađe malo humanija kvadratura. Inače, Pigalle je u povijesti bio poznat kao kvart gdje su ”prijateljice noći” uglavnom stanovale te je kao hommage njima poznati postolar Christian Louboutin nazvao svoje slavne stilleto salonke na špic.
U Pigalleu se nalazi i poznati Moulin Rouge, gdje se i danas održavaju egzotične predstave nalik onima iz poznatog Baz Luhrmannovog mjuzikla sa Nicole Kidman u glavnoj ulozi. Za mene, definitivno (pre)turistički moment koji me ne privlači. Dovoljno je uočiti horde američkih turista kako se manijakalno fotografiraju ispred kultnog ”mlina” kao dokaz te teze.
Kada smo kod (pre)turističkih lokacija svakako nastojte izbjeći La Fayette i Printemps jer osim savršeno uređenih izloga možete eventualno doživjeti napadaj panike koji ja redovito dobijem kad se nađem u blizini te dvije robne kuće koje se nalaze jedna pored druge, jer količina ljudi je nesnosna u svako doba dana, a ako se zateknete tamo u vrijeme božićne histerije samo vam bog može pomoći da ne padnete u epileptični šok od svih mogućih vizualnih stimulansa i nedostatka kisika. Iako, zanimljivo je jednom u životu doživjeti kako organizirani autobusi spremno čekaju horde azijskih turista ispred navedenih robnih kuća dok oni iz istih iznose galone Chanel,Dior i Gucci vrećica (Louis Vuitton nećemo ni spominjati).
Samo nekoliko kilometara dalje nalazi se dio grada u kojem zaista uživam. Ulica St. Honore je zaista posebno iskustvo za vrijeme PFW. Ako, kao i ja, uživate promatrati ljude i njihov stil tj. toliko spominjani ”streetstyle” Rue Faubourg St. Honore je savršena lokacija za vas. Osobno obožavam restoran La Coupe d’ Or koji se nalazi preko puta ulice od kultnog pariškog koncept dućana Colette. U Coletteu se u to vrijeme uvijek održavaju neki eventi vezani za fashion week tako da je velika vjerovatnost da ćete dok sjedite u Le Coup d’Or-u i jedete njihov poznati biftek tartar sa pommes fritesom ugledati Kate Moss, Karla Lagerfelda ili trenutno najveću i meni omiljenu streetstyle ikonu Veronicu Heilbrunner kako se prešetavaju tik do vašeg stola. Poznati streetstyle fotograf Tommy Ton redovito bira upravo tu lokaciju za svoje fotografije.
Moram upozoriti one koji možda nisu spremni na to da su konobari u Le Coup d’Or-u iznimno nezgodni, čak i bezobrazni, ali to je dio njihovog šarma .Moj savjet je da im uzvratite u njihovom stilu jer se u tom slučaju uglavnom urazume i počnu se normalno ponašati. Princip sa konobarima i prodavačima u Parizu je sličan odnosu pit bulla i njemu nepoznatog čovjeka, ako osjeti strah gotovo će vas sigurno napasti. Tako da svakako savjetujem dozu bahatosti u odnosu s njima jer mi se čini da oni to vole. Colette svakako morate posjetiti jer je zaista poseban sa spojem svega što možete zamisliti na jednom mjestu. U prizemlju možete kupiti fora šalicu za kavu ,najnovija izdanja svih relevantnih modnih magazina, t-shirt s cool printom, dizajnerske mirisne svijeće, gramofonske ploče i slično. Na prvom katu su izloženi u tom trenutku ”najvrući” lookovi skinuti sa piste netom održanih revija, nakon uživanja u njima možete se rashladiti i osviježiti u poznatom Colette water baru u kojem imate priliku između ostalog isprobati većinu brendova flaširane vode koji postoje na svijetu.
Naravno, ne možemo samo uživati u Parizu jer ipak smo poslovno tu. Slijede sastanci u showroomovima i naručivanje kolekcija za sljedeću jesen i zimu 2015. Prvi na rasporedu nam je Frame Denim. Jednostavno obožavamo ovaj denim brand koji je u biti jako mlad brend koji broji tek nekoliko godina prisutnosti na modnoj sceni. Nije mu ni trebalo više vremena da zavede sve obožavateljice vrhunskog trapera svojim beskrajno mekanim i podatnim materijalima te revolucionarnim krojem koji se očituje u povišenoj pasici sa stražnje strane koja omogućuje opušteno funkcioniranje bez straha od provirivanja raznih donjih djelova odjeće na tom kritičnom djelu.
