Dizajner nakita Nenad Sovilj nije slijedio pravila i njegova vizija nakita pokazala je kako stvarati drugačije
Nakit je nešto što većina nas stavlja instinktivno, u njemu se pronalazimo i odgovara našem osobnom stilu. Iako je danas postao komercijaliziran, pravi ljubitelji nakita svjesni su da se radi o djelu koje iza sebe uvijek ima posebnu priču. Jedan od onih koji na takvim pričama i rade je Nenad Sovilj, hrvatski kreator nakita čije kolekcije pristižu već 16 godina. Unatoč činjenici da se obrazovao za nešto sasvim drugačije, Nenad danas u svom ateljeu u Amruševoj ulici u Zagrebu stvara po svojoj viziji. Primjerci njegovog nakita ni danas nisu uobičajeni i ne možete promašiti njihovu estetiku. CUPRA predstavlja pojedince koji nisu slijedili pravila, one koji su pokušali nešto drugačije i tako stvorili sasvim novi svijet unutar onoga čime se bave.
Nenad Sovilj bez sumnje je jedan od njih, a posebice smo u to uvjereni nakon što nam je ispričao kako je krenuo, što je za njega nakit i zašto i uvijek iznova predstavlja nešto originalno.
- Kod nas nekako i danas prevladava stav da ono za što se školuješ moraš u konačnici i raditi. U tvom slučaju stvar nije tako funkcionirala. Studirao si na Agronomskom fakultetu…Kako je zapravo počela tvoja priča o dizajnu nakita?
Oduvijek sam imao sklonosti za rad s rukama i bujnu maštu, pa se još u ranijoj dobi stvarala potreba za kiparenjem. Roditelji pritom u toj dobi imaju važnu ulogu u usmjeravanju djeteta. Upisao sam 1. gimnaziju. Nakon gimnazije nisam imao hrabrosti okušati se u borbi za upis na Akademiju likovnih umjetnosti pa sam izabrao učiti o mojoj drugoj strasti tad, a to su bile biljke. Lukrativno je bilo, govorili su mnogi, upisati Agronomski fakultet. Nije mi žao ni za jedan put kojim sam krenuo… Uistinu sam svestran i prilagodljiv.
U slobodno sam vrijeme izrađivao neke skulpturice. Jedna mi se učinila nosivom, ako izbušim rupu u njoj. Bio je to model za moju prvu narukvicu… Tek tad sam se zainteresirao za dizajn nakita i evo me tu gdje jesam.
- Sjećaš li se te neke prekretnice, konkretnog trenutka u kojem si shvatio da je nakit tvoja strast i da se u tom svijetu vidiš?
Svaki put kad stvaram određenu novu kolekciju ili, pak, dok izrađujem određene komade iz već postojećih kolekcija, proživljavam strast prema kreaciji u smislu nakita. Ali nemojmo stavljati sve u ladice… Dizajnirati, kreirati, stvarati, izmišljati.. Sve tu to slični odnosno isti procesi u mozgu…Ne bih imao nikakav problem ni s dizajnom automobila.
- Nakit koji vidimo u tvojim kolekcijama je sve osim basic. Točnije, uvijek ima tu jednu umjetničku notu. U čemu tražiš inspiraciju i kako bi najjednostavnije opisao svoj rad?
Zapravo, nemam pojma, opisivati bi trebali drugi. Uostalom, za sebe nikad nisam govorio da sam umjetnik, iskreno, sve mi je manje jasno što to uopće znači. Dobar odvjetnik također je umjetnik ili, s druge strane, stolar. Svatko je dobar u određenom segmentu, a moj su vizualne dimenzije.
“Uspio sam se oduprijeti društvenoj normi i pobjeći u svoj svijet”
Taj talent dobio sam rođenjem, osvijestio ga i razvijao tijekom cijelog života. Ključno je baviti se svojim talentom te održavati fokus i strast prema njemu. Moja karakterna prednost je to što sam maničan i grandiozan (u granicama zdrave kliničke slike:) pa sam se mogao oduprijeti bazičnom, društvenoj normi i pobjeći u svoj unutarnji svijet, gdje sve nastaje… A baš tamo je inspiracija… Procesi oko nas u kontrastu s našom unutarnjom prirodom. Ali, ako želite jasnijim jezikom, inspiraciju uglavnom pronalazim u prirodi i društvu.
- Baš zato što nije tipičan nakit, kako je publika reagirala prvotno na tvoj stil dizajniranja? Koliko je teško ostati dosljedan sebi i svom izričaju u doba kad smo na mnoge načine uniformirani i komercijalizirani?
Svima je moj nakit čudan kada ga prvi put vide. Vjerojatno zbog dizajna, ali vjerojatno i zbog materijala. Kao i što je to slučaj sa svakim početkom, bilo je izazovno (da ne kažem teško), ali s vremenom i upornošću stvari i okolnosti se mijenjaju pa ja i dalje egzistiram u kontekstu brenda Sovilj, koji je već sad pozicioniran.
Dosljednost sebi je poanta života, zar ne? Neću, valjda, dozvoliti da me novac deformira radeći nešto što netko drugi želi da radim? Uistinu mi je cilj umrijeti s, recimo, 90, od starosti, sa smiješkom na licu. I to je moje temeljno uvjerenje.
