S predsjednikom HURA-e povodom festivala Dani komunikacija razgovarali smo o kreativnim elementima u oglašavanju. Evo, što nam je otkrio…
Damir Ciglar
1. Gdje i kako pronalazite inspiraciju za svoj rad?
Nikad zadovoljan! To mi je glavni pokretač. Nije dobar za postizanje sreće, ali je najbolji kontinuirani izvor motivacije. Jer nije puno toga dobrog nastalo iz
zadovoljstva i spokoja, nego iz ‘sati sumnje i sati bola’.
2. Koliko su klasične umjetnost (po Vama) bitne u kreativnim industrijama ili je “bolje” krenu od “praznog papira”?
Mi ne stvaramo umjetnost i nismo umjetnici. Ali moramo poznavati ljudske (dakle, potrošačke) interese, a tu spadaju, naravno, kultura i umjetnost koji su ujedno i dobar izvor inspiracije, pogotovo popularna umjetnost. A odakle kreće ideja? Nikad iz praznog papira, oglašavanje i komunikacija moraju riješiti neke konkretne probleme, pa ‘prazni papir’ predstavlja barem definiciju problema kao i informacije i uvide o potrošačima i proizvodu.
3. Postoji li neki određeni način kako se motivirate? Ako ga imate, otkrijte nam proces…
Ja sam enciklopedija smeća: znam puno beskorisnih stvari i jako malo korisnih. Upravo u domeni tih beskorisnih zanimljivosti i sitnica pronalazim svoje motivacije. Moji ozbiljni kolege i prijatelji ionako misle da se bavim beskorisnim poslom (naime, završio sam FER kao sasvim perspektivan student, a ja, eto, radim reklame!). Realnost (i korisnost) mi je nezanimljiva.
4. Koliko Vam je glazba bitna u radu? Jeste li se i sami bavili glazbom?
Sviranje (kao i pjevanje) su jedni od niza talenata koje također ne posjedujem, što me, naravno, nije spriječilo da pokušam svirati gitaru i bubnjeve (očekivano bezuspješno). Oduvijek sam obožavao slušati glazbu koja je u velikoj mjeri formirala moj pogled na život i sustav vrijednosti (a lijepo se poklapa i sa spiskom nevažnih stvari koje znam). Još uvijek znam nametnuti svoj izbor glazbe u našim TV oglasima, no to je vrhunac mojeg bavljenja glazbom. Ali glazba mi je i dalje nepresušan izvor inspiracije i ispušni ventil (i znam da nisam tolerantan, no zaista iskreno prezirem narodnjake i ostalu banalnu ‘glazbu’).
5. Hoćemo li na ovogodišnjim Danima komunikacija čuti, saznati nešto posve suprotno od “očekivano umjetničko, kreativno i dizajnersko”?
Dapače, toga će biti najmanje! Bit će puno komunikacijskih trendsetera, inovatora, hackera, biznis transformera… Dolazi i lik koji je postavio temelje agencijskih lanaca, napravio najveći agencijski lanac u svijetu, postao jedan od najbogatijih Engleza. Na “Quickie-u u šumici” ga možete pitati sve o tome, pa i zašto je otišao.
6. Mogu li se svi ti “umjetnički” trenuci koristiti kako bi se mladi motivirali za rad u oglašavanju? Koliko ih i koriste?
Oglašavanje je nekad bio dosta atraktivan posao za mlade: kreativan, dobro plaćen, poročan, sve ono što mlade privlači. Kreativan može biti još uvijek, ali nije više tako dobro plaćen, izgubio je time na svojoj atraktivnosti. Možda je to i dobro, privući će samo one koji zaista vole taj posao, a žele biti kreativni. Dok nas ne zamjene kompjuteri (i ne, nije pitanje da li će, nego kada će).
Foto: promo