Ovo je već treća sezona da je Frame Denim prisutan u ID concept storeu i iz sezone u sezonu mu se klijentice vjerno vraćaju jer im njihove traperice pružaju udobnost trenirke ujedno zadržavajući senzualnu siluetu. U ID store-u već sada možete pronaći modele iz aktualne proljeće i ljeto 2015. kolekcije koja obiluje bijelom bojom kao statementom sezone,te velikim izborom hiper popularnih ”boyfriend” krojeva u raznim pranjima od klasičnih tamno plavih, ispranih nijansi do našeg trenutnog ”bestsellera” bijelih. Sve imaju zajednički ”distressed” moment tj. poderotine koje ih čine još posebnijima.
Kolekcija za narednu hladniju sezonu je u potpunosti inspirirana modom 70ih godina, što se da primjetiti u visokom struku kao novosti te trapezicama koje već sezonama rade polagani ”comeback” dok će u jesen eksplodirati kao ultimativni trend.
Kao i obično, zadržali smo se duže od planiranog jer obožavamo cure iz Frame showrooma i uz smijeh te ugodan razgovor vrijeme nam redovito proleti te već kasnimo u obližnji ured nizozemskog brenda Rika Studios. Uz isprike na kašnjenju, dok nam se servira sviježe iscijeđeni sok od naranče i naj finiji caffe latte, počinjemo razgledavati božanstvenu kolekciju ovog jako poznatog skandinavskog koncept brenda koji se svojom estetikom naslanja na onu Pheobe Philo za Celine, ali naravno u puno razumnijem cjenovnom rangu. Inače, kreativna direktorica Rika Studios je cijenjena nekadašnja stilistica, a danas dizajnerica i poduzetnica Ulrika Lundgren rođena u Švedskoj koja u Amsterdamu posjeduje boutique hotel Maison Rika te sezonsko izdanje Rika Mgazina u kojem surađuje, između ostalih, sa Helenom Christensen kao fotografkinjom.
Rika Studios kao svoj forte nudi savršenu kožnu bajkersku jaknu koja uz carryovere (modele koji se ponavljaju svake sezone i nikad ne idu na sniženja) svake sezone ponudi neku novu varijaciju na temu iste. Mi smo kompletno izgubili glavu za dva konkretna komada, a to su bajkerica sa ovčjim krznom na ovratniku i ”oversized” bunda od istog krzna u neodoljivoj ”off white” nijansi.
Već lagano umorni uputili smo se na kasni ručak u naš omiljeni pariški restoran L’Avenue jer se nakon njega uvijek osjećamo kao novi. Predivno uređen, kultni rastoran L’Avenue je definitvno mjesto gdje je normalno da stol do vas sjedi Raf Simons jer se Dior uredi nalaze preko puta restorana ili Emanuelle Alt.
Uvijek iznova me oduševljavaju birkinice nonšalantno bačene na pod ispod stolova (dok se kod nas još uvijek rezerviraju dodatni stolci za njih) i savršeno dotjerane parižanke koje ispijaju crno vino i komentiraju modna zbivanja. Takvi prizori su konstanta u tom restoranu.Nemogu pisati o L’Avenue-u da ne spomenem genijalni koncept konobarica koje su pažljivo skombinirane u privatnoj odjeći i jedna je atraktivnija od druge dok je jedini detalj kojim se razlikuju od gostiju torbica oko struka za narudžbe. Za razliku od gore navedenog Coup d’Or-a usluga ovdje je i više nego ljubazna, jedino su osjetljivi na jako malu djecu i kolica za iste.
Jako volim šetati Parizom i u načelu sve što možemo obavljamo hodajući pa smo se tako uputili prema stanu da ”dođemo sebi” prije večere sa našom Vedranom i njenim društvom. Vode nas u trenutno jako popularan restoran Bones koji je toliko popularan da se rezervacija mora napraviti minimalno dva tjedna unaprijed,ali pošto je vlasnik jako dobar prijatelj Vedraninog dečka nije nam bio problem doći do stola.
Dok smo uživali u tapasima i božanstvenom crnom vinu, pomalo smo strahovali za život jer nam se u jednom trenutku večeri pridružila supruga američkog veleposlanika popraćena vojskom osiguranja sa dugim cijevima koji su doslovno okružili cijelu zgradu u kojoj se nalazi Bones. Svakako mi je bilo uzbudljivo izaći zapaliti cigaretu ispred i baviti se mišlju hoću li preživjeti ovu ugodnu večeru i vratiti se doma bez susreta sa teroristima. Ujutro smo se ritualno oprostili od Pariza kavom u Starbucksu i na krilima hororične bure jedva sletjeli u Split. I onda netko kaže da bavljenje modom nije rizičan posao…
