Ljubav je neophodna namirnica za svakodnevni život, no društvo u kojem živimo često osuđuje sve što je imalo različito od tipičnog i predvidljivog. Zašto su neki odnosi prihvatljiviji od drugih? Zašto se i u svemu pa i u ljubavi moramo definirati i prilagođavati drugima? Pitanja na koja malo tko ima odgovor i to s razlogom – jer ga nema i ne bi ga trebalo ni biti. Kako izgleda kad se ljudi vole bez obzira na dob, spol, rasu? Ove četiri priče to pokazuju. Ti biraš koga ćeš voljeti i za koga ćeš se boriti, a za druge te boli briga.
Smijem li te primiti za ruku?
Nekim parovima potpuno je nezamislivo da svoju ljubav ne mogu pokazati javno, da se ne smiju držati za ruke ili vrišteći na cesti dotrčati jedan drugome u zagrljaj. Drugima je upravo nezamislivo to napraviti. Zbog čega ili bolje pitanje zbog koga? Vrijeme je da društvo koje osuđuje preraste u društvo koje prihvaća. Preraste je namjerno ključna riječ, jer upravo je ljubav ta koja može i mora narasti iznad svega. Biljana i Nemanja, jedan su takav par koji je zbog razlike u godinama naišao na neodobravanje okoline. Ona je, pazite sad, 20 godina starija od njega. Dovoljno da se skuha kava u susjedstvu i oplete po ovom paru. Iako Biljana ispočetka, zbog straha od odbijanja okoline, nije htjela započeti ovu vezu, nakon zanimljivog upoznavanja u restoranu, jedno kratko piće, koje je trebalo biti prvo i zadnje, ipak ih je odvelo puno dalje nego što je itko mogao planirati.
Jesi li ti njezin sin?
Okolina ovu vezu nije dočekala blagonaklono, susretali su se s brojnim pogledima nepoznatih ljudi, pretpostavkama da je Nemanja Biljanin sin i slično. Prilično težak teret za početak veze kad cvijeta cvijeće, zar ne?
„U početku mi je bilo jako neugodno, no polako mi je prestajalo smetati, čak su se takve situacije pretvorile u naše male interne šale“ hrabro nadodaje Biljana dok se Nemanja nadovezuje na svoju voljenu. „Više jednostavno ne obraćamo pažnju na takve reakcije, ali jasno nam je da smo u očima mnogih definirani kao “onaj par”!“
Nije bilo jednostavno ni u obitelji, Biljanina nikako nije mogla prihvatiti Nemanju, zbog toga su imali i problema te su čak nakratko i prekinuli, no s vremenom je prihvaćanje upravo od strane obitelji i prijatelja pomoglo da se ova ljubavna priča uzdigne iznad svega, gdje i pripada.
Bez ljubavi u javnosti
Nebojša i Aleksandar, od kada su se 2012. ugledali u klubu, znali su da su jedno za drugo. Za razliku od mnogih “prihvaćenih i ispravnih” heteroseksualnih parova, nikada na spavanje ne odlaze s neriješenim problemima, a kao ključ njihove dugovječnosti ističu razumijevanje, razgovor i međusobno uvažavanje te slušanje. Ponašanje u javnosti pak je druga priča, kažu da se zbog reakcija okoline jednostavno ne mogu ponašati kao heteroseksualni parovi.
„To za nas nažalost nije opcija, budući da smo odrasli u okruženju u kojem biste se mogli suočiti s ozbiljnim posljedicama ako svoju naklonost pokažete javno. Jednostavno, kao da je u vama programirana naredba koja kaže da nema ljubljenja u javnosti i nema držanja za ruke u javnosti“, kaže Aleksandar. „Ne razmišljamo previše o tome, to smo jednostavno prihvatili takvim“, dodaje Nebojša. Bez obzira na to, prihvaćeni su od svojih obitelji što je, složit ćemo se, izuzetno važno. Za svoju ljubav kažu da je potpuno normalna i iskrena, a što se tiče homofobnog ponašanja u okolini, kažu da je to proces koji se ne može riješiti preko noći. „Ja se ipak nadam budućnosti u kojoj neki parovi više neće biti percipirani neprihvaćenima te neće biti predmetom negativnih komentara i uznemiravanja“, zaključuje Aleksandar.
Ljudima smeta tuđa sloboda
Zašto ljudima smeta tuđa sloboda? Možda zato što nemaju ni svoju u potpunosti. Važno sociološko, a ponekad i filozofsko pitanje je zašto jednostavno svako živo biće na tuđu sreću ne može reagirati pozitivno kao na vlastitu? Možda jer bi ga to natjeralo da poradi i na sebi, a tu se svi boje zaviriti. Neki su ipak hrabriji i svoju ljubav su odlučili pokazati cijeloj regiji. Monika i Bruna javno su se “outale” i hrabro pokazale da je svaka ljubav ista ako je iskrena.
