Ana Tevšić ima studio koji je jedno od posebnijih mjesta u gradu. Ono što ga još dodatno čini posebnim je -Love, Ana izlog koji iznova privlači pažnju. Smješten na trenutno najatraktivnijoj lokaciji koja okuplja Zagrepčane, u Dežmanovom prolazu, on egzistira kao pravo malo umjetničko djelo koje se mijenja i privlači prolaznike. Razgovarali smo s njegovom autoricom, posebnom kreativkom Ivanom Eterović Sorić koju možete pratiti i na Instagramu, pod imenom @ivana_loveanadesign.
Kako je krenula priča o izlozima s Anom?
Dosta naglo! Kada sam počela raditi kod Ane nije mi bilo ni na kraj pameti što ću sve raditi i izrađivati, a kamo da ću crtati po izlogu… Dok me još uhodavala u dućan i obaveze, samo je jedan dan došla i rekla ‘sljedeći tjedan crtaš izlog’. Iskreno sva sam se preznojila jer nisam jako dugo ništa crtala ni na papiru, a kamoli na staklenoj površini. Prvi put mi je bilo dosta stresno jer imam publiku u Dežman baru koja gleda i komentira… No, vrlo brzo sam shvatila da nema straha i da se samo treba opustiti, prepustiti i krenuti, svaki put je bilo zabavno i svaki put je ispalo dobro!
Od kada te zanima crtanje?
Zapravo od malena sam uvijek nešto crtala, pred kraj srednje škole sam se čak i okušala u portretima, ali nije slavno završilo, više sam za jednostavne stvari i slatke crteže. Međutim, kako me život i fakultet nosio u drugom smjeru, sva kreativnost je zakazala jer jednostavno nije bilo vremena za isto, a i misli su bile usredotočene na nešto drugo. Tako da slobodno mogu reći da sam poprilično zapela za crtanje od kad radim kod Ane..
”Ideje nekada samo dođu, doslovno se lampica upali.”
S njom nema zezancije ni popuštanja i ne postoje riječi „ne mogu“ ili „ne znam“, što me dosta potiče i gura naprijed… Jednostavno moraš naći način. Zabavno je to da kada mozak radi na nekoj drugoj dimenziji, ideje samo dolaze. Motivirajuće je. Sjećam se jednog izloga koji sam radila u samom startu, taj mi je bio najkompliciraniji i najzahtjevniji, no nije bilo odustajanja dokle god nisam našla način kako ga nacrtati. Nakon tog mini uspjeha, tetovirala sam crtež s tog izloga na ruku, ne bi li me svaki dan podsjetio kako se uz malo truda sve može. Svaki put se tome nasmijem.
Koliko je komplicirano ideju s papira staviti na staklenu površinu i s čime se iscrtavaju crteži?
Hm, sve ovisi o motivu kojeg crtam, ali svakako je lakše nešto nacrtati na papiru ispred sebe u manjoj dimenziji gdje je sve preglednije te lakše odrediti, veličine, razmake i pozicije… Na velikoj površini je dosta nezgodno jer sam uglavnom na ljestvama, pa treba svako malo pogledati hoće li sve stati i jesu li omjeri dobri. Crtam bijelom temperom, najlakše se nanosi i najlakše skida.
Koliko često nanovo ukrašavate izlog i kako dolazite do ideja?
Otprilike svaka dva tjedna tj. svaki drugi utorak mijenja se ilustracija. Ideje su uglavnom moj zadatak, kad smislim dva, tri motiva, Ana odabere koji joj je najljepši i taj ide.. A ideje nekada samo dođu, doslovno se lampica upali. Iako me najčešće inspiriraju proizvodi koji idu u izlog, kada to posložim, počnem misliti što bi bilo zgodno da se dobro uklopi s izloženim proizvodima, a često su glavna inspiracija godišnja doba te blagdani.
”Sasvim sam slučajno naletjela na Anin studio kada je imala promociju Cartoon Network proizvoda…”
Razmišljaš li o crtanju kao karijeri?
Osoba sam koja pokušava živjeti dosta ležerno i bez stresa pa ne razmišljam daleko u budućnost, što je možda i mana, ali veselim se i uživam u svakom danu kao da je zadnji, tako da ne mogu reći da sam razmišljala o crtanju kao karijeri. No, stalno imam ideje što oslikavati, tako da najčešće u stanu crtam po prozorima ili papirima koje zatim objesim okolo. Nedavno me i frendica pitala da joj oslikam dva zida u stanu, tako da uvijek ima ideja. Najviše volim raditi poslove na kojima se mogu s nečim uprljati, bilo da je boja, glina, fuga ili nesto treće… A kod Ane toga ne nedostaje!
Kako ste se Ana i ti upoznale?
Hm, to je bila čista sudbina da nas dvije budemo kolegice. Kada sam tek došla živjeti u Zagreb, kao i svi imala sam one popodnevne šetnje gradom, upoznavanje ulica i kvartova. Tako sam sasvim slučajno naletjela na Anin studio kada je imala promociju svojih Cartoon Network proizvoda. Tu smo se upoznale i ostale u kontaktu, znale smo se slučajno sretati po gradu i svaki put smo obje imale smiješak od uha do uha, jednostavno smo kliknule… U ljeto prošle godine se ukazala prilika za posao koju sam brže bolje prihvatila. Super se slažemo i razumijemo. Ana je šefica za poželjeti, sve se lako dogovorimo i sve iskomuniciramo bez problema. Obje smo jako otvorene i razumne osobe, a naš odnos je više prijateljski nego poslovni. Često se šalimo rečenicama „sam Bog te poslo“. To valjda sve govori.
”U Dežmanovom prolazu nikad nije dosadno…”
Što najviše volite kod Dežmanovog prolaza koji je postao jedno od omiljenih mjesta u Zagrebu…
Volimo konstantno cirkuliranje različitih tipova ljudi koji se kreću ovom ulicom, od poznatih do slučajnih ili zalutalih prolaznika, preko punkera i glazbenika, do naših poznatih glumaca i glumica. U Dežmanovom prolazu nikad nije dosadno.
Foto: Rajna Raguž