- Kakav nakit privatno voliš i nosiš? Što je zapravo njegova moć i koliko nam može pomoći da se izrazimo?
Imam nekoliko komada koje sam si izradio u nekom hiru… I rado ih nosim. Volim boje, kako u nakitu tako i svugdje oko sebe. Uistinu mi je teško odgovoriti na pitanje o kakvom je točno nakitu riječ; ovisi o mnogo faktora, ali sve se to svodi na oblik, uzorke i kombinaciju boja… U pravom omjeru sve je to zapravo prisutno.
“Nakit pripada intimnoj sferi našeg bića”
Što se njegove moći tiče, ona je onolika koliko sami odredite. Nakit pripada vrlo intimnoj sferi našeg bića, on je po svojoj svrsi posve životno nepotreban. Jedina svrha mu je da simbolizira. Moj posao je da simbolu dam oblik. Mislim da je to zapravo i jasno u mojim kolekcijama, a vjerujem i da je jasno i da je namijenjen ženama koje nemaju previše problema s izražavanjem.
- Prošlo je gotovo 16 godina otkad si ušao u dizajnerske krugove. Kako si se odvažio da nakit postane tvoj posao i koliko su izazovni bili počeci? Kad sad pogledaš unatrag, bi li nešto napravio drugačije?
Ne bih mijenjao apsolutno ništa. Sve je u životu baš onako kako treba biti i taj put je zapravo tako zanimljiv. Svi ti pojedini sudari ljudi, situacija, okolnosti…Drago mi je što sam prije svega slušao sebe, bio uporan i prepuštao se radu sa strašću i vjerom. Naravno da je bilo izazovno i da još uvijek jest. Ali pokušavam u svakom trenutku biti zahvalan, čak i u trenucima (ili nakon) kad reagiram na način na koji ponekad reagiram.
- Kakav si u svom poslu, koliko je isti zapravo stresan? Možeš li nam okvirno približiti proces nastanka jedne kolekcije ili jednog specifičnog komada nakita?
Mislim da sam u segmentu stvaranja dobar i vrijedan. Nažalost, nisam u mogućnosti imati veliki tim ljudi oko sebe pa moram dosta stvari obavljati koje me nikako ne vesele, a moraš ih odraditi. Pretpostavljam da me razumiju svi mali poduzetnici.
Kolekcija nastaje tijekom godine, u mojoj glavi. Vizualizira se kao posljedica životnih okolnosti i situacija. Zatim se prelazi na tehnički dio koji obuhvaća sve procese – kako vizualizaciju realizirati. Realizacija se obično zbiva u proljeće. K tomu treba dodati i prezentaciju u obliku izložbe i kampanje, gdje je bitno klijente informirati o kolekciji te na adekvatan i vizualno meni prihvatljiv način objasniti simboliku. Najviše volim stvarati novu kolekciju. To je ujedno i vrlo zahtjevno jer su visoka očekivanja klijenata, sve viša iz kolekcije u kolekciju. Evo, ovim putem mogu spomenuti da u svibnju izlazi nova kolekcija po imenu Aleksandar.
- Prošlog si ljeta, još uvijek u jeku pandemije, izbacio novu kolekciju nakita. Kako je stvarati u ovakvim uvjetima? Inspiriraš li se i koncentriraš li se lakše ili baš suprotno?
Osobno, ne vidim nikakvu razliku. Naravno da je poslovanje otežano, ali proces stvaranja je isti. Doduše, prošle je godine trebalo biti veliko slavlje povodom 15 godina brenda Sovilj, ali bit će prilike. Unatoč svemu, kolekcija Metamorphosis prikazana je novinarima i najužem krugu klijenata izložbom na Oleander terasi hotela Esplanade, a kasnije se u prodaji pokazala kao jedna od najboljih i najtraženijih kolekcija.
- Kad nisi u ateljeu, gdje provodiš najviše vremena? Imaš li neka omiljena go-to mjesta kad želiš pobjeći od svakodnevice?
Moj je dan uistinu ispunjen do mjere da mi često nedostaje sna. Sigurno pet dana u tjednu provodim trenirajući na teniskom terenu. Svaki dan kuham. Pokušavam više puta tjedno raditi ashtanga jogu i meditirati. Svaki se dan posvećujem svojim životinjama (kraljevskoj pudli i dvjema papigama), a barem jednom tjedno se družimo kod nekog od mojih prijatelja. Posebno mjesto zauzima, naravno, i obitelj.
- U kojim bi se još stvarima volio ostvariti? Imaš li još neke projekte ili strasti (ne moraju nužno biti vezane za nakit) kojima bi se volio pozabaviti u budućnosti?
Imam jako puno interesa. Vjerojatno gomilu za koje se još nisam zainteresirao. Obožavam taj dio sebe jer mi nikad, ali baš nikad, nije dosadno. Trenutačno proučavam burze i na matematičkoj razini pokušavam shvatiti financije i njihovu budućnost, pri čemu napominjem da u gimnaziji nisam bio baš najbolji iz matematike.
Foto: Sanja Tušek (Instagram)
