Nakon što su njegove ilustracije primijetili Elton John i Britney, Yellow Yuri sprema slikovnicu s Lukom Paljetkom
Na Journalu volimo ugostiti razne hrvatske kreativce koji svojim djelovanjem obogaćuju našu scenu. Jedan od njih je i glazbeni novinar i ilustrator Igor Jurilj kojeg znate pod imenom Yellow Yuri. Oslikao je brojne covere albuma, ilustrirao hit slikovnicu Baby Lasagna i mačak Stipe, a jedna njegova ilustracija došla je i do Britney Spears te Eltona Johna. Ovo je samo dio onoga što ovaj svestrani umjetnik ima u svom opusu, a povodom skorog izlaska nove slikovnice na kojoj je surađivao s velikim Lukom Paljetkom, našli smo se s Igorom i popričali o karijeri.
Uskoro izlazi nova slikovnica Luke Paljetka koju si ilustrirao. Možeš li nam otkriti kako je došlo do te suradnje i što za tebe znači raditi s jednim takvim književnikom?
Serendipity! Divni Dubrovčani poput Žarka Dragojevića – kulturnog multipraktika i višestranog umjetnika – pozovu te na predstavljanje knjige za koju si radio naslovnicu, pa te primijeti urednica (knjige Prolaz na jugoistok) i dosjeti se da treba ilustratora za Paljetkovu povijesnu slikovnicu o Luki Sorkočeviću. Nismo se uspjeli vidjeti zbog udaljenosti, pa je komunikacija išla preko Ivane kao urednice, iako smo se poznavali od prve suradnje. I ona je bila književna, na mom festivalu Jamesa Joycea u Puli čijeg je gargantuanskog Uliksa najbolje preveo upravo Paljetak. Teško je naći prava slova i pravi poredak za značenje Paljetka u mom životu jer sam ga, popularnim žargonom rečeno, zapratio kao klinjo od Miševa i mački naglavačke, štovao ga kao prevoditelja kao mladi student i kao tekstopisca u sada zrelijim godinama. Ne volim superlative i prevelike riječi, ali zbilja je jedan od posljednjih kulturnih velikana naše zemlje i ne vidim mu nasljednika.
U našem razgovoru si spomenuo kako se nisi u početku vidio toliko u slikovnicama, a sada osim Lukine, znamo te i kao ilustratora Baby Lasagnine slikovnice. Što te ipak na kraju privuklo tome?
Vama prvima mogu reći za ideju o slikovnici o Bowieju koju nikako moj um nije mogao do kraja inkubirati. To je trudnoća ideje još od kraja 2015., zbog čega sam izgubio vjeru u sebe da mogu takvo što iznijeti. Onda me samo Krešo Blažević iz Rockmarka gurnuo u ‘vatru’, ili bolje rečeno uragan zvan Baby Lasagna. Markovo oduševljenje idejom i toliko toplo dijeljenje pričica o svojim trima mačkama bilo dovoljno poticajno da nastane u tri tjedna: tekst, ilustracija i prijevod. Tako da je okruženje sa zdravim, iskrenim ljudima dobrih namjera najveći poticaj. I mislim da svi da jedino na taj način možemo rasti. Kada te guraju ljudi koji vjeruju u tebe.
Vratimo se malo na početak. Odakle strast za umjetnošću te kada i zašto je Igor Jurilj odlučio postati Yellow Yuri?
Volim lijepo otkako znam za sebe, ali posebno mi oko miluje crtež, a pamćenje me ne tetoši toliko dobro da mi kaže otkad. U tom smislu je Igor kasno postao Yellow Yuri, iako je oduvijek Yuri, jer je potiskivao crtanje u borbi sa samopouzdanjem i vjeri u sebe, da bi kao i uvijek ono što samo potiskuješ buknulo. Meni se to dogodilo u Turskoj u okruženju internata s nadarenim srednjoškolcima čija je euforija prema stvaranju bila zarazna u pravoj mjeri da se uhvatim onoga što ja nisam bio radio od srednje škole. I hvala na ovom pitanju jer sam si to upravo i osvijestio.
Tvoje ilustracije došle su i do svjetskih zvijezda. Jedna od tih ilustracija bila je i simbol pokreta #FreeBritney. Kako dolaziš do ideje za takva djela koja zapravo daju i društveni komentar?
Kritičar u meni ne može šutjeti pogonjen ili čak proganjan osjećajem za pravdu. Nekad to stavljam u riječi kao glazbeni novinar, a nekad se bavim uvjeravanjem i argumentacijom kroz crtež, a on je univerzalan jezik i ne treba prevoditelja. Vjerojatno zbog retoričkih vještina bojom, linijom, motivom i kompozicijom dopire do takvih ljudi kao komentar bez suvišnih i pretjeranih riječi.
Ostani u korak
s trendovima
Prijavi se na Journal newsletter.
Osim toga, i Elton John ti je slideao u Instagram DM s upitom za ilustraciju. Kakav je to bio osjećaj?
(smijeh) Apsolutna nevjerica toga jutra kad sam dobio poruku jednog fana Britney koji je samo pitao: „Did you see what Elton did?“, odnoseći se na njegovu podjelu ilustracije njega i Britney kao klinaca na raketi. Kad je on (zapravo njegov tim za socialse) uklizao u inbox, prva reakcija bila je provjera njegova profila u vjerovanju da se radi o trolanju. Na sreću, bio je to Eltonov tim i njegov profil, a svidjela im se ilustracija koju su onda stavili u izbor na naslovnicu. To je vjerojatno i dalje najupečatljiviji trenutak u ovome što radim i ponosan sam i zahvalan jer se radi o nekome koga cijeniš.
Potrebno je zapravo puno hrabrosti da nešto svoje plasiraš u javnost. Koji savjet bi dao nekom mladom ilustratoru koji se silno želi baviti umjetnošću?
Savjete svih mudrih i starijih ljudi koji su klišeji s razlogom: vjera u sebe je gotovo najvažnija stvar, ali temelj svega je znatiželja. Molim vas, budite znatiželjni kao i kad ste bili vrtićka djeca i nikad se ne oglušujte na zov tajnovitoga okruženja. Znanjima raskopavajte ono što primjećujete. I igrajte se jer igra nije nešto ograničeno samo na djetinjstvo. Ne smije biti.
Nama su neki od tvojih najzanimljivijih djela vodiči po raznim gradovima. Koji je tebi najdraži i zašto?
Hvala na komplimentu. Akrilni gradovi Hrvatske spontano su krenuli u pandemiji od Vrsara u kojem sam odrastao, da bi sada to već bilo dvadesetak jer zapravo učim o tim odabranim gradskim središtima o našoj predivnoj zemlji: teksturama pojedinačnosti. Teško je odabrati najdraži nacrtani grad, ali nekako bih se tu odlučio za prikaz Pule.
Jako si svestran u svojoj umjetnosti. Ima li nešto nakon Lukine slikovnice na čemu radiš i čemu se veseliš?
Nekoliko velikih projekata zasad moram skrivati iz poštovanja prema suradnicima, ali svakako bih htio napraviti još koju slikovnicu o ljudima poput Nikole Tesle, Gorana Bareta ili Olivera Dragojevića (za njega imam seriju morskih glazbenih pričica u glavi već dugo vremena). Volio bih nastaviti sljubljivati glazbu i crtež naslovnicama ploča imena bliskih mome uhu i fonoteci.
Zahvaljujemo Rockmarku na ustupanju lokacije za snimanje.
Foto: Marko Lopac