Biljana Borzan, europarlamentarka koja je zbog svog predanog zalaganja za prava žena i ravnopravnost spolova, imenovana izvjestiteljicom za položaj žena na Zapadnom Balkanu još jednom je oduševila javnost svojom odlučnošću u borbi za jednakost. Naime, Biljana je vrlo jasno (u suradnji sa stručnjacima, nevladinim organizacijama i aktivistima) detektirala ključne probleme s kojima se suočavaju žene na Zapadnom Balkanu te je javnosti i političkim elitama skinula ružičaste naočale i pažnju usmjerila na aspekte nedopustive u 21.stoljeću. Od neravnopravnog položaja žena na tržištu rada, rodnih uloga, seksizma u poslovnom svijetu, ali i svakodnevnom životu do psihičnog, ekonomskog i fizičkog nasilja prema ženama i – ponudila rješenje.
Pred nama je jedna od rijetkih vijesti iz svijeta politike i ljudskih prava koja je izmamila osmijeh i divljenje. Riječ je o još jednoj uspješnoj inicijativi ove hrabre europarlamentarke. Naime, Biljana svoju ulogu nije razumjela kao titulu ili kozmetičku funkciju već je u Europskom Parlamentu izborila usvajanje Rezolucije o pravima žena na Zapadnom Balkanu.
Prisjetimo se prijašnjih zalaganja zastupnice Borzan. Zahvaljujući ovoj inspirativnoj i upornoj ženi, ne samo da je Europska unija obratila pažnju na razliku u odnosu prema istočnom i zapadnom tržištu svjetskih brendova, odnosno razlike u kvaliteti proizvoda plasiranih na npr. tržište Njemačke i Hrvatske te propisala kazne za brendove s takvom poslovnom politikom, sada možemo svjedočiti i malom institucionalnom pomaku kada je riječ o pravima žena koji je zapravo mali ženski trijumf u muškom svijetu.
Uz sve obveze Biljana Borzan odvojila je vrijeme za ugodan razgovor uz čaj objasnivši nam svoju viziju i shvaćanje uspjeha, što je sve potrebno da se jedna osoba izbori za svoje stavove, na što je ponosna i zašto ne treba nikada odustati.
1.Ovih je dana usvojena Rezolucija o pravima žena na Zapadnom Balkanu koja se bori protiv nasilja i neravnopravnog ekonomskog položaja. Što će to značiti za ovdašnje žene?
Rezolucija donosi vrlo konkretne preporuke za vlade Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova, Makedonije i Srbije. Preporuke su iznimno važne zato jer je dio tih država na europskom putu i smjernice su im potrebne. Rezoluciju sam napravila u komunikaciji s nizom nevladinih organizacija iz cijele regije te drugih zainteresiranih aktera. Vjerujem da će donijeti stvarne promjerne Balkanu i ubrzanje dugo očekivanih procesa.
2. Što je sve bilo potrebno učiniti kako bi se Rezolucija usvojila? Koji su koraci prethodili usvajanju tog dokumenta?
Već godinama se zalažem da se prava žena na Balkanu vrate na dnevni red Europskog parlamenta. Zadnji put se o tome raspravljalo 2013. Svjedočimo velikoj regresiji prava žena i u regiji, ali i u Hrvatskoj. U regiji zbog pregovora za članstvo u EU neke stvari postoje a papiru, ali u stvarnosti se ne provode. Potrebno je usmjeriti pažnju na to. Već četiri godine lobiram da se ide u izradu nove rezolucije. Znate, kad nešto teže ide, onda je zadovoljstvo tim veće kad uspijete. Prošle godine sam imenovane Izvjestiteljicom za prava žena na Zapadnom Balkanu i glavnom autoricom rezolucije. Tekst sam napisala s nizom predivnih žena iz cijele regije s kojima surađujem godinama.
3. U ožujku 2017. Vas je Parliament Magazine proglasio najboljom zastupnicom kategoriji ženskih prava i ravnopravnosti spolova. Što je to značilo za Vašu karijeru? Koliko nagrade i priznanja utječu na kredibilitet jedne europarlamentarke i Vaš daljnji rad u EP?
Ta nagrada je bila možda emocionalno najvažniji trenutak za mene u ovom mandatu. Apsolutno neočekivano, u području za koje se borim svim srcem i koje u Hrvatskoj rekla bih, u odnosu na moje druge aktivnosti, prolazi ispod radara. Bila sam iskreno dirnuta kad sam čula koliko organizacija me podržalo, njih čak 30 iz Europe i regije, i velika mi je čast bila samo biti nominirana. Naravno, nakon što sam dobila nagradu, porasla je vidljivost mog rada i u Bruxellesu i u Hrvatskoj, te što mi je najvažnije- još više mi se ljudi javljaju oko pitanja ženskih prava.
4. Vaša prva zapažena inicijativa u EP odnosila se na kvalitetu hrane, ali i higijenskih proizvoda. Objavili ste istraživanje o kvaliteti hrane u EU koje je pokazalo kako se isti proizvodi, ali kvalitetniji plasiraju na zapadno tržište. Kakva je sada situacija na tržištu u usporedbi s vremenom prije Vaših napora da sve članice EU budu ravnopravne?
