Osvojila nas je keramika iz caffe bara 505. Razgovarali smo s umjetnicom koja je izrađuje

Andrea Vukoja Prce novopečena je mama pa je samim time nedavno dobila novu najveću ljubav i trenutno uživa u upijanju svakog trenutka onih najslađih prvih dana uz svoju bebu. Međutim, od uvijek je njezina strast bila umjetnost i to više vrsta iste, od plesa, slikanja pa do nedavno i keramike. Njene smo rukotvorine primijetili pri posjeti novootvorenog caffe bara 505 u Španskom, u kojem je vlasnica Dora Martinović, pazeći na svaki detalj pri uređenju, odabrala baš Vukoja art keramiku. Kako nas je osvojila na prvi pogled, poželjeli smo doznati više o Andrei i njenom radu.

• Kada i kako se rodila tvoja ljubav prema umjetnosti?

Od malena sam se najlakše izražavala kroz ples i slikanje, najviše zahvaljujući mami koja me poticala na te lijepe izvanškolske aktivnosti. Step je bio veliki dio moga života i nekako ga uvijek volim spomenuti, a paralelno s treninzima od prvog razreda osnovne škole išla sam na crtanje i slikanje kod akademske slikarice Rajne Inić u Dubrovniku. Od tada, baš od ranih dana pa do srednje škole ništa me drugo nije previše zanimalo. Znala sam da želim ići u umjetničku školu i da je to moj jedini logičan put. Tako je i bilo. Nakon završene srednje škole Luke Sorkočevića u Dubrovniku upisala sam i Akademiju likovnih umjetnosti u Splitu.

• Nakon završene Likovne akademije vratila si se u Dubrovnik, ispunila dugogodišnju želju te otvorila vlastiti atelje. U njemu su u početku bile zastupljene tvoje slike, a potom i keramika ?

Da, hrabar je to bio potez i nije mi ni malo žao. Nije lako naći posao u struci u Dubrovniku, a ja sebe nikada nisam voljela ograničavati. Rekla sam si da želim raditi ono što volim i to sam i napravila, a iskreno smatram da ako si bar malo kreativan i imaš dobru ideju da se sve itekako može! Slikam već jako dugo, ali priznajem, nekako mi slika na zidu uvijek fali. Možda zato što sam u to sve od nedavno ubacila i keramiku, a oboje oduzima dosta vremena. Tako da u mom malom ateljeu uglavnom vlada kreativni nered i svašta možete naći tamo. Od onih nedovršenih slika koje već mjesecima čekaju da se završe, pa sve do tanjurića, šalica i zdjela…

• Koji te motivi u slikarstvu najviše privlače i koju tehniku najviše koristiš?

Još uvijek je to arhitektura, uglavnom arhitektura i konture Dubrovnika. Ali ima kod mene i motiva narodnih nošnji i narodnih plesova, valjda je tu ona poveznica sa stepom koji sam plesala 13 godina. Tu i tamo se nađe neka apstrakcija. Puno tekstura, a pomalo i apstraktne umjetnost. Volim teksture, žarke i šarene boje i mislim da to nekako odaje i moju osobnost. Za sebe mislim da sam vesela i vedra osoba, koja je uvijek pozitivna i volim biti okružena dobrim društvom, pa se to nekako vidi i na koloritu mojih slika koje uglavnom nastaju tehnikom akrila na platnu, naslikane većinski špatulom ali i kistovima.

• U Dubrovniku su vrlo popularne Cheers to art radionice slikanja uz vino koje vodiš. Jesu li još uvijek aktualne?

‘Cheers to art’ radionice su već neko vrijeme na čekanju. Moram priznati da me trudnoća dosta ulijenila, a s obzirom na obujam posla, na narudžbe, slikanje i izradu keramike morala sam malo usporiti, pa su tako radionice morale poći u drugi plan i iskreno jedva čekam vratiti im se. Obožavam raditi svoj posao, a još kada druge mogu uveseliti s pokojom čašicom vina, dobrom atmosferom, s ljudima dijeliti strast prema onome što i sama volim, a to je dobro društvo i slikanje, nema mi ljepše stvari.

• Otkada se baviš keramikom?

Od kada sam otvorila svoj mali atelje, ugurala sam unutra i peć za keramiku, puno gline, alata, glazura… Onako usput skupljala sam sve što mi je još za keramiku bilo potrebno. Znači, tek prije godinu i nešto sitno sam se zapravo uhvatila keramike. Ona vam uđe pod kožu vrlo brzo i lagano smo se i ja i moja mama, moja desna ruka kad je riječ o keramici, vrlo brzo zaljubile u cijeli proces. Nije lako kada si samouk, svašta se putem dogodi. Puno toga sam morala baciti u smeće, ali praksa i učenje su odradili svoje.

• Odnedavno, tvoje su rukotvorine (šalice i tanjuri) dostupni u caffe baru 505. Kako je došlo do suradnje s Dorom? Čime si se najviše vodila pri kreiranju?

Do suradnje s Dorom je došlo sasvim slučajno. Vidjela je moje tanjure na Lopudu u restoranu ‘La Villa’ i odmah je rekla ‘to je to’. Slučajno smo se srele na Stradunu, popile piće i dogovorile suradnju. Ona je toliko topla i jednostavna djevojka i dala mi je otvorene ruke što se tiče izrade svega. Poslala mi je slike prostora i ja sam radila što ja želim, a to mi i jest najdraže od svega. Mislim da smo se baš lijepo poklopile.

• Koji će se sve tvoji proizvodi (i kada) moći kupiti u caffe baru 505?

Vrlo brzo će se proizvodi moći kupiti u pre cool kafiću 505 i jako sam ponosna na to. Napravili smo signature čaše baš za 505 na njih sam nekako najponosnija, one će se moći kupiti samo kod Dorice, a ostali proizvodi neka ostanu iznenađenje. Bit će tu svega pomalo.

Foto: Sanja Jagatić i Instagram (@vukoja.art)