Upoznajte Zmaju i CHIKS, muralistice čiji
radovi krase cijelu regiju

CHIKS i Zmaja sjajne su umjetnice, street artistice, iz Srbije čije radove pratimo već neko vrijeme. Njihove murale mogli smo vidjeti ove godine na Braču, na festivalu Graffiti na Gradele, kao i na OHOHO festivalu street arta i stripa, koji se ove jeseni održao u Autonomnom kulturnom centru Medika.

Sudjeluju u organizacijskom timu DUK festivala, o kojem smo već pisali, a koji je Čačak pretvorio u grad murala. Kroz cijelu godinu raznim projektima, ali za vrijeme samog festivala u taj grad dovode umjetnike iz svih dijelova svijeta i rade odličan posao za promociju umjetnosti u Srbiji i šire. S curama smo se podružili za vrijeme njihova boravka u Zagrebu i odlučili vam ih malo bolje predstaviti.

Maja Stojanović – Zmaja

Maja Stojanović je muralistica i ilustratorica rođena u Torontu, porijeklom iz Srbije. Diplomirala je interdisciplinarnu umjetnost na Sveučilištu u Seattleu 2019. godine. Objavila je dvojezičnu knjigu s doslovno ilustriranim domaćim izrekama objašnjenim na engleskom i srpskom jeziku pod nazivom “We Tend to Say…/Kod Nas se Kaže…” (Jež izdavaštvo) 2021. godine. Do sada je prodano više od 8.000 primjeraka knjige. Maja je također članica street art festivala DUK, koji je od 2015. godine organizirao oslikavanje više od 120 murala u Čačku.

Irena Jevtović – CHIKS

Rođena je 1996. godine u Čačku, gdje je i završila gimnaziju. Osnovne i master studije diplomirala je na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu. Nakon toga, nekoliko godina se bavila grafikom sve do 2021. kada se kompletno pronašla u muralima i ilustraciji.

• Vaši radovi su doista impresivni, možete li nam reći kako ste se počeli baviti crtanjem? Je li to krenulo od malih nogu?

Zmaja: Oduvijek sam osjećala potrebu za kreativnošću. Kao dijete, često sam s mamom izrađivala razne male skulpture od papira, plastelina… Ubrzo sam prešla na crtanje i nekako je prirodno postalo moje glavno zanimanje u slobodno vrijeme. Tijekom osnovne i srednje škole često sam crtala na satovima, iako sam tada to doživljavala kao hobi; nisam ni slutila da će mi crtanje postati karijera.

CHIKS: Sigurno je počelo od malih nogu, i drago mi je da još traje. Mislim da sva djeca vole crtati i da je to nešto vrlo značajno za sve nas jer je neverbalan način izražavanja i bilježenja koji nije ograničen pravilima kao što su jezik i pisanje.

• Ono što je zanimljivo kod vašeg rada su veliki formati na kojima radite, koliko je zahtjevno raditi tako velike murale?

Zmaja: Kada sam 2021. godine prešla s papira na zidove, najteže mi je bilo prilagoditi se drastičnoj promjeni formata. Platno dimenzija 1 m x 1 m nekad bi mi zadavalo glavobolje, a kamoli zid od nekoliko katova. Osim što se prilično bojim visine, nisam mogla zamisliti kako prenijeti skicu s papira/tableta na format koji je gotovo stotinu puta veći. Srećom, ubrzo sam od kolega naučila tehniku zvanu “doodle grid.” Djeluje kao klasična “Dürerova mreža” s fakulteta, ali je mnogo učinkovitija. U osnovi, prvo iscrtam cijeli zid, fotografiram ga i potom skicu stavim preko crteža u Photoshopu. Tada mogu pratiti linije na zidu i brzo prenijeti rad na ogroman format. Zvuči pomalo apstraktno, ali zapravo je jednostavno i s vremenom se lako savlada.