Nakon niza istraživanja neki proizvođači su odlučili plasirati istu kvalitetu proizvoda. Prvi je to učinio HIPP, i to nakon što sam ja u mom istraživanju dokazala da naša djeca jedu manje zdrave kašice od njemačkih. Oni su se obvezali da će i na naše police staviti njemačku kvalitetu. Isto je napravio i Ferrero. Ali, meni to nije dovoljno. Ne želim ovisiti o dobroj bolji multinacionalke koja je uhvaćena s prstima u pekmezu. Zato smo upravo u Europskom parlamentu izglasali zakon koji zabranjuje plasiranje svih vrsta proizvoda dvostruke kvalitete. Trenutačno se na razini EU provodi ispitivanje kvalitete za niz proizvoda, i ako bude gotovo poslije zakona, uslijedit će i prve sankcije. Proizvođači će biti kažnjavani s do četiri posto godišnjeg prometa.
5. Kako Vaši kolege parlamentarci iz npr. Njemačke ili Francuske komentiraju tu činjenicu o proizvodima različite kvalitete za različita tržišta?
U početku nisu vjerovali da taj problem postoji jer ga nisu iskusili. Onda su neki tvrdili da je plasman rezultat preferencije potrošača i da mi, eto, želimo lošije proizvode. Jedan vrlo utjecajan zastupnik iz Njemačke je rekao da je on svjestan problema, ali da bi jednostavno njemačkim tvrtkama bilo preskupo podići kvalitetu i za naš dio EU. Zbog takvih komentara taj proces tako dugo traje. Već pet godina povlačim ljude za rukav, nagovaram, objašnjavam, dokazujem. Nije bilo političke volje za ovaj zakon, svi su bili protiv nas, ali pokazali smo da kad se zastupnici iz istočne Europe ujedine, možemo izboriti velike stvari.
6. Članica ste Odbora za ravnopravnost spolova Europskog parlamenta, izvjestiteljica EP-a za položaj žena u zemljama Zapadnog Balkana. Kako izgleda Vaš radni dan?
Svako jutro kad se probudim prvo razmišljam u kojem sam gradu, je li to Osijek, Bruxelles, Strasbourg, Zagreb ili pak neki treći grad u kojem sam zbog posla. Kada je zasjedanje u Bruxellesu, putujem u ponedjeljak, a vraćam se u četvrtak. Petkom i subotom često imam obaveze u Zagrebu ili drugdje u Hrvatskoj, onda jurim u Osijek kako bih bila sa obitelji. Dan mi obično započinje razgovorom u uredu o obavezama taj dan i onda cijelim nizom sastanaka. Između sastanaka se pripremam za iduće, čitam i pripremam nove projekte. Čak i ručam sa svojim timom. Radi se do kasno u noć, plenarna zasjedanja završavaju oko ponoći. Jako puno rada stoji iza svakog konačnog rezultata koji je vidljiv u hrvatskoj javnosti. Glavni turistički dio Bruxellesa sam kvalitetno obišla tek nakon nekoliko godina tu, i to zato što sam ugostila posjetitelje iz Hrvatske.
7. Je li ženama teže uspjeti u poslovnom svijetu i politici? Zašto?
Naravno da je. Nažalost, stvari su posložene tako da je dosta toga protiv nas. Od obiteljskih obaveza do društvenih uloga. Meni recimo, kad se pružila prilika da idem u Europski parlament, ja sam odradila niz razgovora i s djecom i mužem, i majkom i svekrvom, cijeli sustav sam reorganizirala da bih mogla pristati na tu ponudu. S druge strane, imam dojam da muškarci manje o tome moraju razmišljati i puno lakše grabe prilike koje im se ponude. Statistike pokazuju da više žena nego muškaraca ima završeno visoko obrazovanje, opet, manje ih je na upravljačkim pozicijama i uopće u udjelu zaposlenih. Puno je razloga zašto je to tako, a mene najviše uzrujava kad mi ljudi kažu „tko se brine o tvojoj djeci“. Nikad nisam čula da je muškarce to netko pitao. Tradicionalno shvaćanje rodnih uloga je jedan od najvećih problema našeg društva.
8. Je li položaj žena u društvu degradiran?
Uh, odakle da počnem. Naravno. Em nam se upliću u privatni život, odluke o našem vlastitom tijelu, do minoriziranja i ismijavanja našeg rada i uspjeha. Kao javna osoba, mogu reći da naše društvo muškarcima puno više gleda kroz prste.
9. Koja je razlika kod nas i u Zapadnoj Europi?
Diskriminacija postoji svugdje, ne treba se tu zavaravati. Rekla bih samo da je ključna razlika što je društvo na Zapadu puno osjetljivije na diskriminaciju. Veća je šansa da će biti primijećena i osuđena, dok se kod nas na mnogo stvari šuti.
10. Što za Vas znači uspjeh?
Meni osobno, gledati moju djecu kao izrastaju u dobre, radišne i poštene ljude. Oni su moj najveći ponos.
Foto: Dijana Ljubanović
