Jedan od omiljenih brendova keramike čiji rad pratimo posljednjih nekoliko godina, beogradski Boya Porcelain, nedavno je uselio u novi prostor koji funkcionira kao studio, ali i kao mjesto gdje se održavaju razne kreativne radionice. Razgovarali smo s Bojanom Brkić koja nam je otkrila sve o svojim početcima, ali i planovima za budućnost.
- Koja je tvoja priča s keramikom, koliko traje i kako je sve počelo?
Tko god je ikada uzeo komad gline u ruke i napravio najjednostavniji komad osjetio je veliki mir i zadovoljstvo. Promjene u načinu života – brzina i pritisak koji ne odgovaraju čovjeku, skoro potpuno odsustvo manualnih poslova, odnosno dodira s prirodnim materijalima, kao i svakodnevni rad čiji rezultat rijetko kada odmah vidimo, donjeli su preslagivanje liste prioriteta i veću vrijednost tom osjećaju. Ja sam tu potrebu da presložim stvari osjetila prije desetak godina i jako posvećeno i s mnogo odricanja išla ka životu kakav sam osjećala da trebam živjeti – život koji je u suglasju s ljudskim bićem. Keramika je bila moj način da to ostvarim. Spor proces izrade koji zahtjeva najveće strpljenje i poštovanje svakog koraka u tom procesu, neprestano učenje, svakodnevni rad kao osnova svega, velika sreća i nagrada kada komad uspije, ali i prihvaćanje neuspjeha, su sve zajedno osjećaj zadovoljnog života. Puno zaokruženje se dogodilo kada sam stasala za rad s porculanom kao najzahtjevnijim materijalom, ali i najboljim učiteljem.
- Pratimo te unazad nekoliko godina, što se promijenilo od tada?
Kao što znate, 2016. smo otvorili prvu prodavaonicu/atelje u Beogradu gdje smo postavili osnove onoga što smo sada – obiteljska manufaktura koja se bavi isključivo ručnom izradom komada od porculana za stol. U početku smo Rade,moj partner, i ja bili dvojac i obavljali smo apsolutno sve stvari sami. Sve ono što nismo znali, učili smo u hodu, testirali funkcionira li u našem poslu, a ako ne, prilagođavali i tražili vlastita rješenja, a glavni zadatak je uvijek bio postavljanje posla na zdravim, poštenim i ljudskim osnovama. U međuvremenu smo rasli i sada Boya obitelj čini petoro ljudi – pored nas dvoje, tu su još i tri mlade keramičarke Sara Nikoliš, Jana Ranković i Gorana Stojkov. U septembru 2020., preselili smo se u novi Boya dom u mirnom i sporijem dijelu donjeg Dorćola u blizini Botaničke bašte. Uživamo jer možemo usporiti i posvetiti se i radu i gostima na način koji želimo.
- Kako je na tebe utjecala prošla godina i sve promjene koje su se dogodile?
Pored neizvjesnosti, koju smo u prihvatili i trudili se da se ne bojimo, jako bitan elemenat je bilo usporavanje. Ja sam osobno to iskoristila da se umirim i samo osjećam sve što osjećam, a to stanje mi je donijelo moj najproduktivniji period do sada. Toga sam postala svjesna tek prije neki dan. Također, ono što otkrivam i dalje je da se i sam moj dizajn promijenio, u neku ruku je zreliji, pročišćeniji. Ideja kojom se otpočetka vodimo – okupljanje oko stola, je možda dobilo i novo, dublje značenje za ljude, što nama širi područje za komunikaciju na tu temu. Sve vrijeme smo jako zahvalni što možemo raditi i cjenimo podršku ljudi koju neprekidno imamo.
- Otkrij nam više detalja o najnovijim proizvodima i novoj kolekciji?
Iako sam jako organizirana osoba u poslu, kolekcije i novi proizvodi se dešavaju sasvim spontano. Ekspreimentiram dosta s materijalom, slušam što mi govori i samim tim prilagođavam mu dizajn. Nepromijenjena ostaje funkcionalnost i ono što se prepoznaje kao Boya estetika. To je slučaj i sa svim komadima koji su nastali tijekom prošlih godina, a vjerujem i sa svim budućim.
- Održavaš različite radionice, kakav je odaziv i na što se sve ljudi mogu prijaviti? Kako izgledaju radionice?
Radionice su se također promijenile. Novi prostor im je dao novi ritam, a nova situacija je dala drugačiju kvalitetu. Radionice su sada dosta sporije i s manjim brojem ljudi, iako je format ostao isti. Pored standardne radionice Tanjir i činija, dodali smo dvije nove Suši set i Šolja i tacnica, gdje smo željeli ljudima dati mogućnost da eksperimentiraju s različitim tehnikama i vrstama gline. Ono što primijećujem je da ljudima sada radionice znače na mnogo dubljem nivou nego ranije i to nas raduje!
- Nedavno ste se preselili i u novi prostor?
Da, planove za novi prostor smo započeli još 2019. godine i nismo žurili. Ideja nam je bila da Boyi napravimo dom i čini mi se da smo u tome uspeli. Sada svaki dio našega posla, a to je prodavaonica, proizvodnja i radionice, mogu funkcionirati u isto vrijeme. Iako se većina stvari preselila online, meni je bitno da mi živimo i radimo u stvarnom svijetu i da smo u dodiru sa stvarnim ljudima s kojima gradimo veze koje se njeguju. Novi prostor nam je dao još veće mogućnosti za to.
- Koji su ti planovi za skoriju budućnost?
U procesu smo rada na vizualnom identitetu i novoj web stranici kao i na prelasku na potpuno ekološko pakovanje. Kao neku vrstu side projekta, planiramo razgovore s mladim ljudima na temu poduzetništva, odnosno neformalne razgovore koji bi ih ohrabrili da, ako imaju ideju, a ne vide mogućnosti, otkriju zajedno s nama i ljudima koje smo mi upoznali na našem putu.
Unutar Boye, naše keramičarke polako sazrijevaju za svoj autorski doprinos Boyi i to je jedan lijep proces. Planiramo raditi suradnje s njima na limitiranim serijama.
Također, moj partner Rade je svo vrijeme zainteresiran za neke vrste umrežavanja zanatlija. Još uvijek je trend da se uspjehom zanatlije smatra ako ga u sebe utopi neki veliki sistem, korporacija i sl. Mi to vidimo drugačije. Pokušavamo kroz razgovore i dijeljenje našeg iskustva ohrabriti zanatlije da, za početak, samostalno krenu u posao, ali možda i da organiziramo neku vrstu udruženja, zašto ne? Kroz jačanje mikro lokalne ekonomije svi mi rastemo.