CHIKS: Mogu reći da je fizički iscrpljujuće, ali taj aspekt mi se sviđa jer mi je lakše nego sjediti za stolom i crtati.

• Pretpostavljam da nemate strah od visine?

Zmaja: Imam veliki strah od visine! Kad sam tek počela raditi na većim zidovima, nije mi bilo svejedno kada sam morala stati na četvrti kat skele. Nisam smjela pustiti rukohvat od straha, ali sam shvatila da moram prevladati taj strah ili ostati na manjim formatima na zemlji. Razvila sam metodu: prije početka rada popnem se na najviši kat skele, sjednem i čekam dok se ne aklimatiziram. To mi je dosta pomoglo jer sam se vremenom navikla na nelagodan osjećaj. I dalje je prisutan, ali sam naučila kako ga kanalizirati. Zapravo, mislim da je dobro imati bar malo straha od visine jer nas čini pažljivijima u radu.

CHIKS: Imam i nemam strah, ovisno o uvjetima. Strah se može pojaviti na početku rada, ali s vremenom se naviknem.

• I jedna i druga dio ste crtačkog kolektiva DUK festivala, možete li nam reći nešto više o tom festivalu. Kako je Čačak postao jedno od street art središta u Srbiji?

Zmaja: DUK festival pokrenut je 2015. godine i od tada je u Čačku oslikano preko 120 murala. Pridružila sam se timu 2021. godine i do danas aktivno sudjelujem u organizaciji festivala. Čačak je zbog DUK-a neformalno stekao titulu “grada murala” u Srbiji, zahvaljujući brojnosti i raznolikosti radova. Mislim da skromno možemo reći da smo vizualno promijenili identitet grada Čačka i izgradili povjerenje sa zajednicom, koja nas sada sama poziva da slikamo na njihovim fasadama, za razliku od početaka kada je postojao određeni skepticizam. Ove godine DUK je proslavio svoje 10. izdanje.

CHIKS: Da, članice smo tima. Ako ikad budete u prilici posjetiti Čačak, preporučila bih biciklističku turu po gradu za obilazak murala. Možemo se pohvaliti da u malom gradu poput Čačka postoji velika galerija raznih vrsta i stilova murala koje su oslikali umjetnici iz cijelog svijeta.

• Kako bi opisale svoj stil u crtanju?

Zmaja: Riječi koje najbolje opisuju moj stil su: crtić, 3D, ilustracija, životinje s velikim očima, haha. Najčešće crtam u stilu koji je vrlo privlačan djeci jer uvijek uključuje simpatične životinje. Cilj mi je izazvati pozitivnu reakciju kod ljudi, pa stoga stvaram likove koji će razveseliti promatrača. Često se u radovima pojavljuje zec.

CHIKS: Moj stil crtanja može varirati, ali najviše se vraćam stripovskom grafičkom crtežu s bojama iz 80-ih i 90-ih.

• Koja vam je lokacija ostala u pamćenju kao najbolja na kojoj ste crtale?

Zmaja: Neću nikada zaboraviti 2023. godinu kada sam imala priliku slikati na graffiti jamu u Švicarskoj, na poziv dobrog prijatelja Sigija koji je omogućio cijelo ovo iskustvo. Riječ je o napuštenoj tvornici u mjestu Solothurn, blizu Züricha, koja je pretvorena u veliki umjetnički kompleks s galerijom, pozornicom za breakdance, itd., gdje je sve izvana oslikano. Mjesto se zove Attisholz Areal i pravi je raj za muraliste i grafitere. Tada sam crtala s dvojicom velikana grafiti scene, Phetom (DE) i Sbeckyjem (DE) i bilo je nezaboravno iskustvo. Mnogo sam naučila od njih i nadam se da će me put ponovo odvesti u Attisholz.

CHIKS: Svako crtanje bilo je zanimljivo i značajno na svoj način.

• Možemo li reći (razuvjerite nas ako nije tako) da je jaka ženska street art scena u Srbiji?

Zmaja: Voljela bih reći da je tako, ali nas ipak nema mnogo (barem koliko ja znam). Aktivnih djevojaka može se izbrojati na prste dvije ruke, a nažalost, nisam primijetila veći priljev novih umjetnica posljednjih godina. U Beogradu umjetnica Saška (TKV) redovito organizira All Girls Jam na Dorćol Platzu, sjajno mjesto za prve korake na street art sceni. Bio je to ujedno i prvi jam na koji sam pozvana 2022. godine. Svake godine se okupljamo i to je predivno iskustvo, ali se krug umjetnica nažalost ne širi mnogo. Nije lako probiti se na scenu kojom dominiraju muškarci, ali mislim da to nije jedini razlog.

CHIKS: Ženska scena jača, rekla bih.

• Crtanje velikih murala izuzetno je težak fizički posao, kako se vi u tome snalazite? Pomažu li vam muški kolege?

Zmaja: Fizički, to je svakako zahtjevan posao, ali sve što mogu muške kolege možemo i mi.

CHIKS: Što se fizičkog dijela tiče, dobro se snalazim, ali uvijek volim kada netko pomogne jer nošenje boja zna oduzeti dosta vremena i snage.

• Ove godine crtali ste i na poznatom hrvatskom graffiti festivalu Graffiti na Gradele, kako vam se svidjelo?

Zmaja: GNG je bilo sjajno iskustvo! Zahvaljujem cijelom timu na pozivu i gostoprimstvu. Pravo uživanje. Moram priznati da nikada nisam imala priliku crtati na festivalu, skakati u more i piti gemišt… Bijela kuća kao lokacija je fantastična, stvarno dobro mjesto za odmor. Iako nisam ljubitelj ljeta, moram priznati da mi je GNG promijenio mišljenje.

CHIKS: Bilo je super. Vrijeme idealno, lokacija savršena. More, glazba, društvo – sve na jednom mjestu.

• Vaši novi radovi osvanuli su i u Medici, prije nekoliko tjedana, na OHOHO festivalu. Kako vam se svidio Zagreb?

Zmaja: Zagreb me oduševio! Ovo mi je bio prvi put da sam boravila u Zagrebu duže od nekoliko sati i ostao mi je u vrlo lijepom sjećanju. Pomalo me podsjeća na Beograd, ali je puno mirniji, uredniji i jednostavno draži. Svidjela mi se energija Zagreba, a posebno sam bila oduševljena AKC Medikom i napuštenom bolnicom u kojoj smo nakon festivala crtali. Medika je sjajan prostor i bilo je pravo uživanje crtati unutra. Hvala Antoniji Bačić na pozivu!

CHIKS: Zagreb je divan. Moj prvi susret sa Zagrebom me oduševio, sviđala mi se veličina grada, sve je bilo blizu i lako za obići, a domaćini su bili besprijekorni. Ohoho festival također je doveo zanimljive umjetnike, pa sam mogla čuti razne priče iz svijeta stripa. Naravno, nabavila sam nekoliko novih stripova koje sam pročitala čim sam se vratila kući.

• Koji su vam planovi za jesen/zimu?

Zmaja: Plan mi je: hibernacija. Iskreno, ovo je bilo jedno od najintenzivnijih ljeta u mom životu. Bilo je puno festivala i putovanja od kojih još nisam stigla sabrati dojmove. Radila sam skoro mjesec i pol dana svakodnevno crtajući, i iako su to bila sjajna iskustva, primjećujem da sam se pomalo umorila i da mi treba reset… kako bih se pripremila za narednu godinu!

CHIKS: Planovi nisu još sasvim jasni, ali to mi trenutno odgovara jer uživam u malo slobodnog vremena.

FOTO: Privatna arhiva, Antonija Bačić, Marko Lopac, Instagram